Proteklog se tjedna na domaćoj političkoj sceni dogodilo upravo ono od čega se većini još koliko-toliko normalnih građana Hrvatske - potencijalnih birača - diže kosa na glavi.

Iako parlamentarni izbori još nisu ni blizu, predsjednica i premijer već su se upleli u beskorisnu raspravu, koja je sama sebi svrhom. Bude li međusobno “pokazivanje mišića” dviju najvećih hrvatskih stranaka doista najvažnija tema kojom će se ove godine baviti naši vodeći političari, i u sljedećem ćemo se četverogodišnjem mandatu još uvijek naivno pitati kada ćemo i kako već jednom i mi, obični ljiudi, izići iz krize.

- To postaje jalova politička rasprava, koja nije u funkciji građana, ni društva, ni države, jedno posve bespredmetno nadmudrivanje, u kojemu se ponašaju kao mala djeca u vrtiću. A Hrvatska nije dječji vrtić, nego pokušava biti nekakva država. Bez obzira na to što je to već u funkciji nekakve dugoročne predizborne kampanje, moraju uzeti u obzir da je društvo pred provalijom. Trebaju se istodobno rješavati problemi. Jer što znači to ako se cijele godine bude vodila kampanja? Treba li zbog toga stati cijeli život? Neka, uostalom, govore kako treba, pa neće stalno jedni drugima tražiti krivu riječ u izgovorenome - kaže politolog Anđelko Milardović, predsjednik Instituta za europske i globalizacijske studije.

Kada je riječ o šansama onih koji tek kreću u samostalne političke projekte, Milardović kaže da potencijalno Josipović može nešto učiniti i afirmirati neku svoju političku opciju, no upozorava na nerazmjer između vremena koje mu je za to potrebno i onoga koje je preostalo do parlamentarnih izbora. Milardović smatra kako mu to sužava mogućnosti konstituiranja grupacije koja bi također bila bazirana na konceptu nekakvog trećeg puta.

- Tko može napraviti ozbiljnu političku stranku za pet-šest mjeseci? Zato se Milanoviću žuri da što prije odigra izbore, da se Josipović ne stigne organizirati kao nekakva politička stranka, jer bi onda imao konkurenta na lijevoj strani, uz, naravno, Karamarka na desnoj.

Što se tiče Slavka Linića i njegove najave o nezavisnoj listi za izbore, Milardović kaže da on može povući dio riječko-kvarnerskog biračkog tijela, ali i da je teško procijeniti koliko to može vrijediti na izborima, jer je riječ o malom prostoru, gdje će se “tući” SDP i disidenti. “To je skromna, mršava lovina”, zaključuje Milardović.

Živi zid, ORaH i HDSSB prema anketama jedini uz dvije najjače koalicije imaju izvjestan prolaz u Sabor sa solidnim brojem zastupnika, a hoće li to za neku od tih opcija biti tri, pet, sedam ili neki drugi broj, odredit će prije svega ono što će raditi do izbora.

- HDSSB tu jedini već jest parlamentarna stranka i ima realne izglede da to bude i dalje, a druge se dvije opcije tek trebaju afirmirati na političkom tržištu i osigurati prelazak praga. ORaH Mirele Holy je nakon uvezivanja s Josipovićem odmah pao za pet-šest posto. I ako ostanu na blizu deset posto, to bi za njih bilo jako dobro - mišljenja je Milardović.

Što se tiče rastućeg Živog zida, danas već treće političke snaga u RH, nadomak 15 posto potpore, pitanje je tko će mu se u tom naletu još pridružiti te mogu li se sve takve snage ujediniti, kao što priziva jedno krilo laburista, koje je prošlog tjedna napustilo matičnu stranku, spustivši stranku na ispod jedan posto potpore građana. Njihov dojučerašnji član Antun Kapraljević, skloniji radikalnijim potezima i promjeni smjera, uz jasnije određenje prema kapitalu i centrima moći, najavljuje i pokretanje nove opcije, na tragu Syrize u Grčkoj, a težit će i ujedinjavanju svih sličnih stranaka-pokreta, poput Živog zida i Radničke fronte.

- Kako je ovdje političko tržište podatke, možda bi to i moglo proći. Jer inače ta “dva širokopojasna interneta” (misli na HDZ i SDP, nap.a.), kao dvije koćarice, pletu mrežu i kupe sve - i ribe, i lignje, i plastične boce - komentira Milardović.

Novija pravaška povijest je pak, kaže, povijest simbioze s HDZ-om i njihov uspjeh bit će vezan uz HDZ. Ruža Tomašić je tu najafirmiranije ime, a ona i još nekolicina pravaša otišli su u dosad marginalnu Konzervativnu stranku. Može li im to donijeti nekakav pomak, teško je reći, ali “Ruža je Ruža”. I njima će, upozorava Milardović, trebati vremena za organizaciju u novom sastavu, jer, dodaje, teritorijalna je organizacija najvažnija.

Na pitanje što bi trebale sadržavati poruke koje će političari odašiljati uoči izbora, Milardović ističe ekonomsku stabilizaciju, zaposlenja, ulaganja, zaustavljanje iseljavanja, znači, krajnje praktična pitanja.

- Sljedeća kampanja bi se trebala fokusirati na tih četiri-pet pitanja, ne više. Jer ako se opet bude vrtjela oko tema iz prošlosti i suočavanja s njom preko izborne kampanje, onda tomu kraja nema. Tko god preuzme vlast 2015., odnosno 2016. godine, suočit će se s turbulencijom i mogućim grčkim sindromom. Prema tomu, njihov mozak mora biti krajnje praktično politički, jer ako to ne uspiju riješiti, nema nam spasa. Tu je velika odgovornost. I, razmjerno s tim, trebaju biti konstruirana ta konkretna praktična pitanja - ističe Milardović te dodaje:

- Parlamentarni izbori nisu, kako se nekima čini, već riješeni. Tu će sraz biti sličan nedavnom na predsjedničkim izborima. Desnica na čelu s HDZ-om ne smije se uljuljati u sigurnost i oboljeti od Josipovićeva sindroma, proglašenog kao pobjednika u virtualnoj stvarnosti. Više pozornosti treba posvetiti realnom svijetu, a ankete su kakve jesu. No, a priori slaviti, a da se još ništa nije odigralo, znači doživjeti Ivinu sudbinu. Dakle, poruka je: Nemojte previše vjerovati virtualnoj stvarnosti. Jer oni koji previše vremena provode na Facebooku, gube izbore - zaključuje Milardović.(I.BOŠNJAK)