Objavljeno 2. ožujka, 2015.
“Bolonja” je donijela niz korisnih stvari, ali sazrelo je vrijeme za analizu i reviziju, kaže Bičvić
U jedanaestoj godini provedbe Bolonjskog procesa u sustavu visokog obrazovanja u Hrvatskoj, pa tako i na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, ponovno se, čini se više nego ikada prije, aktualizirala rasprava o tome koliko je Bolonjski proces kao sustav uspješan ili ne. Mnogi se slažu kako bi “Bolonju” trebalo bar revidirati, a ima i onih koji bi je ukinuli.
Novi val prijepora oko ovog krucijalnog pitanja u javnosti, posebice u akademskoj zajednici čiji značajan dio bolonjsku reformu smatra promašajem ili neuspjelim eksperimentom, izazvala je nedavna odluka Ekonomskog fakulteta u Zagrebu da umjesto dosadašnjeg modela studiranja “4+1” (četverogodišnji preddiplomski i jednogodišnji diplomski studij) uvede integrirani petogodišnji studij. Budući da su to prije njih već, uz dopuštenje Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, učinili Medicinski i Kineziološki fakultet, te još neki fakulteti u Hrvatskoj, stručnjaci ove poteze smatraju korakom do potpunog kraha “Bolonje”, jer se na ovaj način gubi institucija sveučilišnog prvostupnika koju je ona uvela.
Koliko je ovo osjetljiva tema dokazuje činjenica da ju niz osječkih sveučilišnih dužnosnika i nastavnika trenutačno ne želi javno komentirati. Rektor Željko Turkalj proteklog je tjedna bio službeno odsutan pa smo od uprave Sveučilišta dobili samo okviran pisani komentar. “Slažemo se da utvrđivanje učinaka Bolonjskog procesa zahtijeva sveobuhvatnu analizu primjene u RH, s posebnim naglaskom na uočene manjkavosti. Ipak, ne treba zanemariti istodobno i prednosti procesa u dostupnosti visokog obrazovanja, prepoznatljivosti i usporedivosti akademskih i stručnih stupnjeva, poticanju cjeloživotnog obrazovanja i posebice mobilnosti studenata, nastavnika i administrativnog osoblja te jačanju europske suradnje u osiguranju kvalitete visokog obrazovanja”, stoji u odgovoru.
Inače, na osječkom sveučilištu integrirane studije, bez podjela na preddiplomski i diplomski, otprije imaju Pravni, Medicinski i Fakultet odgojnih i obrazovnih znanosti. Prof. dr. Vlado Guberac, dekan Poljoprivrednog fakulteta, jednog od najvećih u Osijeku, vrlo je izravan i konkretan. “Kao što mu sam naziv kaže, Bolonjski proces je proces, i kao takav podložan je reviziji koju svakako treba provesti na nekoliko razina. U prvom redu, slažem se s ocjenom i najvećom kritikom da tržište rada nije prepoznalo sveučilišne prvostupnike, nego ih nadležne ustanove i poslodavci tretiraju kao da imaju višu stručnu spremu. Zbog toga mnogi studenti nakon trogodišnjeg preddiplomskog idu automatski i na još dvogodišnji diplomski studij, što znači da se vrijeme studiranja praktički produžilo s nekadašnje četiri na pet godina, umjesto da se smanji na tri. Zbog toga se mi zauzimamo za promjenu sustava ‘3+2’ u ‘4+1’, a isto smo predložili i nama srodnom Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Također, na većini fakulteta, zbog velikog omjera broja studenata u odnosu na broj nastavnika, nije ni približno zaživio mentorski sustav rada, a to je teško izmijeniti dok je na snazi ograničenje zapošljavanja. Dakle, 'Bolonju' svakako treba revidirati, ali ne i ukinuti”, odlučan je dekan Guberac.
Neki su osječki fakulteti, poput Ekonomskog i Pravnog, posljednih godina značajno smanjili upisne kvote, ali je omjer nastavnika i studenata i dalje daleko od idealnog. Svoje nam je zanimljivo viđenje ponudio Dino Bičvić, predsjednik Studentskog zbora u Osijeku. “Slažem se s iznesenim zaključcima o manjkavostima 'Bolonje'. Meni je teško kao 'bolonjcu' uspoređivati je li bio bolji prijašnji sustav od sadašnjega. Mislim da je 'Bolonja' ipak donijela niz korisnih stvari, poput mogućnosti polaganja preteških ispita putem nekoliko kolokvija, bolje prolaznosti i većeg postotka završavanja studija, te nove različite studijske programe. Sve to treba zadržati, ali s izmjenama koje će jamčiti napredak Bolonjskog procesa. Naime, mislim da bi nakon desetljeća primjene 'Bolonje' veća šteta bilo ukinuti ju i provesti neku novu reformu visokog školstva, na koju bi se studenti opet morali navikavati godinama. No, da je sazrelo vrijeme za analizu i reviziju, to je sigurno”, zaključuje Bičvić.
Tomislav LEVAK
Rješenje – Hrvatski kvalifikacijski okvir?
Što se tiče resornog Ministarstva znanosti i obrazovanja, bivši je ministar Željko Jovanović još prošle godine naglašavao “kako je 'Bolonja' uvela kaos u sustav i kako će Hrvatski kvalifikacijski okvir (HKO) to ispraviti”. Tada je upozoravano na niz manjkavosti 'Bolonje': takav je način studiranja doveo u situaciju da se ponovno traži faktografsko znanje, memoriranje, popisivanje studenata, brdo administracije za profesore, a sve je u konačnici dovelo do smanjenja kvalitete studiranja. Također, rečeno je kako su mnogi predmeti rascjepkani, posebice u društveno-humanističkim znanostima, više je obveznih nego izbornih predmeta, a trebalo bi biti obratno, nema mobilnosti, a ne postoje ni kriteriji izvrsnosti. I dekan Guberac slaže se kako bi HKO uvelike pomogao, a njegov ga je fakultet, kaže, spreman provoditi.