Objavljeno 21. veljače, 2015.
Vezani članci
KADROVIRANJE PREKO VEZA I PODOBNOSTI
Na izvješće Inspektorata rada u svezi udaljavanja s posla zaposlenice u agenciji APIS, burno se reagirali iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika.
O čemu je zapravo riječ, zašto je Inspektorat donio rješenje da u APIS-u nije bilo nepravilnosti, pitali smo Sinišu Kuhara, glavnog tajnika Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske?
- Sindikat je od Inspektorata rada u listopadu prošle godine zatražio inspekcijski nadzor u trgovačkom društvu u većinskom državnom vlasništvu - APIS IT - zbog udaljenja s posla predstavnice radnika u Nadzornom odboru društva za vrijeme trajanja postupka donošenja sudske odluke o nadomještaju suglasnosti radničkog vijeća o otkazu ugovora o radu iz razloga uvjetovanih skrivljenim ponašanjem radnika. Naime, riječ je o redovnom, a ne izvanrednom otkazu ugovora o radu u postupku kojeg Zakon o radu ne poznaje kao mogućnost udaljenja s posla, dok takvu mogućnost izrijekom navodi kod izvanrednog otkaza. To je razvidno i iz presude Vrhovnog suda, koju je Sindikat priložio svom zahtjevu za inspekcijskim nadzorom u APIS-u, u kojoj je ova vrhovna sudska instanca još 2006. godine zauzela stajalište o nemogućnosti udaljenja s posla u postupku redovnog otkaza. Međutim, Inspektor rada koji je proveo nadzor, kao i ravnatelj Inspektorata koji je potpisao izvješće o obavljenom nadzoru dostavljeno Sindikatu gotovo četiri mjeseca nakon obavljenog nadzora, nisu se na okolnost udaljenja s posla radnice osvrnuli ni jednom riječju, niti su u tome našli ičega spornog...
Ne možemo se oteti dojmu da je ovakav nalaz i izvješće napisano tako da se APIS biranim riječima ne optuži za ono što je učinio - nezakonito udaljio svoju zaposlenicu s posla, i kako bi mu se istovremeno pružio dokaz u mogućem sudskom postupku da prava zaposlenice nisu umanjena. Drugim riječima, zapisnik i izvješće su “izbalansirani” u korist APIS-a i Inspektorat rada je u konkretnom slučaju napustio objektivnu distancu koju treba imati u odnosnu na obje strane u postupku, što nedvojbeno proistječe iz činjenice da je “utvrđeno” nepostojanje umanjenja prava i radnog odnosa u slučaju u kojem se kasnije implicira kršenje Zakona o radu.
U javnosti se na APIS gleda kao na ekspozituru za uhljebljenje SDP-ovih kadrova, navodno i članova njihovih obitelji i prijatelja. Je li stanje doista tako dramatično?
- APIS je paradigma političke podjele plijena koja se događa nakon svake promjene snaga izazvane političkim izborima na državnoj i lokalnoj razini. Od dva člana skupštine APIS-a, jedan, i to onaj većinski, predstavnik je SDP-a, dok su od tri člana uprave sva tri iz redova Socijaldemokratske partije. Za vjerovati je napisima u medijima i tvrdnjama samih zaposlenika da se i kadrovska politika u njihovom “mandatu” rukovodi većinskim SDP-ovskim principom, ali ju je nemoguće dokazati, jer je članstvo u političkim strankama zakonom zaštićeni osobni podatak, a ako je riječ o “low profile” članovima političkih stranaka ne postoji mogućnost indirektnog saznanja o njihovom članstvu u ovoj ili onoj opciji, kao ni o rodbinskoj ili prijateljskoj povezanosti. No, ako u jednoj maloj i ljudskim resursima oskudnoj zemlji poput Hrvatske političke elite u Agenciji za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama stalno i iznova rukovodeću strukturu formiraju isključivo iz stranačkog “bazena”, nije li logično da i takva bogomdana struktura, nove kadrove novači po istom principu. Na taj se način u državnim tijelima, tvrtkama i agencijama koje bi morale počivati na profesionalizmu i kompetenciji zaposlenih, stranačka, a u ovom slučaju partijska pripadnost, promovira kao najsigurniji i najizgledniji karijerni put te istovremeno zanemaruje činjenica da interes takvih pravnih entiteta nije da imaju politički homogenu strukturu, nego stručni integritet.
Što još može učiniti Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika da se takvo stanje u APIS-u konačno promijeni, riješi?
- Sindikat, udruge civilnog društva i mediji dužni su ukazivati na zlouporabe demokratskih mehanizama odlučivanja koje rezultiraju instaliranjem rukovodećih političkih struktura u državnim tijelima, javnim ustanovama i tvrtkama, jer takvo kadroviranje i vraćanje “duga” lojalnim stranačkim/partijskim vojnicima i aparatčikima dovodi do atrofije kapaciteta organizacijskih struktura kojima je pokretač politička volja. Ove zlouporabe ne umanjuje ni okolnost što se na rukovodeća mjesta imenuju ljudi koji su istovremeno i podobni i stručni, jer svoje postavljenje i ostanak na “radnom mjestu” ne duguju svojoj stručnosti i rezultatima rada, već političkoj opciji koja ih je instalirala. Dobri rezultati rada neće ih spasiti od sječe glava nakon promjene vlasti, kao što ih ni vlastita nekompetentnost neće smijeniti dok izvršavaju političke zadaće i zbrinjavaju stranačke/partijske i druge kadrove kada se to od njih zatraži. Obični radnici koji se takvoj politici suprostavljaju na bilo koji način, bilo odbijanjem nezakonitih zadaća bilo iznošenjem prljavog veša u javnost, riskiraju nezakonito udaljenje s posla i žmirenje nadležnih inspekcijskih tijela na jedno ili oba oka na takvu praksu, kako bi se svima poslala jasna poruka kako će proći ako se drznu dovoditi u pitanje “prirodni” tijek stvari. Tako je prošla i radnica APIS-a, koja na radnom mjestu šefice računovodstva nije pokazala dovoljnu kooperativnost, a u Nadzornom odboru drznula se postavljati nezgodna pitanja, pa je nakon toga “netko” anonimnom porukom u najboljoj maniri komunističkog prokazivanja neprijatelja naroda upravu APIS-a obavijestio o “inkriminirajućem” događaju iz (pazi sad) 2012. godine, zbog koje je poslodavac bio “prisiljen” pokrenuti postupak redovitog otkaza skrivljenim ponašanjem radnika.
Razgovarao: Darko JERKOVIĆ