U Zavičajnom muzeju Slatina jedna je akcija postala nadaleko poznata. Riječ je o pripremi tradicijskih i već pomalo zaboravljenih jela slatinskoga kraja. Bila je to jedna od aktivnosti projekta “Muzej u loncu”, koji je pokrenuo Gradski muzej Požega, a kome se priključio i slatinski muzej.

Pokrenut prije nekoliko godina, projekt “Muzej u loncu” dobio je i svoju istoimenu internertsku stranicu, svojevrsni blog na kojem se, između ostaloga, redovito objavljuju recepti iz svih krajeva Slavonije i Baranje.

Nedjeljka Grgić, Slatinčanka iz Vaške, i Marica Kenjerić iz Čađavice, nedavno su u “muzejskoj kuhinji” pripremile jela koja su nekad bila uobičajena na područjima tih naselja: na žufi rezanci te crveni i bijeli bošpor. Profesionalni fotograf snimio je cijeli postupak pripreme jela i fotografije se koriste za predstavljanje tradicijske slavonske kuhinje. U pripremanju jela sudjelovale su i cijeli postupak nadgledale i ravnateljice požeškog muzeja Maja Žebčević Matić i slatinskoga Dragica Šuvak.

Etnologinja Maja Žebčević Matić, ravnateljica Gradskog muzeja Požega i voditeljica projekta “Muzej u loncu”, kaže da je projekt nastao prije nekoliko godina u Požegi kao potreba da se istraže, dokumentiraju i prezentiraju zaboravljena jela Požege i Požeštine. Međutim, projekt je iznjedrio mnogo zanimljivih i atraktivnih jela pa se javila potreba i u cijeloj Slavoniji demistificirati gastrosliku istočne Hrvatske koja se još uvijek doživljava jednostrano u smislu “trojstva” kulena, ribljeg paprikaša i čobanca, a ona je vrlo raznolika i zanimljiva.

- Poenta cijelog projekta je predstaviti ta jela u kontekstu običaja i prošlosti u kojoj su spravljana. Svako to jelo ima svoju priču koja je potencijalno pitka i za turističke potrebe. Krajnja namjera projekta Muzej u loncu, zahvaljujući kustosicama i etnologinjama slavonskih muzeja od Virovitice pa sve do Iloka, jest istražiti i prezentirati bar po dva zaboravljena jela iz tih krajeva, složiti zanimljivu priču koja će za vrijeme izložbe, a poslije i prezentacije i degustacije tih jela, senzibilizirati slavonsku javnost o kvaliteti i potrebi oživljavanja tih zaboravljenih jela kojima smo vrlo bogati, kao i predstavljanja ovoga gastronomski zanimljivog dijela Hrvatske ostatku države, ali i široj turističkoj populaciji. Ovaj projekt ima mogućnost razvijati se u mnogo oblika, a zadatak muzealaca je, prije svega, sve to evidentirati, istražiti i muzejski dokumentirati radi korištenja za potrebe šire društvene zajednice - kaže Maja Žebčević Matić.

Blog Muzej u loncu, odnosno virtualno prikazivanje tradicijske baštine, kao virtualni muzej, pokazao se vrlo zahvalnim, jer se nematerijalna kulturna baština prezentira diljem Hrvatske i svijeta, a kroz recepte i fotografije Borisa Kneza svatko može kod kuće napraviti ta jela. Brojni posjetitelji bloga Muzej u loncu imaju prilike zaviriti u 'špajzu' naše prošlosti, na policu 'recepti' i na policu 'priče', gdje se pokušava svako jelo staviti u kontekst prošlosti i običaja u kojemu je ono i nastajalo, kao i proces pripreme jela u svim fazama. Postavlja se time i most koji bi povezivao generacijski jaz nastao u posljednjih pedesetak godina, u kojem se sve više gubi generacijska veza prenošenja tih jela i ona zapravo nestaju. Sve ove zanimljive priče zaslužuju i pisanu formu, pa se muzealci toplo nadaju da će doći vrijeme i za takvo objavljivanje. Prezentacija projekta bit će za vrijeme rujanskog Aurea festa u Požegi, a onda će, prema dogovorima s ostalim muzejima, ta izložba putovati po cijeloj istočnoj Hrvatskoj, a nadaju se i dalje.

