Objavljeno 28. veljače, 2015.
Hrvatska mora poduzeti radikalan set reformi koje polaze od javnog sektora, kaže Lovrinčević
Nesigurnost života hrvatskih građana obilježit će našu svakodnevicu i u razdoblju koje nam predstoji, poruka je koju ovih dana upućuju hrvatski ekonomski stručnjaci.
Na sporost reformi ponovno je ukazala i Europska komisija, čineći vladajućima predizbornu godinu još kompliciranijom. Prije nekoliko dana ekonomski analitičar Željko Lovrinčević ukazao je na nužnost otpuštanja 40 tisuća ljudi, ili oko 15 posto iz javnog sektora u širem smislu (koji broji ukupno 280 do 290 tisuća ljudi), misleći prije svega na javna i komunalna poduzeća.
- Hrvatska više nema dobrih rješenja, nego samo ona manje loša, koja se politika, uz opći populizam, ne usudi uopće potegnuti i raspraviti. Pa sve više tonemo. Situacija je neodrživa i vodi prema eskalaciji javnog duga, odnosno bankrotu. Vlasti su problem pokušale riješiti tzv. internom devalvacijom (bez smanjivanja tečaja kune, uz smanjivanje troškova gospodarstvu), pa smanjiti doprinos za zdravstvo, pa smanjiti naknade za vode i slično - i nisu uspjeli. A troškove inputa (struje, plina...) povećali su. Koncept rasta interne devalvacije je propao, jer društvo nije sposobno smanjiti troškove inputa gospodarstvu i javnim poduzećima. Ostala je eksterna devalvacija - promjena tečaja kune, što u kratkom razdoblju vodi do neodrživih razina inozemnoga i javnog duga, i nije prihvatljivo. Jer bi ovo što imamo sa “švicarcem”, imali masovno po svim kreditima vezanim uz valutnu klauzulu - rekao nam je Lovrinčević.
On ističe da Hrvatska mora poduzeti radikalan set reformi, poput baltičkih zemalja i djelomice Portugala, koji uvijek polazi od javnog sektora, odnosno zaposlenika u njemu. Naravno da je to drastično teško nakon šest godina nečinjenja, kaže, podsjećajući da je o tome govorio prije šest godina, ali je to proglašeno neprihvatljivim. “A prije šest godina razina javnog duga je bila manje od 50 posto, a danas je blizu 90 posto. Prije šest godina radilo je približno 200 tisuća ljudi više nego danas. U međuvremenu je iselilo više od 100 tisuća ljudi. U siječnju je u RH radilo samo milijun i 290 tisuća ljudi, a prije šest godina njih milijun i 490 tisuća. Danas su okolnosti bar 50 posto teže nego tada, a ti isti ljudi, koji to nisu željeli rješavati, obnašaju političke funkcije i danas, ili se bore za njih”, zaključuje Lovrinčević. Na koncu je, kaže, rješenje suspenzija demokracije tako da nam proračun donosi Bruxelles, što je onda potpuni gubitak demokratskog suvereniteta. “U međuvremenu se sve skupa plaća time da ljudi iseljavaju iz zemlje. To se zove društvena eutanazija, raspad društvenog i ekonomskog sustava”, kaže Lovrinčević.
- Uvijek se počinje od javnog sektora i njegove reforme, a ova vlada to nije niti taknula, kamoli započela reformu. Broj zaposlenih u zadnje tri godine u javnom sektoru blago se povećao, a sigurno se neće smanjiti u zadnjoj godini mandata ove vlade. To je ludost, Hrvatska sebe vodi prema potpunom kaosu i kolapsu. Nismo na vrijeme rezali što smo morali, pa smo u situaciji, medicinski riječnikom opisano, uznapredovale gangrene. Prije šest godina možda ste mogli izgubiti prst na nozi, a sada ste već došli do koljena, znači odstranjivanja cijele potkoljenice. Za tri godine, ako nešto ne učinimo, slijedi amputacija cijelog uda i dalje prema vitalnim organima - zaključuje Lovrinčević.
Ekonomski analitičar Damir Novotny smatra da presudan ipak nije broj zaposlenika, nego visina plaća. “I dalje imamo vrlo visoku razinu plaća. U odnosu na Slovačku i Češku naše su plaće u državnom sektoru 30-ak posto više. To je najveći problem. Moramo smanjiti masu plaća, a ne otpuštati, jer je socijalni trošak toga golem. To je pokušala Bugarska i dobila ljude na ulicama i kriminal, a to se ne radi. Ali se smanjiti plaće može i smije. Ako pogledamo prosječne plaće u državnom sektoru one su više nego u privatnom sektoru, što jednostavno ne može biti. Tako da je to sada jedna od najvažnijih izazova za Vladu, bez obzira na to koliki otpori bili, da se one svedu na onu mjeru koju je moguće financirati. A to znači sigurno, najmanje 15-ak posto niže. To će bilo koja vlada morati napraviti”, ističe Novotny.
