SLATINA – Dugogodišnji voditelj kinoprikazivačke djelatnosti u slatinskom kinu, Andrija Lacković iz Nove Bukovice, sa zebnjom je pratio gašenje kina i u mnogo većim gradovima. Zato je i bio sumnjičav prema projektu obnavljanja slatinskoga kina, vjerujući da su to samo teško ostvarive želje. Ipak, dočekao je da u sklopu svečanosti obilježavanja Dana grada, 1. rujna prošle godine, bude otvoren temeljito obnovljeni, preuređeni i modernizirani kinematograf, već niz godina jedini u funkciji na velikom području od Osijeka do Koprivnice. Pučko otvoreno učilište Slatina, u čijem sastavu kino radi, nositelj je projekta IPA prekogranične suradnje Hrvatska-Mađarska ART CBC, vrijednog 436.682 eura. Provedba projekta omogućila je održavanje filmskog festivala u Slatini i Voćinu, kazališnog i gastronomskog festivala u mađarskom Csurgou te održavanje umjetničkih radionica za djecu. U kinu je nabavljena nova digitalna oprema, rasvjetna tijela i stolice, uređena je unutrašnjost kinodvorane i pozornica, postavljeno je novo projekcijsko platno i novi sustav grijanja i hlađenja. Prema riječima ravnateljice POU-a Slatina Danijele Fabric Fabijanac, zahvaljujući tom projektu uspješno se nastavlja tradicija prikazivanja filmova u Slatini.

Kinematografska djelatnost u Slatini počinje dvadesetih godina prošlog stoljeća, a filmovi se u današnjoj dvorani prikazuju od 1956. godine. S obzirom na tako dugu tradiciju, dosadašnje uprave Pučkog otvorenog učilišta godinama su ulagale napore da se ona ne prekine. Praćenje tehničkih inovacija omogućavalo je neprekidan rad kina svih tih godina. A sve je to, od putujućeg kina do 3D projekcija, pratio i Andrija Lacković.

– U početku smo radili sa 16-milimetarskim projektorima i prikazivali filmove po selima na području od Viljeva kod Donjeg Miholjca do Pivnice i Pakraca. Svako prikazivanje filma bilo je atrakcija za mještane, skupila bi se mladež i plesalo se uz gramofonske ploče i magnetofone. Danas više nema ugljenih elektroda, ne koriste se ksenon-lampe, nema kutija s kolutovima filmske vrpce, pa ni klasičnih projektora s karakterističnim zujanjem pri radu, ali ton i slika na velikom ekranu bolji su nego ikada prije - kaže Andrija.

Dodaje da je posao i fizički lakši, jer nema više primanja i slanja poštom teških kutija s filmovima. Oni su stizali u kutijama teškim po 25 kg, a trebalo ih je donijeti i nakon prikazivanja odnijeti u poštu i otpremiti dalje.

Dugogodišnjem zaposleniku ustanove, zaslužnom za sve slatinske projekcije, dodijeljena je 2013. godine Zahvalnica Grada Slatine. Otkako je u tom poslu, od davne 1969. godine, Andrija se sve to vrijeme uspješno prilagođavao organizacijskim, ustrojstvenim, tehničkim i ostalim promjenama. Nakon 45 godina rada u istoj ustanovi, u zasluženu mirovinu otišao je sa sjetom i uspomenama, kao svjedok i sudionik promjena i napretka kinoprikazivačke djelatnosti. S obzirom na to da se filmovi više ne gledaju na drvenim stolicama i u hladnoj dvorani, vjeruje da će kino opstati, jer nije svejedno gleda li se film kod kuće ili u kinu. Doživljaj je drukčiji, a i uvjeti se prilagođavaju publici.