Kao i u slučaju eksploatacije nafte u Jadranu ili termoelektrane Plomin, golf igrališta na Srđu i niza drugih ulaganja inozemnih investitira, i projekt gradnje Centra za svemirska istraživanja u Udbini mogao bi doživjeti istu sudbinu.

Drugim riječima, ako se i Udbina nađe na meti ekologista i kojekakvih zelenih udruga, lako bi se moglo dogoditi da od ulaganja švicarske tvrtke ne bude ništa. Doduše, Udbina je poseban slučaj, jer je riječ o ulaganjima u postojeću infrastrukturu i poletno-sletnu stazu koja već postoji, a sve u okviru prvog hrvatskog centra za svemirska istraživanja. Naravno, za taj ambiciozni plan treba dobiti koncesiju hrvatske Vlade, a svoju će riječ morati dati i MORH, pa će investitori još morati pričekati s početkom realizacije programa. To, međutim, ne priječi odgovorne da optimistički gledaju na sutrašnjicu:

- Naša vizija je da Hrvatska uđe među rijetke zemlje koje će određivati nadolazeću svemirsku eru - rekao je Slobodan Danko Bosanac, voditelj projekta u tvrtki Swiss Space Systems Hrvatska, dodajući da Hrvatska ne smije izgubiti veliku prednost koju sada ima.

- Naš primarni cilj je da Hrvatska postane jedan od europskih centara za istraživanje svemira - dodao je Slađan Zovko, generalni direktor tvrtke, te pozvao nadležne institucije da poduzmu odgovarajuće korake za pristupanje Hrvatske Europskoj svemirskoj agenciji (ESA).

Sve ovako, u teoriji, izgleda lijepo i krasno, no praksa je u Hrvatskoj ipak drukčija. Jer čim netko najavi neki projekt koji se tiče intervencije u prostoru, počevši od bušenja nafte i plina u Jadranu (i na kopnu) preko gradnje termoelektrana (da o nuklearkama i ne govorimo) do terena za golf i koječega drugog u području za koje ekologijske udruge zvane još i zeleni, drže da narušava prirodnu ravnotežu i remeti ustaljeni poredak stvari, eto žučljivih reakcija, prozivanja, prosvjeda, pisanja peticija i referenduma. Kao, treba zaštititi ljude i njihovo “zdravo” okruženje, floru i faunu, napose i turizam, baštinu i tradiciju od zločestih inozemnih investitora koji dolaze rovariti po hrvatskoj zemlji i zarađivati na djelatnostima koje štete okolišu.

I sad će nam još netko sa strane petljati po Lici i Ličane strašiti zujanjem orbitalnih letjelica koje će uzletati i sletati s piste koju je u Udbini dao sagraditi još Josip Broz Tito! A tu je i krumpir, jer tko zna neće li brzoleti nad ličkim nebom djelovati negativno na rast i uzgoj te tradicionalne i nadaleko poznate i kvalitetne namirnice od koje su domaći ljudi živjeli i preživljavali i u najtežim danima svoje povijesti. Tu su dakako i ovce, goveda, jer njima prijeti manjak mliječnosti, recimo. Još samo fali da NLO-i, odnosno izvanzemaljci, saznaju što se u Udbini gradi pa da i njihove letjelice počnu švrljati uokolo i prizemljivati se na novouređenu sletnopoletnu pistu.

No, šalu na stranu, bez obzira na to koliko se taj projekt čini nesvakidašnjom investicijom u ionako investicijama mršavoj hrvatskoj stvarnosti, sudeći prema objašnjenima koja stižu od nadležnih iz tvrtke Swiss Space Systems, radi se o posve ozbiljnom planu i programu koji bi od Udbine već za koju godinu stvorio prvorazredni europski svemirski centar. Uvjeti za ostvarenje zamisli su i više nego dobri, čak odlični, jer nije bez vraga Tito upravo u Udbini za potrebe JNA sagradio zrakoplovnu bazu koja se i danas koristi za hrvatske Migove i dio je vojarne “Josip Jović”. Znači, već postoji izgrađena infrastruktura, odnosno poletno-sletne piste i tunel za aerodinamičko testiranje.

Udbina je zapravo klimatski, geološki i zemljovidno bogomdani teren, jer osim što je na odgovarajućem položaju ima i godišnje rekordni broj vedrih dana bez oblaka i kiše, što je i te kako važan faktor za svaki zrakoplov, uključujući i buduće suborbitalne letjelice. A upravo bi takve letjelice služile da iz Udbine u orbitu Zemlje prenose satelite i u kasnijoj fazi pružaju usluge komercijalnih svemirskih letova (Ličani u svemiru, dobro zvuči!). Prema optimističkim najavama, lansiranje satelita iz Hrvatske moglo bi krenuti 2019. godine, dok se suborbitalni prijevoz putnika i robe očekuje tijekom iduće dekade.

Inače, udbinska zračno-orbitalna (možda je svemirska pretjerano reći) luka nije nikakav posebno originalan projekt. Zapravo se radi o hrvatskoj verziji luka koje već postoje u svijetu poput, primjerice, svemirske luke S3 u Švicarskoj, koja je u fazi dovršenja gradnje. Konkretno to znači da će se i u Udbini sustav za lansiranje malih satelita temeljiti na zrakoplovu-nosaču Airbus i suborbitalnoj letjelici SOAR, koju je razvio S3. Taj će divovski Airbus, kad uzleti s udbinske piste, na sebi nositi SOAR, koji će se onda na oko 10 kilimetara od zemlje odvojiti te potom s visine od 80 km lansirati gornju konstrukciju do 700 km, odnosno do zone orbite malih satelita.

