Proljeće se po cvijeću poznaje, a da ne bi bilo zabune da je zimi došao kraj, boje i mirisi proljetnog cvijeća izrazito su intenzivni i privlačni. Baš kao da se i priroda maškara u najljepše boje i oblike kako bi privukla ljeto.

Cvijeće koje u to doba cvjeta raste iz prošlogodišnjih rezervi pohranjenih u lukovicama i gomoljima. Mnogi od njih mogu preko cijele zime ostati u tlu i oko njih nema puno posla, a s drugima se naradimo, ali svejedno ne žalimo uloženog truda jer nas fazvesele više nego bilo koje drugo cvijeće u godini. Evo nekoliko vrsta koje kod nas vrijedi imati jer su dekorativne koliko i izdašne i jer ih ne treba uvijek iznova kupovati.

Gladiola je podrijetlom iz južne Afrike, a oduvijek je rasla i u području oko Sredozemlja. Naraste od 30 do 150 cm, a cvjeta u gotovo svim nijansama. Cvjeta od srpnja do mrazova, pa je uputno saditi lukovice svaka dva tjedna, koliko otprilike traje i cvijet. Sadi se na sunčano mjesto, i to u bogatu i rahlu, dobro dreniranu zemlju, od ožujka do svibnja. Lukovice treba položiti na dubinu od 12 do 15 centimetara i na razmak od 20 centimetara. U sušnom periodu gladiole treba redovito zalijevati, a tijekom cvatnje i dva puta mjesečno dodavati tekuće gnojivo. U jesen se biljka vadi iz zemlje, listovi se skrate na 15-20 cm i odreže se korijenje koje je izraslo iz lukovice. Nakon sušenja, lukovice se spreme do nove sadnje.

Dalija ili georgina kako se u narodu još zove, je vrtna gomoljasta biljka podrijetlom iz Meksika. Postoji čak 20.000 vrsta dalija, različitih po visini, obliku i veličini cvijeta: niske sorte narastu oko 20 cm, a visoke i do 150 cm i obvezno im treba potporanj. Po obliku cvijeta dijelimo ih na jednocvjetne, prstenaste, božur-dalije, peonijaste, dekorativne, loptaste, pomponaste, kaktusaste, polukaktusaste i anemonaste. Cvijet im varira od oko 10 cm do 53 cm. Dalije najbolje uspijevaju na mjestima na kojima sunce sja samo dio dana, iako joj neće smetati ni cjelodnevno sunce. Zahtijeva redovito zalijevanje i slično gladiolama, gnojenje svaka dva tjedna. Gomolje nižih vrsta treba posaditi na dubinu od 7-10 cm i na razmak od 30 cm, a viših vrsta na razmak od 50 do100 cm. Nakon cvatnje, a prije prvih mrazeva, biljku treba odrezati na visinu od 10 do 15 centimetara od tla, izvaditi iz zemlje i staviti tako da bude okrenuta prema dolje i sušiti je 3 tjedna. Gomolj treba spremiti na hladno i mračno mjesto i pokriti tresetom ili novinskim papirom.

Narcis je ime dobio po svojoj ljepoti. Lako se širi, stvarajući busene, u kojima najviše dolazi do izražaja u vrijeme cvatnje. Lukovice se sade početkom jeseni u zemlju bogatu humusom, na dubinu od 10 do 15 cm, na suncu ili u polusjeni. Nakon što biljka ocvate, cvjetne stapke se mogu odrezati, ali ne i lišće, jer ono će tijekom uvenuća stvoriti hranu za lukovice za iduću godinu.

Tulipan potječe iz Perzije, a do danas je križanjem stvoreno više od 4.000 vrsta tulipana. Njihova visina varira od onih visokih svega 20 cm pa do onih koji dostignu visinu od 50 cm. Cvjetovi mogu biti jednostruki ili dupli, nareckani, jednobojni i dvobojni, te svakakvih boja i nijansi od bijele pa sve do tako tamnih da izgledaju kao da su crni. Preko noći se cvijet zatvara i skuplja, dok se tijekom dana širi. Tulipani se sade u jesen, dok zemlja nije smrzla, na dubinu od oko 15 cm (ovisno koliko je lukovica velika - što je veća to dublje ali da ne prelazi dubinu od 20 cm), te na razmak od 10 do 15 cm. Sadite ih u većim skupinama, kako bi bolje došli do izražaja. Nakon cvatnje, tulipanima treba ukloniti cvjetnu stapku da bi se bolje razvila lukovica, ali ne i lišće. Nakon što ono uvene, najbolje je lukovice izvaditi iz zemlje do ponovne sadnje u jesen.

Zumbul potječe iz jugozapadne Azije, a postoje dvije vrste, rimski zumbul koji ima rjeđe cvjetove i intenzivniji miris i holandski zumbul koji ima gušće zbijene cvjetove i slabiji miris. Sadi se u jesen u vrt ili u posude koje treba spremiti u kuću da se ne smrzne. Posađen u vrtu neće se smrznuti. Lukovicu treba posaditi u bogatu, dobro dreniranu humusnu zemlju, na dubinu od 15 do 20 cm i na razmak od 15 do 20 cm. Treba ih dobro utisnuti, tako da ne ostane rupa ispod lukovice koja bi dovela do truljenja. Lišće ne treba odrezati nakon cvatnje nego ostaviti da prirodno uvene, a lukovice ne treba vaditi iz zemlje.

Amarilis na Mediteranu i u toplijim krajevima slobodno može ostati vani. Krupnu lukovicu sadimo tako da 2/3 bude u zemlji a 1/3 viri izvan nje. Posudu treba držati na toplom i mračnom mjestu dok se ne pojavi zeleni izdanak, ustvari cvjetni pupoljak, a tada je treba postaviti na svijetlo mjesto. Kada procvjeta, amarilis treba prskati vodom i prihranjivati svaka dva tjedna. U toplijim krajevima biljka može i preko zime ostati vani u zemlji, inače je treba krajem kolovoza postupno prestati zalijevati, da bi uvenula i iznova stvorila lukovicu, koja prezimljava na mračnom i hladnijem mjestu.

Ljiljan je ljekovita biljka, a cvate u kasno proljeće u svim duginim bojama. Najbolje uspijeva u plodnom i dobro dreniranom tlu na sunčanom ili polusjenovitom položaju. Nakon cvatnje lukovicu treba prestati zalijevati i ne mora se vaditi iz zemlje, jer će se na godinu umnožiti i još bujnije cvjetati.d

Gloksinija potječe iz Brazila gdje raste u tropskim šumama. Cvjetovi su joj veliki, zvonoliki i dekorativni, pretežno crvenih i plavih nijansi. Gloksinije su gomoljaste trajnice, a razmnožavaju se sjemenom. Dosta su zahtjevne jer traže visoku zračnu vlažnost i toplinu 24 do 25 stupnjeva Celzijevih, ne vole direktno sunce, a zimi im treba osigurati dodatnu svjetlost da bi se stvorili cvjetni pupoljci.J.Sedlak