Objavljeno 6. ožujka, 2015.
Međunarodnom prugom dnevno prolaze desetci vlakova
BELI MANASTIR - Kako sigurno doći do radnog mjesta i natrag, odnosno otići kući a ne izlagati se opasnosti te, u krajnju ruku, ne kršiti ispisana upozorenja, pita se mnoštvo “preskakača šina” - nemotoriziranih radnika tvrtki u belomanastirskoj Poslovnoj zoni - zapad i stanara takozvanog Željezničkog naselja. Svi oni gotovo svakodnevno prelaze nekoliko kolosijeka međunarodne željezničke pruge koja od Osijeka preko Belog Manastira vodi prema susjednoj Mađarskoj, unatoč natpisima koji jasno daju do znanja da je hodanje preko pruge zabranjeno. Tom međunarodnom prugom, naime, dnevno prolazi nekoliko desetaka raznih, uglavnom teretnih, vlakova, a za nepovoljnog vremena, kada je kiša i magla, često se zna dogoditi, posebice ujutro, da još uvijek pospani pješaci za dlaku izbjegnu bliski susret s nadolazećim vlakom.
- Na posao možemo doći prelazeći prugu ili hodajući ispod nadvožnjaka, što je dosta daleko, ali i opasnije jer nas vozači automobila, jednostavno, ne vide sve do trenutka dok ne nam ne dođu vrlo blizu - pričaju radnice belomanastirskih tekstilnih tvrtki koje prugu prelaze svaki radni dan, ujutro ili navečer, ovisno o smjeni u kojoj rade. Nije rijetkost da preko pruge prenose i bicikle, što je dodatni rizik, jer im je “manevarska sposobnost” znatno manja. Na svu sreću, do sada na tom dijelu pruge nije bilo nesreća, ali opasnost od njih više je nego realna.
- Nadam se da jednog dana neće u novinama pisati “Poginuo odlazeći po kruh” - u polušali kaže jedan od tamošnjih stanara, koji svaki dan kreće u avanturu zvanu (ne)siguran prelazak preko željezničke pruge. Nije mu jasno zbog čega nitko ništa ne poduzima.
A nije jasno ni gradskim vijećnicima, posebice SDP-ovom vijećnku Milošu Vojteku, koji je pitanje izgradnje pružnog prijelaza postavio gradonačelniku Ivanu Dobošu. To više što je taj građevinski zahvat u gradskom Prostornom planu još od 1984. godine, od kada počinje priča o takozvanom deniveliranju prijelaza. Prošlo je, dakle, više od 30 godina, ali od planiranog još uvijek ništa. Novac se trošio na potrebno i nepotrebno, a na stotine onih koji svakodnevno prelaze prugu nitko nije mislio.
Ivica GETTO
Najisplativije graditi pothodnik
Doboš je lopticu prebacio na pročelnicu Korneliju Pacanović-Zvečevac. “Prometnom studijom, izrađenom prošle godine, analizirano je stanje i zaključeno kako bi najisplativije bilo graditi pothodnik, duljine 15-ak metara, ali nešto sjevernije od mjesta gdje se danas masovno prelazi pruga”, kaže, objašnjavajući kako bi se do eventualnog novog prijelaza (pothodnika) dolazilo preko najnovije belomanastirske ulice - Mihanovićeve. No, dodaje, investicija je stvar odluke Gradskog vijeća pa nije mogla reći hoće li ova ideja ikada zaživjeti. Za projektnu dokumentaciju ne bi se moralo izdvajati mnogo novca, što ne znači da iznos potreban za samu izvedbu radova (kako za kopanje pothodnika tako i za prilazne puteve) ne bi prelazio šesteroznamenkasti iznos.