Tema je “obična i svevremena” u stilu: Tko je loš – taj će loše i završiti! Tako je to kada Don Gioavnnija režira mladi Dubrovčanin Robert Bošković (pojačan mladenačkim žarom ekipe).

U petak, 13. ožujka, na sceni HNK-a Osijek premijerno je izvedena Mozatova opera Don Giovanni. Pod ravnanjem dirigenta Mladena Tutavca (vrlo sigurnim) i u režiji Roberta Boškovića, i s Leonom Košavićem (u nezaboravnom tumačenju Don Giovannija). Davor Praha osmislio je scenografiju (atraktivna i bogata, u crno-bijelom dizajnu), Neven Mihić kostimografiju (više od 100 novih kostima također crno-bijelih). Vuk Ognjenović osmislio je scenski pokret i koreografiju (parafraza na kombinirane plesove), a suvremenu rasvjetu oblikovala je Vesna Kolarec. Iva Bardun i Petra Blašković bile su asistentice redatelja. Ivan Lušičić izradio je videoprojekciju i 3D mapping (što je avangardna novina koja će ući u kazališnu povjesnost HNK-a Osijek); Vesna Kolarec oblikovala je rasvjetu, a asistentica koreografa bila je Laura del Carmen Velasco Farrera. Korepetitor Damir Šenk. Zborovođa Ljubica Vuletić.

U HNK-u Osijek Don Juan je prvi put premijerno izveden 7. lipnja 1956. (pod ravnanjem maestra Lava Mirskog, režija Jaroslav Korenića); potom gotovo 12 godina kasnije (24. ožujka 1968., dirigirao je maestro Antun Petrušić, režija Dragutin Savin). Iza Di Ponteova libreta “o mitskome osvajaču ženskih srdaca” stoji popis od 2065 žena.

Glazbena dramaturgija Don Giovannija uzoran je primjer scenske logike.

U ovoj postavi opere vodeću ulogu nosili su recitativi uz čembalo (svirao je Damir Šenk). Osječku premijeru zaokružile su najprije muške uloge: Leon Košavić (Don Giovanni), Berislav Puškarić (Leporello), Josip Čajko (Don Ottavio), Robert Adamček (Masetto), te Damir Baković (Commendatore). Odnosno, tri žene, koje je pod svojom krinkom zaveo i isprepletao Don Giovanni: Dragana Radaković (Donna Anna), Sanja Toth (Donna Elvira) i Ivana Medić (Zerlina).

Bariton Leon Košavić, u liku Don Giovannija, demonstrirao je izgrađen scenski stil i pokret (lijepe baritonske baršunaste boje glasa, odlične dikcije, razvijenih visina, sugestivnog nastupa, vrlo realistično i opipljivo). Sopranistica Dragana Radaković karakterno je izvela ulogu Donna Anne (raspjevano, razvijenog legato fraziranja, dinamički razrađenih lukova, muzikalno, osjećajno i jasne dikcije). Berislav Puškarić (bas) sugestivno je tumačio ulogu Leporella (izuzetne boje glasa, dinamički razrađenog fraziranja, izvježbane parlata, impozantnog opsega glasa, dubine – visine).

Sanja Toth (sopran) sugestivno tumači like Donna Elvire (izdvajamo briljantnu veliku ariju napuštene, razvijenog soprana te glumački jasnu i uvjerljivu). Ivana Medić (sopran) u ulozi Zarline briljira bojom soprana, dikcijom, rasponom glasa, fraziranjem (posebno se istaknula u Duetu s Don Giovannijem savršeno odmjerenom i u Napitnici, u kojoj Don Giovanni otkriva svoj i životni credo, usmjeren isključivo osjetilnim užicima. Tumačeći lijepu seljačku nevjestu Zerlinu, ona upozorava na Don Giovannijevu dvoličnost. Robert Adamček (bariton) ostvario je stilski savršeno utjelovljen lik Maseta. U karakterističnom kontrastu javljale su se jednostavne glazbene misli uz tekst para Zerline (I. Medić) i Maseta (R. Adamček). Josip Čajko (tenor) javlja se u ulozi Don Ottavija (njegov je nastup izrađen s puno strastvenosti i dramatičnosti). Riječ je, naime, o jednoj od Mozartovih najuspješnijih životnih rola napisanih za tenor. Damir Baković (bas) donosi susret s duhom ubijenog Commendatorea na groblju (što je popraćeno veličanstvenim akordima koji prate izvrsnog Bakovića u susret s Don Giovannijem). Uloge “Duhova” izvele su Petra Bernarda Blašković i Jelena Perčin (glumački sigurne, samouvjerene, scenski odličnog nastupa i vizualne znakovitosti).

Premijera je uspješno ostvarena (u suvremenoj realizaciji) - kao “spoj 18. i 21. stoljeća”. Djelo je zapravo parafrazirana klasična-glazbena drama. Tako smo mi - ljudi 21. stoljeća, prihvatili i razumjeli Mozartova Don Giovannija danas (što je i bio konačni cilj ovog projekta).