UZ 8. OŽUJKA - POLOŽAJ ŽENA U DRUŠTVU I DALJE JE NEZAVIDAN
Objavljeno 7. ožujka, 2015.
Na udaru krize u prvim redovima našla se tekstilna, tradicionalno “ženska” industrija
Vezani članci
RAVNOPRAVNOST ZASAD ZAŽIVJELA SAMO NA IZBORIMA ZA EP
Imamo pravo na pola zemlje i pola neba – moraju podsjećati i u 21. stoljeću žene na svoja prava u ovom, i dalje muškom svijetu, uoči Međunarodnog dana žena, 8. ožujka.
Prigoda je to da se ukaže kako su žene najveće žrtve krize, i to kroz veću nezaposlenost, manja primanja od muškaraca, radnu, spolnu i dobnu diskriminaciju kod poslodavaca kojima često ne odgovara gotovo ni jedna faza života radno sposobne žene – ili je premlada, tj. neiskusna, ili ih je strah da će udajom odmah zatrudnjeti, kao majka male djece često izbivati zbog njihove bolesti, a u srednjim godinama “biti prestara za novi početak”. Žena je malo i u upravnim tijelima, kao i u obnašanju političkih funkcija, predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović jedna je od samo 11 šefica država.
Odlučuju samo o - ručku
Specifičan je položaj seoskih žena među kojima je rađeno istraživanje koje je dalo poražavajuće rezultate da ona, uz ostalo, najveću autonomiju ima – pri odlučivanju što kuhati za ručak?!
Prema podacima pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić o položaju žena i muškaraca u Hrvatskoj u 2014., žena ima više – 52 % od 3.794.000 starijih od 15 godina. No, zato čine manje od pola - 45 % radno aktivnog stanovništva i 58 % radno neaktivne populacije. Stopa radne aktivnosti među ženama je 39, dok je ona među muškarcima značajno viših 52,2 %.
Na udaru krize u prvim redovima našla se tekstilna, tradicionalno “ženska” industrija, u kojoj dnevno nestaje 100 radnih mjesta. Sinonim za njen krah propast je Kamenskog kada je na ulici 2010. završilo 420 žena u dobi od prosječno 50-ak godina. Sada strijepe nad imovinom koja je u ožujku pred novom prodajom. Dio tih žena, među kojima i Đurđica Grozaj, nastavile su dalje, u udruzi Kamensko, gdje na doniranoj opremi šiju, educiraju, te drže tečajeve, modne revije...
– Mnogo smo žena zbrinuli kroz udrugu na zamjenske poslove, dvije otpremili u mirovinu, sada je zaposleno njih sedam, a dvije su na usavršavanju. Sada već imamo mali pogon. Mi žene smo jake, prilagodimo se svakoj situaciji. Pokazat ćemo tipovima koji su nas dovde doveli da žene nemaju rok trajanja. Mi smo drugačije od drugih - poručuje Grozaj i dodaje: “Treba mijenjati muški egoizam, a žene se uvijek moraju dokazivati”.
Minimalac za 230 radnih sati
I trgovina, kao većinom “ženska djelatnost”, bolno proživljava krizu. Predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske Zlatica Štulić kaže da je od 2008. u njoj otpušteno 40.000 radnika od čega su 75 % žene.
- Žene u ovoj branši imaju probleme s radnim vremenom, nemogućnošću korištenja slobodnog vremena, prekovremenim i noćnim satima rada – do 22 i 23 sata, s nepunim radnim vremenom gdje joj poslodavac smanjuje satnicu bez razloga, dvosmjenskim radom, dobnom diskriminacijom. Kao sindikat nismo dobrodošli kod malih poslodavaca. Unazad 5-6 godina ne znam ni jednog člana koji radi kod takvog poslodavca. Najnoviji ekstremni slučaj – žena je dobila minimalac odradivši više od 230 sati. Po isplati poslodavac je tražio da mu vrati 1000 kn jer – nije zadovoljan - kaže Štulić.