Kao i uvijek do sada kad su muzeji pokretali određene zajedničke akcije, Zavičajni muzej Slatina pridružio se i požeškom projektu Muzej u loncu. Za sudjelovanje u ovom projektu odlučili su se za dva glavna jela, na žufi rezance i bošpor, karakteristična jela za podravski dio ovoga kraja. Ravnateljica slatinskoga muzeja Dragica Šuvak kaže da nije bilo potrebno ići na teren, u pojedine kuće otkrivati ta jela jer “znamo da su mnoge žene naučile ta jela od svojih majki i svekrva, i htjeli smo vidjeti koliko su ona danas još sačuvana i koliko žene, koje i danas vode svoja obiteljska domaćinstva, kuhaju ta jela svojim obiteljima”.

- U razgovorima smo zaključili da ima i mnogo drugih jela koja bi se mogla prikazati u ovakvom programu. Sva ta jela odišu našom poviješću, jer ona čuvaju sjećanje na nekadašnje stanovnike i davna vremena. Imamo utjecaj orijentalne i mađarske, njemačke i češke kuhinje, i sve se to pomiješalo u loncu koji zovemo slatinska tradicijska kuhinja. Ona je izuzetno zanimljiva i bogata, i trebamo je i dalje otkrivati i njegovati. Osim Nedjeljke Grgić iz Slatine, koja kuha jela vaščanskog i sopjaskog kraja, te Marice Kenjerić i Marije Herbaj iz Čađavice, vjerujem da bi se i ostala sela mogla uključiti, te bi to bilo zanimljivo, a također bi se još mnogi odazvali da u dogovoru s Turističkom zajednicom nešto slično opet organiziramo u muzeju - kaže Dragica Šuvak.

Na žufi rezanci jelo je za koje mnogi nisu čuli, a u prošlosti je bilo karakteristično za ravničarska područja u kojima se uzgajala bundeva, ili buča, jer su sjemenke bundeve glavni sastojak jela. Osim prezentacije pripreme jela, Marica Kenjerić iz Čađavice predstavila je i bundevu kao prehrambenu namirnicu. Premda je prva asocijacija vezana uz stočnu hranu, bundeva je danas sve više zastupljena i na stolovima, jer se od nje spravljaju ukusna, zanimljiva i nutritivno bogata jela. Sjemenke bundeve imaju deset puta veću hranjivu vrijednost od ostatka ploda, a čine deset posto njegove ukupne težine. Esencijalnih aminokiselina ima više u sjemenkama bundeve nego u mesu, a uz lanene sjemenke, najbolji su izvor omega 3 masnih kiselina.

Na žufi rezanci nekad su se pripremali u vrijeme posta i nemrsa, upravo u korizmeno doba, jer za pripremu toga jela nije bila potrebna masnoća životinjskog podrijetla, a ukusno je i zasitno. Postupak je ovakav:

Tijesto načinjeno od brašna, vode i jednoga ili dva jaja treba razvaljati i izrezati na široke rezance. Sjemenke bundeve treba zapeći u pećnici, usitniti u mužaru i u posudi preliti kipućom vodom. Kuha se dodajući još vode da se dobije izgled današnje krem juhe. Važno je da se osim soli ne dodaju nikakvi začini ni masnoće, a jelo je masno koliko sjemenke ispuste vlastite masnoće. Kad zakipi, ukuhaju se rezanci i jelo je gotovo. U vrijeme dosljednog provođenja posta u tijesto se ne stavljaju jaja. Postoji i “suha” varijanta ovoga jela, u kome se kuhani široki rezanci posipaju usitnjenim sjemenkama bundeve. Marica Kenjerić ne navodi količine, jer kaže da svaka vrsna domaćica zna koliko je čega potrebno za članove njezine obitelji. A s obzirom na to da je i pučka pjesnikinja, predstavila je i svoju pjesmu o na žufi rezancima.

Nedjeljka Grgić, Slatinčanka rodom iz Vaške, u općini Sopje, pokazala je kako se u njezinu kraju pripremao bošpor. Na masti se preprži brašno, a kad ono počne mijenjati boju stavi se sitno izrezani češanj bijelog luka. Kad se počne osjećati miris bijelog luka dodaje se rasol (od kiselog kupusa), a kad zakuha, uz miješanje dodaje se bijelo brašno umućeno u rasol. Ostavi se da još kuha da se zgusne, a ako je žestoko zbog kiseline rasola, doda se obične vode. Uz taj bijeli bošpor jede se prokuhana ili prepržena domaća kobasica. Bošpor ima i svoju “crvenu” verziju, a pravi se isto kao i umak od rajčice, ali se gustoća postiže s umućenim brašnom. U sopjanskom kraju neke domaćice još uvijek spremaju to jelo, premda je suvremeniji način života potisnuo iz upotrebe jela na koja su ljudi bili upućeni zbog starih običaja, ograničenog izbora namirnica ili siromaštva.