Michael Portillo ukrcava se na treće putovanje željeznicama diljem Europe. Opskrbljen vodičem europskih željeznica Georgea Bradshawa iz 1913., Portillo putuje postajama, posjećuje gradove i sela, razgledava i upoznaje mjesne tradicije te gledateljima približava Europu iz 1913. godine. U trećoj sezoni serije “Slavna putovanja europskim željeznicama“ Portillo će posjetiti Rusiju, Italiju, Poljsku, Portugal, Francusku i Izrael, gdje će upoznati putnike koji u vlaku provode po 64 sata na tjedan, učiti o tajni vjere u Svetoj Zemlji te slijediti tragove edvardijanskih putnika. Ususret premijeri treće sezone serije Michael Portillo otkrio nam je inspiraciju za seriju, kako je bilo voziti se s 300 zatvorenika te svoju ljubav prema zemljama bivše Jugoslavije.

Kako ste došli do ideje za samu seriju - putovanje Europom slijedeći vodič Georgea Bradshawa?

- Snimao sam seriju o putovanjima britanskim željeznicama, pa mi se putovanje Europom činilo kao logičan nastavak. No dodao bih i da je fascinantno koliko možemo naučiti o svakoj zemlji iz vodiča. Primjerice, Bradshawov vodič ima informacije o veličini vojske pa sam naučio da njemačka vojska ima četiri milijuna vojnika, a britanska 265 tisuća. Vodič koji sam koristio pri putovanju Velikom Britanijom bio je iz 1864., što se uvelike razlikuje od vodiča iz 1913. koji sam koristio pri snimanju ove serije. Može se iščitati nervoza koja je prethodila Prvom svjetskom ratu na kontinentu, da je Njemačka preuzela vodstvo u svijetu te da je postala nadmoćnija u industrijalizaciji i znanosti, dok je Francuska bolja u automobilskoj i filmskoj industriji. Sama knjiga otkriva određenu neizvjesnost iz britanskog stajališta zbog činjenice da se svijet promijenio.

Što vas toliko opčinjava u Europi 1913., prije nego što je počeo Veliki rat?

- Postoji mišljenje u Velikoj Britaniji da je predratno vrijeme bilo zlatno doba, dok je zapravo u Europi situacija bila vrlo teška i nasilna. Godine 1913. pokušali su ubiti španjolskog kralja, ubili su portugalskog kralja, a 1914. u Sarajevu se dogodio atentat na austrougarskog nadvojvodu, čin zbog kojeg je rat i počeo. Događanja u svijetu bila su jako burna 1913. godine te je to vrlo zanimljivo razdoblje i u povijesti umjetnosti. Rani Picassovi radovi, njemački umjetnički pokret “Der Blauer Reiter“, Richard Strauss koji počinje skladati i redefinirati modernu glazbu. Bezbroj je razloga zašto je predratno vrijeme bilo fascinantno.

Što vas najviše inspirira u vašim putovanjima? Je li to sama vožnja, krajolici, mjesta koja posjećujete ili ljudi koje upoznajete?

- Definitivno mjesta i ljudi koje susrećem. Jako me inspirira arhitektura, pogotovo ako ima povijesnu priču. Stanete i pogledate kuću, zgradu, palače, osjetite povijest i događaje koji su se tada događali. Naravno, ljudi su najvažniji. Oni nam daju osjećaj o mjestima, pričaju nam priče i događaje koji su se dogodili na tim mjestima, objašnjavaju povijest, meni i mojim gledateljima.

Koja je najspektakularnija ruta kojom ste putovali?

- Rekao bih da je bila riječ o putovanjima u Austriji i Švicarskoj, najviše zbog spektakularnih planina. U Švicarskoj smo se čak popeli na vrh planine Jungfrau, Jungfraujoch. No u posljednjoj sezoni serije bio sam jako impresioniran Portugalom i dolinom Douro, nisam ni znao da je tako posebna. A moram spomenuti i Mrtvo more između Izraela i Jordana. Izvanredno je.

Jeste li se ikad našli u opasnoj situaciji tijekom svojih putovanja? Koje vas je iskustvo najviše napunilo adrenalinom?

- Nisam se nikad našao u opasnoj situaciji, no mogu vam ispričati o jako smiješnom incidentu u Velikoj Britaniji. Ukrcao sam se na vlak u sedam ujutro jedne nedjelje te sam se iznenadio kad sam vidio 300 ljudi koji čekaju na peronu. Tada sam shvatio da je riječ o 300 zatvorenika koji su pušteni na dan-dva. Tako sam se ukrcao na vlak s njima i sve je bilo u redu dok nismo stali na sljedećoj stanici. Kamerman je sišao i bili smo spremni snimiti moj silazak s vlaka, ali vrata su se nažalost zatvorila prije nego što sam uspio sići. Bio sam, dakle, u vlaku punom zatvorenika, osramotio se i propustio snimanje. Zatvorenici su anegdotu smatrali vrlo smiješnom.

Jeste li ikad posjetili zemlje bivše Jugoslavije?

- Jesam! Posjetio sam crnogorski grad Petrovac blizu Dubrovnika tijekom putovanja s majkom 1969. godine. Moja majka zaljubila se u tadašnju Jugoslaviju te je čak naučila jezik, tada srpsko-hrvatski. Bio sam i ministar obrane od 1995. do 1997. godine, u vrijeme rata, i posjećivao sam britanske trupe vrlo često. Godinama nakon toga surađivao sam s udrugom koja je pokušavala zaključiti slučajeve o nestalim osobama tijekom rata. Stoga mogu reći da sam imao dosta iskustva u zemljama bivše Jugoslavije. Sjećam se predivnih gradova, velike tradicije i povijesti, sjajne hrane i divnih ljudi. Nadam se da ćemo uskoro snimati u vašoj regiji.