Objavljeno 13. ožujka, 2015.
Vlasnici stanova smatraju da bi teret trebalo staviti na imovinu investitora
Dvjestotinjak aktivista “Živoga zida” spremno je stati pred zgradu u Divaltovoj 120 i 122, odakle bi uskoro mogla krenuti prva u nizu deložacija tamošnjih stanara, točnije čak 22 obitelji!
Konkretno, prvi bi iz zgrade trebao biti deložiran Marko Filaković kojeg se tereti, kaže, za nepostojeći dug, unatoč tome što je stan još 2010. godine isplatio u cijelosti.
- Stan smo platili 54.000 eura, i to u Erste banci, na račun tvrtke KT Tehnogradnja. Nakon što smo državi platili porez, doznali smo da je cijela zgrada pod hipotekom. Banka je skinula teret s 32 stana, a na 22 stana ostavila je teret koji sad moram platiti prema određenim uvjetima. Novca nemam, supruga ne radi i imam dvoje malodobne djece - ispričao je svoju priču Filaković, koji kaže da nije uništen samo njegov, nego i život preostalih obitelji na čijim je stanovima teret koji bi se trebao staviti na imovinu investitora, a ne ljudi koji su uredno kupili svoje stanove.
Isto je učinila i majka stanarke Anamarije Babić koja je prije dvije godine dobila ovrhu, i to, kako kaže, u posljednjoj turi od ukupno 22 ovrhe. Unatoč tome što je stan od 34 četvorna metra platila 35.000 eura, Erste banka sada od nje, ističe, traži još 20.000 za stan i parkirno mjesto. Babić smatra da je velik problem u tome što nitko ne prati tijek kredita banke, a stanari vjeruju da je banka stečajem graditelja namirila dio dugovanja. Iako strahuje od zateznih kamata i unatoč tome što treba 50 posto duga platiti odmah, a 50 posto u roku od deset godina, Anamarija i ne pomišlja podmirivati dug koji, smatra, kao stanar nije dužna podmiriti.
Istog je uvjerenja i 65-godišnja Nada Prekodravac koja je dala kuću u zamjenu za stanove.
- Moja je ovrha sad 60.000 eura i još uvijek nemam naznačen nikakav rok, ali mi ne gine ista sudbina kakva je snašla moje susjede. Sramota je i nepravda što ćemo ostati na ulici, u mom slučaju to su četiri osobe iz iste obitelji koji su svi u zasebnim stanovima. Kuća koju smo dali bila je u mojem, sestrinom, bratovom i nećakovom vlasništvu, i svi smo završili na Divaltovoj. Sad ćemo svi biti istjerani iz stanova - pojadala se Nada Prekodravac.
Marija MIHELIĆ
HRVOJE RUNTIĆ
supredsjednik “Živog zida”
Spremni smo tijelima spriječiti deložaciju
Ljudi žive u stanovima koje su platili, a dug koji postoji zapravo je dug investitora koji je gradio zgradu. Banka je, umjesto da ide naplatiti dug od investitora i dužnika, u ovom slučaju taj dug rasporedila na 22 obitelji, a riječ je o ukupnom dugu od 900.000 eura. Banka je također rekla kako u slučaju da se dug ne podmiri, stanovi idu na dražbu, a stanari lete van. Apsurd je, primjerice, da stanar digne kredit u Erste banci i isplaćuje ga uredno, a sad mu ta ista banka otkaže kredit jer je podigla iznos kredita za novi iznos i dopisom ga obavještava da je stanar dužan dvostruko. Ići ćemo najprije pritiskom prema Erste banci, a ako se ona ipak odluči na izbacivanje obitelji, svojim ćemo tijelima sprječavati deložaciju.
ERSTE BANKA TRAŽI RJEŠENJA
“S gotovo 40 % kupaca već smo postigli dogovor”
Erste banka ne može u javnosti iznositi detalje poslovnog odnosa između Banke i pojedinog klijenta/graditelja, s obzirom na to da je sukladno Zakonu o kreditnim institucijama u obvezi čuvati kao bankovnu tajnu sve podatke, činjenice i okolnosti koje je saznala na temelju pružanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom.