Siniša Kuhar, glavni tajnik Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, kaže da treba voditi računa i o socijalnom aspektu masovnih otpuštanja u uvjetima izostanka dugoročnog planiranja zapošljavanja u državnoj službi. “Za to odgovornost snosi politika za koju je javna uprava istovremeno i državni neprijatelj broj 1 i sredstvo zbrinjavanja stranačkih kadrova, kojima kupuju lojalnost i podršku članstva i poslovnih partnera”, zaključuje Kuhar.
Igor BOŠNJAK
Sindikat: Odgovornost snosi politika
- Državne službe broje približno 63.000 zaposlenih, od čega su najbrojniji zaposleni u MUP-u (gotovo 30.000), pravosuđu i zatvorskom sustavu (10.000) i Poreznoj i Carinskoj upravi (9000). Kontinuirano smanjenje zaposlenih od 2000. godine postoji u civilnom dijelu sustava obrane iz kojeg je izdvojeno više od 8000 službenika i namještenika, a smanjuje se i broj namještenika koji obavljaju pomoćno-tehničke poslove, kroz angažiranje vanjskih servisa. No, broj zaposlenih u državnoj upravi nije se smanjio, a novo zapošljavanje uglavnom se provodi na poslovima vezanim uz EU i provedbu programa financiranih od EU-a, gdje nema zabrane novog zapošljavanja. O zaposlenima u državnoj upravi ne može se govoriti isključivo u kontekstu prekobrojne administracije, jer je prisutan kronični manjak ne samo visokoobrazovanih, nego i specifičnih kadrova, kao posljedica usvajanja EU standarda i obveza na tim područjima - kaže Kuhar.
Željko Lovrinčević
ekonomski analitičar
U javnom sektoru problem su i učinkovitost i plaće
PRIVATNI SE SEKTOR VIŠE NE MOŽE GULITI
- U javnom sektoru problem su i učinkovitost i plaće. Plaće su previsoke u odnosu na privatni sektor, a ako ih i smanjite umjesto otkaza, ostaje problem učinkovitosti. U dijelu javnih poduzeća problem je daleko veći nego u državnoj upravi. Lokalna država ništa nije napravila. Imali smo politička zbrinjavanja kako je tko bio na vlasti, a to se više ne može servisirati. I sad će ti isti isti ljudi, koji rade i hranitelji su obitelji, biti protiv ovakvih poteza. A ako bude morao odlučivati Bruxelles, oni će reći: O.K., ako nećete raditi ništa, onda ćemo vam uvesti dodatni porez na imovinu - četiri milijarde kuna. I onda vi financirajte svoju državu i javnu potrošnju, ali ne kroz zaduživanje, nego kroz rast poreza, odnosno prodajte imovinu i finacirajte time tekuću potrošnju. Ali deficit ne smijete imati. Pa ćemo doći do toga da prodajemo kuće i imovinu kako bismo platili tekuće troškove. Cijeli teret duga podnio je privatni sektor i više ga ne može nositi, jer je toliko nisko pao da ga se više ne može guliti - ističe Lovrinčević.
Damir Novotny
ekonomski analitičar
Novac odlazi u Dalmaciju i Istru, a ne u Slavoniju
- Nisam za provođenje ni nekog velikog preustroja lokalne uprave i samouprave, jer mislim da bi se utrošilo dosta energije, a ne bi se postigli osobito veliki rezultati. Ono što bi bilo mudrije jest, prema mome mišljnju, spajati općine. Znači, ne novi ustroj. Županije su ostale veliko pitanje, jesu li županije uopće potrebne. U većini zemalja naše veličine nemate te tri razine. Pitanje je jesu li županije nužne, ili se mogu jednostavno pretvoriti u urede državne uprave. Poznajem i općine u Europi koje imaju samo po 1000 stanovnika, ali one su samoodržive, imaju svoje prihode. Tako da se reforma mora napraviti u sklopu decentralizacije cijelog fiskalnog sustava. Imamo visokocentralizirani fiskalni sustav, najcentraliziraniji u Europskoj uniji. Nemoguće je i neodrživo da je u Slavoniju i Baranju, odnosno u Osijek, toliko malo investicija došlo, a u odnosu na Dalmaciju i Istru, gdje se slilo mnogo više i javnog i privatnog novca. Mislim da je decentralizacija nužna te da gradovi i općine na lokalnoj razini mogu i koristiti fondove za svoje razvojne projekte, ali i biti motori pokretači ekonomskog razvoja.
Javni sektor
Vlada reformom nije ni taknula