Nakon mnogo godina u Đakovu je boravio bard hrvatskog glumišta, filmski i kazališni umjetnik sa svjetskom karijerom, Rade Šerbedžija. U okviru 8. međunarodnog festivala kazališnih akademija Dioniz, Sofoklovom se “Antigonom” predstavila Akademija primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, pod budnim okom profesora Šerbedžije, koji je prvi puta bio na Dionizu.

- Stigao sam iz Londona, gdje montiram film koji sam radio sa svojim Danilom, “Oslobođenje Skopja”. Davno sam posljednji put bio u Đakovu, divan je to grad koji je zadržao ljepotu i eleganciju prave Slavonije, varoši - rekao je Šerbedžija. Na 8. Dionizu nastupili su studenti druge godine riječke akademije.

- Radimo vrlo zahtjevnu Sofoklovu “Antigonu”. Radili smo s profesorom Nigelom Osborneom iz Edinburga, koji predaje kod nas na Akademiji, a i stalni je suradnik u kazalištu Ulysses, radi glazbu za naše predstave. Kada smo radili s njim antički kor na starogrčkom jeziku, bilo je teško, no to zvuči briljantno. Glazba je zamamna, kao i disciplina koju smo sa studentima postigli - dodao je Šerbedžija.

U razdoblju koje slijedi očekuje ga snimanje američko-engleskog filma u rujnu i listopadu. Nije htio otkriti o čemu se radi.

- Teško je reći, ima nekoliko uloga koja sam volio u kazalištu. Posebno je to Pergine, Oslobođenje Skopja, Leon Glembay, Hamlet, Richard III. i neizostavno kralj Lear - pokušao je Šerbedžija izdvojiti svoju najdražu ulogu. Mnogi ga hrvatski gledatelji pamte po ulozi Matana u kultnoj Raosovoj seriji “Prosjaci i sinovi”, što je njemu izmamilo nježan osmijeh. On je, pak, izdvojio neka druga filmska ostvarenja u bivšoj Jugoslaviji i u inozemstvu.

- Mnogo sam filmova snimio, a najdraži su mi oni koje sam radio sa Živojinom Pavlovićem, jugoslavenski Crni talas, Život je lep, koji sam radio s Borom Draškovićem, potom neki filmovi koje sam radio s Tadićem, poput Sna o ruži, Kad čuješ zvona, ali i neki strani filmovi, kao što je Before the rain, The Saint i mnogi drugi - evocirao je svoju dugu filmsku karijeru glumac, no nije propustio pozdraviti svoje studente na festivalu.

Čestitao je svima koji su ovaj festival pokrenuli jer smatra da je to jedna od najvažnijih stvari za napredak teatra. Divno je, doado je, što se studenti druže, izmjenjuju razmišljanja jer, prema njegovu mišljenju, upravo se na umjetničkim akademijama osjeti najjača i najispravnija energija. Riječi su studenti 'pobrali' snažan pljesak za svoj nastup.