Tehnički i tehnološki sve je riješeno tako da se Airbus i SOAR bez problema spuštaju natrag na pistu, dok je gornja komponenta zapravo jedini dio sustava koji nakon isporuke satelita izgara u atmosferi. I ono što je jednako zanimljivo - ta će se potrošna komponenta proizvoditi u Hrvatskoj! To pak znači da će posla imati i domaće tvrtke osposobljene za takve složene pothvate, možda čak u novoj tvornici u Udbini ili, vjerojatnije, u Đuri Đakoviću i Končaru.

Međutim, što na sve kažu domaći ljudi, Ličani, poznati ne samo po krumpiru i ovcama, nego i po jakim mišićima, žilavosti i ustrajnosti, te predanosti svojoj tradiciji i običajima? Pa čitajući o svemu i slušajući što govore mještani Udbine i okolnih sela, ima tu svega i svačega, i ozbiljnosti i neozbiljnosti, i prihvaćanja svake investicije koje će im osigurati bolji život, i sumnji da će sve na kraju ispasti po onoj narodnoj - tresla se brda, rodio se miš. Neke od izjava doista su urnebesne, pa nek sad netko kaže da Hrvati (pardon, Ličani), nisu duhoviti! Krenimo od ozbiljnog promišljanja o najavljenom projektu. Primjerice, Ivan Pešut, načelnik općine Udbina, za Slobodnu Dalmaciju ovako zbori: “Možda priča o svemirskoj luci u Udbini i zvuči pomalo nadrealno, ali zašto ne bismo iskoristili priliku. Nama ovdje fali života, fali nam ljudi... Vidite kakve smo nekad bitke ovdje imali, a sad vodimo razvojne bitke!”.

Zlatko Brkić, Pešutov zamjenik, zadužen za razvojne projekte, kaže: “Ni mi nismo mislili da je to nešto ozbiljno dok nam dr. Slobodan Danko Bosanac, eminentni fizičar s Instituta 'Ruđer Bošković', nije objasnio o čemu se tu radi... Međutim, pista je u vlasništvu MORH-a, dakle, trebalo bi riješiti koncesiju. Ova je vojarna, istina, ocijenjena kao perspektivna, no svi znamo kakve su naše vojne financije, pa očekujemo da i vojska pronađe svoj interes u razvojnoj dimenziji ove priče, u koju bi se u početku uložilo 50 milijuna eura. Treba vidjeti i u kakvom je stanju pista, može li uopće s nje polijetati avion težak 80 tona, no načelnik Pešut već je razmotrio sve detalje”, kaže Brkić.

U sve se naravno uplela i politika. Jer u Udbini o svim važnim temama teži se dogovoru između HDZ-a i SDSS-a, koalicijskih partnera u lokalnoj vlasti.

Ipak, najzanimljivije je čuti mještane. Tako je, između ostalih, Drago Krešić, doseljenike iz Kaknja, za Slobodnu Dalmaciju rekao: “Oni bi doveli svemirski centar ovdje? Da je to bezopasno ne bi ga dovodili baš nama!”. Ivo Petričević pak upozorava: “Ja sam 20 godina radio u rudniku i znam što je zagađenje. Zašto ne kažu koliko bi to zračilo? To bi bilo gore zlo od termoelektrane što su je htjeli napraviti dolje u Pločama!”.

Milan Mašić, 80-godišnjak, kaže da nema ništa protiv svemirskog centra, iako priznaje da ne zna što bi to bilo: “Nisam ti ja imo kade gledat televiziju i filmove, puno sam radio pa ne znam”. A Milka Perić (Udbinska Crvenkapa, kako joj tepaju), koja ni ne gleda TV jer godinama živi u kući bez struje, ovako po lički zbori: “Što radim navečer? Kad ne hodam okolo, sjedim. A volim gledat i avione na nebu. Tako da će mi taj svemirski centar baš dobro doći. Ja sam za sve što će podići Udbinu. Neka dođe tko hoće, mogu i svemirci, ja sam sa svima u dobre”, s osmjehom kazuje Milka za Slobodnu Dalmaciju.

Sve u svemu, bit će zanimljivo pratiti razvoj situacije oko udbinskog svemirskog programa. Budući da u Udbini još nema lokalne ekološke udruge, bit će također zanimljivo vidjeti hoće li nakon ovakvih vijesti i ona uskoro biti osnovana. Ili će im uskoro u goste doći zeleni iz, recimo Istre, koji gunđaju protiv Plomina i naftnih platformi na Jadranu, pa da u Udbini zakuhaju cijelu priču u negativnom smislu, što bi za planirani projekt bilo pogubno, jer uz poslovično sporu hrvatsku administraciju (izdavanje mali milijun dozvola) imati na grbači još i bijesne ekologiste, vjerojatno bi švicarske ulagače nagnalo da još jednom razmotre treba li uopće uložiti milijune eura u okruženje s negativnim vibracijama.

Što se tiče mladih Udbinaca, oni sve prate, surfaju internetom kao i svi mladi, ali nisu baš raspoloženi komentirati najavu otvaranja svemirskog centra.

Bilo kako god, ako se planovi ostvare, Udbina bi mogla postati konkurencija prvoj svemirskoj luci na svijetu koja nosi ime Spaceport America. Onoj u pustinjskom predjelu američke države Novi Meksiko, čiji je vlasnik britanski milijarder Richard Branson. Samo da se ne dogodi neka drama pa i pokusni let iz Udbine završi kao jedan iz njegove svemirske misije Virgin Galactic. Nesrećom, i odgodom orbitalnih civilnih letova za neodređeno vrijeme. Ako sve to još snimaju NLO-i, zbilja bi na nebu uskoro mogla nastati velika gužva. A ni Roswell ne treba zaboraviti...