- Žene čine većinu nezaposlenih. Prema podacima za siječanj 2015., nezaposleno ih je 53,4 %. Osjetno teže im je naći posao pa se i dalje ne može govoriti o jednakosti prilika za žene i muškarce na tržištu rada. Vrlo je niska zaposlenost žena starijih od 50 godina. Tako je u dobnoj skupini 50-59 godina stopa zaposlenosti žena 2014. bila 49,3, a u 2013. godini 50,3 % - upozorava pravobraniteljica Ljubičić.
Dodaje, nastavlja se trend povećanja broja zaposlenih na određeno vrijeme i doseže gotovo 91 %, a žene čine većinu zaposlenih na određeno vrijeme (52,9 %). Unutar privatnog sektora, kaže Ljubičić, posebno su ugrožene žene koje su iskoristile pravo na rodiljni dopust te se odlučile vratiti na radno mjesto. U velikom broju slučajeva žene koje se vrate s rodiljnog/roditeljskog dopusta često se premještaju na slabije plaćena radno mjesto te im se ubrzo nakon povratka raskida radni odnos iz nekog fiktivnog ekonomskog razloga.
Suzana ŽUPAN
ŽENA GODIŠNJE ZARADI 9700 KUNA MANJU BRUTOPLAĆU
Pravobraniteljica Višnja Ljubičić upozorava na rodno uvjetovanu segregaciju na tržištu rada koja je, ističe, usko vezana uz jaz u plaćama između žena i muškaraca. “Žene u Hrvatskoj zarađuju u prosjeku deset posto manje od muškaraca, što se kasnije odražava i na manjim mirovinama. Prosječna brutoplaća u RH iznosila je 7863 kuna, dok je udio prosječne plaće žena (7424 kuna) u prosječnoj plaći muškaraca iznosio 90,2 %. Znači, muškarac prosječno godišnje zaradi 9708 kuna bruto više od žene”, kaže Ljubičić. “Ovakvi trendovi su izrazito zabrinjavajući, ali nisu iznenađujući. Predstavljaju odraz duboko ukorijenjene predrasude da su poslovi koje društvo tradicionalno dodjeljuje ženama društveno manje korisni, a time i financijski manje vrijedni”, upozorava Ljubičić.
UZNEMIRAVANJE NA POSLU
- Pritužbe iz područja rada i zapošljavanja, uključujući i pritužbe vezane uz socijalnu sigurnost, koje čine 60,8 % svih pritužbi pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, a pritužbe radi uznemiravanja kao oblika spolne diskriminacije i dalje čine najveći udio u pojedinačnim pritužbama. Tako pritužbe radi uznemiravanja na temelju spola i spolnog uznemiravanja čine 45,7 % svih pritužbi iz ovog područja. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova konstatira da mnoge žene odustaju od podnošenja pritužbe ili postupka iz straha da će izgubiti posao, što znači da će u doba krize i nesigurnosti radnog mjesta mnoge biti prisiljene trpjeti (spolno) uznemiravanje ne tražeći pomoć ni izlaz, jer će to biti pitanje egzistencije.
MIRJANA NAZOR
psihologinja
Nikada se nisam osjetila spolno diskriminiranom
Psihologinja Mirjana Nazor kaže da na vlastitoj koži ni u jednoj fazi svoga života nije doživjela diskriminaciju zbog spola. “Osobno, ne osjećam se kao da živim u ‘muškom svijetu’, iako je činjenica da su žene u nekim sferama manje plaćene. Čak sam dvije godine bila dekanica na fakultetu. Kada se kaže da žena nema odviše na čelnim funkcijama i u upravljačkim tijelima, pitanje je – je li to zato što im ne daju, ili što ih to ne privlači. Nisam sigurna da je to uvijek 'ne daju im’”, kaže Nazor. Dodaje, manja plaćenost žena od muškaraca joj je šokantna. “Ako radimo isti posao, a valjda onda imamo i iste sposobnosti, iste koeficijente i druge uvjete, onda mi nije jasno odakle ta razlika”, kaže Nazor. Za poslodavce koji ženama uvjetuju “ili posao ili majčinstvo”, kaže da je to naličje naše demografske politike.