Objavljeno 5. ožujka, 2015.
Trovanje kod mačaka, pogotovo onih koje izlaze u prirodu, poprilično je često. Tako se najčešće mačke otruju rodenticidima koji sadrže kumarinske derivate i djeluju antikoagulacijski, tj. narušavaju proces zgrušavanja krvi i oštećuju stijenke krvnih žila. Rezultati mogu biti, ovisno o količini uzetog otrova, krvarenja i uginuće. Krvarenja se mogu vidjeti na koži i sluznicama, kao i na svim prirodnim otvorima, a njihov intenzitet ovisi o količini i koncentraciji otrovnih tvari unesenih i resorbiranih u probavnom sustavu ljubimca. Trovanje može nastupiti nakon uzimanja veće količine otrova odjednom ili ponavljanim uzimanjem manjih količina otrova. Otrovana životinja postaje troma, krvari iz svih prirodnih otvora, mnogo žeđa, šepa zbog krvarenja u zglobovima i obično ugiba u teškoj anemiji, između 5 i 8 dana nakon uzimanja otrova. Liječenje trovanja uključuje davanje specifičnog antidota (vitamin K) tijekom nekoliko dana, infuziji glukoze i fiziološke otopine (za nadomještanje izgubljene tekućine), a za jačanje kardiovaskularnog sustava, parenteralno se daju vitamin C i kardijaci.
Ako se jave bakterijske komplikacije, potrebno je dati i antibiotike. Konakion MM (Phytomenadionum) primjenjuje se kao antidot za kumarinske antikoagulanse u liječenju krvarenja. Koristi se kao injekciona otopina ili u tabletama. Vitamin K ima važnu funkciju u koagulaciji krvi. Naime, on se smatra nužnim dijelom pokretanja četiri najvažnija faktora koagulacije - protombin, faktor VII, IX i X. Ovaj vitamin organizam dobiva kako kroz hranu tako i preko bakterija iz probavna sustava koje ga sintetiziraju. Iz tog razloga, ako je probava uredna, a ljubimac se prikladno hrani - sam se organizam dovoljno opskrbljuje ovim vitaminom. Iz tog razloga njegova primjena je inducirana u slučajevima kada je u organizmu narušena funkcija grušanja krvi. Doza vitamina K određuje se prema postavljenoj dijagnozi trovanja. Tako, ovisno o dijagnozi kao i preparatu koji se primjenjuje, početna doza je najčešće 2-6 mg/kg raspoređena u jednake doze 2 ili 3 puta dnevno. Kasnije se primjena ovih preparata poduzima pomoću tableta kroz još nekoliko (6-8) tjedana. Razlog je tome što postoje mnogi otrovi koji se u organizmu mogu postupno otpuštati i kroz razdoblje od šest tjedana. Trajanje same terapije, kao i način aplikacije pojedinih preparata u direktnoj je vezi s postavljenom dijagnozom, kao i sa samom reakcijom liječenog ljubimca na primijenjenu terapiju. Prevencija trovanja može obuhvaćati sprječavanje puštanja ljubimca tijekom postavljanja otrovnih mamaca, kao i redovite kontrole ljubimca nakon povratka iz "šetnje". Neki vlasnici navode da je zgodan način osigurati da ljubimac što manje uzima hrane vani jest i to da ga se neposredno prije puštanja dobro nahrani.D.Vešović, dr.vet.med.