Gomile euforičnih ljudi na ulicama Prištine sa zastavama, albanskim i zapadnih zemalja koje su poduprle težnju kosovskih Albanaca za dobivanje države, uzvikuju: “Urime pavarsi” (Sretna neovisnost).

Glazba trešti sa svih strana, čuju se slavljenički rafali, veseli i nasmijani ljudi čestitaju jedni drugima... Na brojnim transparentima eksplozija zadovoljstva, nade i očekivanja boljeg života.

Sve su to slike Kosova od prije sedam godina na dan proglašenja neovisnosti ove najmlađe europske zemlje. Međutim, euforija nije dugo trajala. Ubrzo je na dnevni red došla realnost – život s korupcijom, nezaposlenošću, neimaštinom, općim siromaštvom... Kao podsjetnik na slavljeničke dane ostali su tek pokoji izblijedjeli grafiti “Živjelo slobodno i neovisno Kosovo“, „Kosovo Albancima”...

Brojni stanovnici Kosova brzo su se suočili s teškom ekonomskom i političkom situacijom, nezavidnim socijalnim prilikama, kao i korupcijom koja je ušla u pore svih društvenih, političkih i gospodarskih struktura života. Oni koji su se borili za neovisnost Kosova definitivno su izgubili nadu u bolji život i domoljublje zamijenili potragom za boljim životom daleko od voljene im rodne grude.

Posljednjih mjeseci nastao je pravi egzodus Albanaca s Kosova. Cijele obitelji s maloljetnom djecom bježe iz zemlje, a velikoj većini krajnji je cilj domoći se bogatijih zemalja Europske unije. Već uhodana ruta je preko Srbije i ilegalni prelazak srpsko-mađarske granice, pa dalje prema Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji, Švedskoj... Iako se ne zna točan podatak koliko je Albanaca napustilo Kosovo, neslužbeni izvori govore o nevjerojatnoj brojci od 230.000 ljudi, što je čak 13 posto ukupnog stanovništva ove zemlje. Od rujna prošle godine do danas samo je u Mađarskoj azil zatražilo oko 30.000 državljana Kosova, a tek se može nagađati koliko ih je ilegalno prošlo kroz Mađarsku u potrazi za boljim životom. Gotovo je nevjerojatan podatak da je samo u posljednja dva mjeseca, prema nekim procjenama, više od 50.000 albanskih državljana, među kojima je oko 6000 djece u dobi između sedam i 14 godina (osmoškolaca), napustilo Kosovo.

Koji je razlog pravog egzodusa Albanaca s Kosova? Svakako na prvom mjestu je teška ekonomska situacija. Kosovari su izgubili nadu da će im jednog dana biti bolje. Početna euforija nakon dobivanja neovisnosti dodatno je podgrijavana nerealnim obećanjima koja su im davali političari, uvjeravajući narod kako će im pomoći međunarodna zajednica da država što prije stane na svoje noge. No od svega toga ništa se nije dogodilo, jer vrlo brzo od proglašenja neovisnosti Kosova, Europska unija okrenula se problemima kojih ima u izobilju i u vlastitom dvorištu (kriza u Grčkoj, referendum o neovisnosti Škotske, ratni sukobi u Ukrajini...).

I tako se Kosovo našlo na političkoj i gospodarskoj vjetrometini, pomalo zaboravljeno od svih. Čelnici Kosova u borbi za vlast nastavili su s raznoraznim obećanjima, a od svega toga građani su dobili sve veću nezaposlenost, rast dugova, neimaštinu, glad... Zbog svega ovoga prošle godine trajala je višemjesečna politička kriza i trebalo je gotovo pola godine da se jedva nekako sastavi “nova” vlada u koju su opet ušli oni koji su i doveli do ove teške krize.

Ogorčeni Kosovari pokazali su i koliko su spremni pogaziti domoljublje, jedino što im je još preostalo. Naime, više od 60.000 Albanaca s Kosova i Metohije podnijelo je zahtjeve za izdavanje srpske putovnice. Doduše, ovdje je samo riječ o praktičnim razlozima, kako bi iskoristili liberalniji vizni režim, jer državljani Kosova ne mogu bez vize putovati ni u jednu zemlju EU-a, dok za Srbe nema prepreka.

Zbog toga je zabrinutost izrazio i zamjenik premijera i ministar vanjskih poslova Kosova Hashim Thaci, ocijenivši da je razlog za tu pojavu odgađanje odluke Bruxellesa o liberalizaciji viznog režima.

- Stanovnici Kosova trebaju se osjećati Europljanima, a sloboda kretanja je njihovo neotuđivo pravo. Očekujemo da će do kraja godine Europska unija uvesti liberalniji vizni režim za Albance s Kosova - naglasio je Thaci.

Iz ove izjave vidljivo je da je službena Priština više zabrinuta zbog toga što Albanci s Kosova uzimaju srpske putovnice, a time i državljanstvo, nego zbog stanja u zemlji i razloga zbog kojeg dolazi do toga.

Na tragu ove teorije je i jedan od najpoznatijih albanskih pisaca Ismail Kadare, koji živi u Francuskoj. On je mišljenja da masovni odlazak Albanaca s Kosova predstavlja neku vrstu raseljavanja, odnosno, kako kaže, genocida i uništenja jedne nacije.

- Ovo što se događa nije bijeg nego je jedna vrsta raseljavanja. Raseljavanje je jedna od najtežih formi genocida, to je metoda uništenja jedne nacije. Tu se ne radi samo o teškoj ekonomskoj situaciji, već je to jedna vrsta psihoze. Ne mogu vjerovati da su vlasti na Kosovu jednostavno digle ruke od svog naroda i da ništa ne poduzimaju kako bi se to zaustavilo - izjavio je Kadare za Glas Amerike.

Ipak, mnogi politički analitičari sumnjaju da se iza ovog egzodusa s Kosova krije nešto veće. Tko može profitirati od masovnog odlaska Albanaca s Kosova? Bez sumnje – Srbija. I dandanas službeni Beograd se ne može pomiriti s činjenicom da Kosovo i Metohija nije u sastavu njihove države. Još uvijek nisu priznali neovisno Kosovo, a vjerojatno to nikada i neće učiniti. Zasigurno se naslađuju trenutnom situacijom na Kosovu, a kako pada postotak broja albanskih stanovnika na Kosovu, tako raste postotak Srba. U Beogradu vjerojatno već razmišljaju u pravcu: Ako se nastavi odlazak Kosovara, Srbi će postati većina i Kosovo će opet biti srpsko!