Međutim, potrebno je općenito naglasiti da je odnos između banke i graditelja, a koji je vezan uz financiranje izgradnje nekretnine, zaseban poslovni odnos koji nije vezan uz poslovni odnos koji graditelj ima s kupcima. To znači da banka nema mogućnost ulaziti u odnos između kupca i prodavatelja niti posredovati u situacijama kada se u tom odnosu pojave problemi. U skladu s prethodno navedenim, graditelj samostalno snosi odgovornost za zakonitost i ispravnost svog poslovanja s trećim osobama/kupcima stanova. Banka ne može biti odgovorna za bilo kakve radnje ili propuste graditelja prema njima, pa tako niti za bilo kakvu štetu koja bi zbog toga mogla nastati.
Za ilustraciju, banka s graditeljima općenito sklapa ugovor o namjenskom depozitu na koji se graditelji obvezuju da će uplaćivati sva sredstva ostvarena prodajom posebnih dijelova nekretnine. Sredstva ostvarena prodajom posebnih dijelova nekretnine su založena u korist banke, radi osiguranja tražbine prema graditelju s osnove ugovora o kreditu kojim se financira izgradnja nekretnine, te je raspolaganje tim sredstvima isključivo namjensko.
Stoga je obveza svakog graditelja da u kupoprodajnom ugovoru koji sklapa s kupcima navede upravo taj račun, kako bi se sredstva koja kupci uplaćuju koristila na način definiran u poslovnom odnosu između banke i graditelja, te u konačnici osiguralo podmirenje tražbine banke prema graditelju, odnosno omogućilo izdavanje brisovnog očitovanja kupcima posebnih dijelova nekretnine nakon uplate kupoprodajne cijene na namjenski depozit i podmirenje tražbine banke.
Ukoliko se to ne dogodi, odnosno kupci stanova dio ili cjelokupni iznos kupoprodajne cijene uplate na žiroračun graditelja ili neki drugi račun, a graditelj ta sredstva ne položi na namjenski depozit ili kreditnu partiju, banka nema mogućnost izdati brisovno očitovanje jer sredstva nisu iskorištena za podmirenje tražbine banke radi kojeg je zasnovano založno pravo na posebnom dijelu nekretnine. Naime, založno pravo na nakretnini upisano je sve dok tražbina vjerovnika/banke osigurana tim založnim pravom ne bude podmirena.
Stoga je općenito poželjno da svaki kupac koji kupuje nekretninu opterećnu založnim pravom, od založnog vjerovnika zatraži pismo namjere u kojem će mu založni vjerovnik navesti uplatom kojeg iznosa i na koji račun se obvezuje izdati brisovno očitovanje za brisanje založnog prava s tog posebnog dijela nekretnina. U protivnom, izlaže se riziku kupnje nekretnine opterećene založnim pravom. Naime, založno pravo ne sprječava upis promjene vlasnika nekretnine, ali kupac kupuje nekretninu opterećnu založnim pravom, jer je založno pravo stvarno pravo koje prati nekretninu.
Nadalje je važno objasniti da banka za sve svoje kreditne plasmane, uključujući i one prema graditeljima, uvijek traži odgovarajuće instrumente osiguranja. U slučajevima kada projekt, iz bilo kojeg razloga, zapadne u teškoće, banka s ciljem stabilizacije poslovanja korisnika kredita/graditelja i dovršenja cjelokupnog projekta nastoji pronaći optimalno rješenje. Tako je u praksi moguće da banka, sukladno prijedlogu i zahtjevu korisnika kredita, odnosno graditelja, izvrši djelomičan otpust kolaterala.
Ukoliko se, uslijed okolnosti, pak ne uspije pronaći rješenje s graditeljem, banka pristupa postupku prisilne naplate iz svih raspoloživih instrumenata osiguranja. Neovisno o tome što dugovanja nositelja kredita/graditelja prema trećim osobama, koji su stekli vlasništvo posebnog dijela nekretnine na kojem je zasnovano založno pravo u korist banke, ni na koji način nisu povezana s bankom, ona s kupcima stanova nastoji pronaći optimalno rješenje. U takvim situacijama, banka ima jednak i fer pristup prema svim kupcima stanova kojima je nanesena šteta od strane graditelja. U konkretnom slučaju bitno je istaknuti da su razgovori s kupcima još uvijek u tijeku te je dosad s gotovo 40% njih dogovor postignut.