Kompletna Vlada navodno je ostala zgranuta ocjenama za rad koje je dobilo 24 tisuće državnih službenika. Čak ih je 95 posto odlično, ili vrlo dobro, a jedinicu je dobilo samo osmero činovnika. Ocjene su dodijeli njihovi šefovi, a oni su valjda ocjenjivali šefove. Senzacionalno! Reklo bi se - vrana vrani oči ne kopa.

Valjda bi ih stoga trebalo i nagraditi, a ne dijeliti otkaze zbog brojnosti i neučinkovitosti, kako inzistira Europska komisija. Naime, EU u svojim zahtjevima Vladu sve više pritišće upravo na pitanju prekobrojnog i preplaćenog državnog aparata. I što sad? Uzrujao se čak i naoko smireni ministar financija Boris Lalovac, te prvo najavio kontrolu u svome sektoru. Njegovi službenici bit će plaćeni prema učinku, a tko ne bude radio, dobit će otkaz. Tko se u potonjima prepoznaje, neka traži novi posao, poručio je. No, ključno je kako depolitizirati cjelokupni javni sektor i je li moguća reforma bez masovnog otpuštanja? Na to još ni jedna vlada nije bila spremna. Prijedloge izmjena Zakona o državnim službenicima za sada ima jedino zastupnica i bivša ministrica financija Martina Dalić, koja je ne tako davno zbog nerazumijevanja istupila iz HDZ-a. “Pogotovo su dobri prijedlozi koji bi vrlo brzo odvojili politički instalirane 'uhljebe' od ljudi koji doista biraju karijeru u javnom sektoru vođeni plemenitijim motivima”, ocijenio je profesor političke ekonomije Vuk Vuković. Najvećim problemom motivacije u javnom sektoru vidi činjenicu koje su radnici itekako svjesni - trudili se ili ne, dobit će istu plaću. Ili, kako se to i do danas kaže, da ih se ne može toliko malo platiti koliko malo oni mogu raditi. I tu je kvaka na koju se nadovezuje jedna još opasnija. Naime, i prema Vukoviću, stranke zaziru od depolitizacije javne uprave (a pogotovo od reforme lokalne samouprave), ponajviše jer im to smanjuje političku moć, izvor prihoda, ali i najvažnije - udara im na bazu članstva. Obje najveće stranke koje se izmjenjuju na vlasti u Hrvatskoj izgradile su sustav koji potiče rentijerstvo, nepotizam i stranačko kadroviranje. Teško je očekivati reforme od vladajućih kojima će “rezati granu na kojoj sjede”, pogotovo kada se dovede u pitanje depolitizacija javnih poduzeća ili racionalizacija lokalne samouprave, kao dva temeljna izvora prihoda (i legalnih i ilegalnih) samim strankama. “Osim toga pozicija moći je temelj za preživljavanje usko povezanog stranačkog članstva. S njihove strane sasvim je logično zašto ne dirati u sustav koji ih održava, i sasvim je jasno zbog čega se stranački instalirani kadrovi odupiru reformi koja inzistira na postavljanju mjerljivih kriterija – jer ih oni prvi ne bi bili u stanju ispuniti”, zaključuje Vuković.