Od članice žirija kulinarskog showa “Tri, dva, jedan – kuhaj!“, Vinkovčanke Željke Klemenčić, kandidati i gledatelji imaju što naučiti. Izdavačica i glavna urednica časopisa “Mrvica“ bila je idejna začetnica i prva urednica mjesečnika “Dobra hrana“. Njezina “Mrvica“ multimedijalni je magazin za ljude poput nje, kojima se cijela životna filozofija vrti oko prirodne, jednostavne i slasne hrane. Kulinarska tradicija iznimno joj je važna i mišljenja je da su zdravi kulinarski temelji ključna stvar za razvoj i napredak. Stoga je raduje što u showu “Tri, dva, jedan – kuhaj“, koji možemo gledati svake večeri, od ponedjeljka do četvrtka u 21 sat na RTL Televiziji, prolazi sve regije Hrvatske. U razgovoru za TV Obzor, Željka nam je, između ostaloga, otkrila kako se zaljubila u kuhanje i savjetovala kako poboljšati prehranu.

Stigli smo do polovine druge sezone showa “Tri, dva, jedan - kuhaj!“ Kako ste zadovoljni kandidatima i novom sezonom općenito?

- Novom sezonom sam vrlo zadovoljna jer je drukčija od prve – življa je, dinamičnija, došao nam je i Tom Gretić, pa se ne držimo strogo tradicije. A između njega i Tomislava Špičeka, dakle, dva prekaljena chefa profesionalca, meni je gušt i čast stajati. Kandidati su šareni, kako to u ovakvim emisijama obično biva – neki su smiješni, i djeluju kao da su se došli samo slikati i zabavljati, a drugi ozbiljno grizu i slušaju što im se priča.

Možete li se prisjetiti kad ste se i kako zaljubili u kuhanje?

- Kod mene je to išlo baš postupno, upravo o tome pišem u novom broju 'Mrvice' koja je cijela posvećena temi napretka. Kako se mi mijenjamo, tako se razvija i naš odnos prema hrani. Nisam odgajana da budem domaćica, mama me praktički tjerala iz kuhinje. Na faks sam došla a da nisam znala cušpajz skuhati i nije me hrana posebno ni zanimala. Mislim da je za mene presudni trenutak bila spoznaja koliko snažno prehrambene navike utječu na kvalitetu našega života. Tek tada mi je hrana postala doista uzbudljiva i važna. Kad sam shvatila da hrana nije trivijalna tema, da zaista definira naš život, utječe na naše mišljenje i zdravlje, logičan je nastavak cijelog našeg svjetonazora... U nečemu tako običnom kao što je izbor našega doručka isprepleću se naše emocije, navike koje baštinimo iz obitelji, ekološka i politička pitanja, nagon i promišljanje, gušt i filozofija. Mene ta slojevitost fascinira.

Koja vam je najbolja inspiracija za pripremu hrane? I evo, ne budite skromni, što najbolje pripremate?

- Najbolja inspiracija za kuhanje za mene je dobro društvo oko stola. Hrana je komunikacija i socijalno ljepilo – okuplja i povezuje ljude, hrani ih na razini koja nije samo fizička. A što se tiče mojih tehničkih kuharskih performansi – mislim da sam dosta svestrana za strastvenog amatera. Kao Slavonka volim jesti slano i masno, ali pristojno pečem i kolače. Obožavam voće i povrće, ali se često bavim i koljenicama, repovima i jetricama. Najslabija strana mi je riba, nikad se s njom nisam do kraja suživjela... Zato obožavam mijesiti tijesta – vučena, dizana, prhka. Tu sam baš dobra.

Što najradije pripremate kad ste u žurbi? Koja je alternativa odlasku do pekarne ili restorana brze hrane?

- U žurbi najčešće pripremam cušpajze od grahorica koje se brzo skuhaju – obožavam sve vrste leće u kombinaciji s povrćem. Nešto na žlicu najvažniji mi je obrok svakog radnog dana. Alternativa brzoj hrani je dobro planiranje. Nabava kvalitetnih namirnica je pola obavljenog posla. Ako se zatekneš gladan u osam navečer pred praznim hladnjakom, onda je bitka izgubljena – pojest ćeš bilo što. Dakle, ključna je odluka i logistika. S dobro popunjenom 'špajzom' trebaš pola sata za vrlo pristojan obrok.

Što biste poručili, savjetovali svima onima koji se tek namjeravaju ozbiljnije primiti kuhače?

- Samo hrabro i bez stresa. Što ne uspije od prve, uspjet će iz pete. Kuhanje se uči u hodu, i druge nema. I možda još jedna stvar – ne komplicirajte, krenite od nekih temelja. Premda je to možda najteže naučiti, tek zrela faza obično donese jednostavnost.