Robert Rudolf Schmidt (1882. - 1950.) pripada u red vrlo značajnih arheologa prijeratnog razdoblja. Svoju je stručnost potvrdio iskopavanjem na vučedolskom Gradcu 1938. (kada je pronađena poznata Vučedolska golubica, nap.a.).

Monografija “Die Burg Vučedol” prva je publikacija koja znanstveno obrađuje te arheološke nalaze, koji su time postali dostupni znanstvenim krugovima i izvan Hrvatske.

Za razliku od iskopavanja na Vučedolu, istraživanje Sarvaša i metodologija rada doveli su ga u sasvim drukčiji kontekst. Schimdt je sudjelovao u otuđivanju iskopanog materijala te tako prekršio zakone i etiku struke!

Ulomak je to teksta iz kataloga izložbe “Sarvaš - Gradac - Povijest jednog lokaliteta” otvorene u zgradi Glavne straže Muzeja Slavonije. Riječ je o zajedničkoj izložbi MSO-a (Dragana Rajković) i zagrebačkog Arheološkog muzeja (Jacqueline Balen), dviju institucija koje su 1948. i podijelile arheološki materijal koji je ratne 1942. i 1943. Schmidt iskopao u Sarvašu. Prvi je put u takvom opsegu veliki dio nalaza predstavljen javnosti.

- Tek 1946. lokalitet je predstavljen na jednom mjestu, a nakon toga javnost ga nije vidjela do danas. Riječ je o senzacionalno važnom lokalitetu, koji stoji uz bok onima poput Vučedola. Višeslojni je to lokalitet nastanjivan od razdoblja mlađeg kamenog doba (neolitika) do srednjeg vijeka. Takav kontinuitet ima malo lokaliteta na ovom prostoru - ističe jedna od autorica, Jacqueline Balen, ravnateljica AMZ-a. Nije izložena samo arheološka nego i arhivska građa (privatne fotografije, knjige, namještaj iz kuće u Osijeku i sl.) - priča samog otkrića, ali i arheologa Schmidta.

- Priča nije potpuna jer je dio terenske dokumentacije nestao zbog ratnih zbivanja - objašnjava dr. sc. Balen, dodajući kako su istraživanja na ovom prostoru počela još u 19. st., a dio nalaza je i u Beču. MSO je 80-ih nastavio istraživanja, na čelu s Jasnom Šimić. Uzevši u obzir sve te činjenice - rasutu građu i nepotpunu dokumentaciju, stara istraživanja i sl. - teško je uhvatiti se s tim u koštac, kaže suautorica Balen.

S obzirom na to da se ipak većina arheološke građe čuva u MSO-u, značajan je i doprinos osječke ekipe, ovaj put na čelu s Draganom Rajković, kustosicom u Arheološkom odjelu.

- Kustosi MSO-a, posebice dr. Danica Pinterović i Josip Boesendorfer, odlazili su u Schmidtovu kuću u Zagrebačkoj ulici 7 i tamo zatekli kutije arheološkog materijala, koji su potom dopremali u Muzej. Dijelom smo taj materijal, a radi se uglavnom o ulomcima keramike - oko 6000 predmeta (jedna od najvećih arh. zbirki MSO-a), uspjeli rekonstruirati. Građa je bila nesređena, neinventirana, a ljepši se komadi nalaze u Zagrebu - objašnjava kustosica Rajković.

Zašto je i kako 1948. došlo do (ras)podjele građe između osječkog (kojemu je po zakonu trebala pripasti) i zagrebačkog muzeja, ne zna se - tvrde autorice, no s obzirom na to da je Zagreb i tada bio središtem, logično je da je za svoj stalni postav htio ljepše komade.

- U ovom trenutku nismo još uvijek spremni dirnuti taj lokalitet, nego ćemo pričekati da se tehnologija još malo razvije. Schmidt je otvorio sondu veličine 700 kvadrata, istražio do dubine od oko osam metara. Postoje ozbiljne pritužbe na njegovu metodologiju istraživanja, za razliku od Vučedola. Sarvaš nije tako pedantno istražen i zapravo je gotovo nedirnut u odnosu prema ukupnoj površini lokaliteta - zaključuje Dragana Rajković.