Doista je teško povjerovati da u 21. stoljeću, kad su ljudi već prošetali Mjesecom i kad upiru sve svoje intelektualne i tehničke mogućnosti ne bi li otkrili jesmo li sami u svemiru, još postoje područja koja nismo dovoljno istražili, ispitali, upoznali i zaštitili. Ne u svemiru, i ne u nekoj dalekoj i nepristupačnoj zabiti, nego tu, u srcu pitome Slavonije.

Upravo zato ispunjen sam posebnom radošću i ponosom što sam 12. rujna 2002. bio član male novinarske ekspedicije koja je prva ušla u Antinu špilju u Parku prirode Papuk. Malobrojnu ekipu novinara hrvatskih medija na posebno priređenoj konferenciji u uredu gradonačelnika Orahovice s Antinom špiljom upoznali su tadašnji ravnatelj Parka prirode Papuk Ivica Samarđić i stručni voditelj Goran Radonić. Tada smo saznali da se nekoliko kilometara južno od Orahovice, na sjevernim obroncima Krndije na 515 metara nadmorske visine, nalazi još nedovoljno istražena špilja i bilo je to prvo predstavljanje toga iznimnog lokaliteta široj javnosti.

Poslije konferencije, novinarima je omogućeno da posjete Antinu špilju u pratnji ravnatelja Parka prirode Papuk Ivice Samarđića, stručnog voditelja geologa Gorana Radonića, glavnog nadzornika Branka Štivića, rendžera Časlava Sikore i predsjednika Planinarskog društva Orahovica Zlatka Tomšića. Nakon vožnje osobnim i terenskim vozilom, pješačenja i planinarenja, stigli smo do ulaza u špilju na prilično nepristupačnoj uzvisini. Ulazni otvor visok je samo 60-ak centimetara. Tko je htio ući, mogao je to jedino puzajući, ali nitko nije htio propustiti priliku da nazoči prvom predstavljanju javnosti tog iznimnog i neprocjenjivoga slavonskog blaga.

Špilja je malih dimenzija, duljine samo 15-ak i širene tri metra, a još nije potpuno istražen jedan bočni prolaz, što znači da postoji mogućnost i drugih hodnika. Po strujanjima zraka koja se u špilji osjećaju može se zaključiti da postoji i drugi izlaz, koji će se otkriti tek uklanjanjem taložnih masa. Špilja je puna razigranih stalagmita i stalaktita, koji su joj posljednjih godina (otkako je otkrivena) osigurali epitet najukrašenije i najljepše špilje u ovom dijelu Hrvatske. Naime, stručnjaci Parka prirode Papuk ustvrdili su da će tek nakon provedenih stručnih istraživanja zainteresiranim posjetiteljima biti omogućen pristup i ulazak u špilju. Međutim, iako zatvorena za nenajavljene posjetitelje, nakon otkrića mnogi su planinari potražili i našli tu skrivenu ljepotu i divili se umjetnosti koju je priroda formirala milijunima godina.

Premda stručna ispitivanja tek predstoje, zna se da je špilja nastala u karbonatnim stijenama taloženim u doba mezozoika prije 200 milijuna godina.

- Ovakve kraške pojave su vrlo rijetke u Slavoniji - rekao je dipl. ing. geologije Goran Radonić te dodao: “Geolozi su utvrdili paleomagnetskim metodama da je podrijetlo ovih mezozojskih karbonata u južnim padinama Karpata. Oni su se geotektonskim pokretima navukli na stare mezozojske škriljavce, koji također tvore jezgru Papuka. Zato na vrhu slavonskoga gorja nalazimo vrtače, ponore i ovakve špilje. Stručnjaci očekuju da će u špiljskim taložinama naići na fosilne ostatke životinja koje su nekad na tom području obitavale, što će biti važno za kompletiranje slike o povijesti toga dijela Hrvatske”, rekao je Radonić.

Jedan posjetitelj Antine špilje u srpnju 2007. godine zapisao je (“Divani i skitnje po Krndiji”): “Pod mojom baterijskom svjetiljkom ukazao se niz stalagmita i stalaktita. Spiljski nakit iskrio se pod mlazevima svjetla zaustavljajući dah pred vjekotvorinama koje je priroda filigranski klesala milijune godina.”

Pišući o Papuku, Neven Bočić u siječnju 2010. na portalu geografija.hr među poznatih tridesetak ulaza u špilje i jame Papuka navodi da je po svojoj ljepoti poznata i Antina špilja.

U ožujku 2010. godine 16 planinara (iz Pakraca, Požege, Alilovića, Našica, Slatine) propješačilo je Papuk i Krndiju kružnom rutom od Orahovice, preko Petrova vrha, Rudina i Ružice ponovno do Orahovice. Posjetili su i Antinu špilju, a o tom jedinstvenom lokalitetu Miša Nicinger iz Slatine skromno je na portalu planinarimo.info zapisao: “Što se tiče Antine špilje, a što reći osim da je to bilo uistinu prekrasno iskustvo. Hvala svima koji su nam to omogućili, uz duboki naklon do zemlje i tako nekoliko puta.”

Početkom svibnja 2010. godine društvo za unapređivanje svjesnosti ConScientia objavilo je na svom portalu conscientia-dus.hr tekst o sportsko-rekreativnom izletu, u kome se opisuje i ulaz u Antinu špilju: “Ulaz u spilju bio je prividno zatvoren rešetkom, koja se samo naslanjala na stijene, kako bi spriječila mogući ulazak životinja. Provukli smo se kroz vrlo uzak prolaz, pazeći da tijelima ne dotičemo okolne stijene, jer su pravo prirodno blago i neopisivo čudo prirode. Prvo što smo osjetili ulaskom u spilju je izuzetna svježina i hladnoća u mračnom i vrlo skučenom prostoru... Osvjetljavanjem prostora ukazala nam se sva raskoš spiljskih dragocjenosti, koju je priroda tkala milijunima godina… Nakon izlaska iz jame ulaz smo osigurali rešetkom, kako smo ga i zatekli.”

U kolovozu 2011. godine portal turist.plus opisao je Papuk kao hrvatski Yellowstone, a jedan ulomak posvećen je i Antinoj špilji: “Još jedna neobičnost vezana je uz geologiju parka prirode. Na 600 metara nadmorske visine na obroncima Krndije, nedaleko od Orahovice, nalazi se Antina špilja, donedavno poznata samo rijetkim planinarima. Nastala je erozijskim procesima u karbonatnim stijenama koje tvore vršne dijelove Papuka, a taložene su prije 200 milijuna godina. Špilja je izuzetno bogata špiljskim ukrasima, stalaktitima i stalagmitima, te je već dobila pridjev najljepše špilje u cijeloj Slavoniji.”

Antina špilja dokaz je da brdski dio Slavonije još uvijek skriva prave, neokaljane bisere prirode. Nakon provedenih istraživanja i uređivanja pristupnih putova i staza, špilja će biti otvorena za javnost u sklopu turističkih sadržaja orahovačkoga područja. Tako je prije više od 12 godina najavljeno, a do danas je na tome i ostalo.

Spomenimo na kraju da je na karti prirodnih znamenitost Parka prirode Papuk na portalu ustanove navedeno jedanaest lokaliteta, ali među njima nije Antina špilja.