Prošlotjedna vijest da je ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina kumi svoje žene tri puta sredio zaposlenje, nekakvim je čudom prošla bez značajnijeg odjeka. Jer valjda smo na vijesti o “popularnim” uhljebima toliko navikli da nas više uopće ne iznenađuju. A i parazita je oduvijek bilo.

Naime, uhljebljenje, uhljebiti i uhljeb prave su hrvatske riječi koje se već dvadesetak godina sve više koriste. A značenje ovih izraza, bez službene definicije, trebalo bi značiti - postaviti na neku stvarnu ili izmišljenu poziciju osobu koja nema stručne i profesionalne kvalifikacije, nego se na to mjesto postavlja zbog stranačke pripadnosti ili podobnosti, a može i preko rodbinskih, prijateljskih i sličnih veza. Tko je tu za prozivanja, onaj koji uhljebljuje ili uhljeb, teško je razlučiti. Riječ je o “poslovanju” u državnoj upravi, u tvrtkama u državnom vlasništvu, ali se proteže i na jedinice lokalne uprave i samouprave od županija, gradova, do općina.

Tako je i Maja Zeko Dokuš (29) donedavna pjevala na lokalnim festivalima. A onda joj je tadašnji kumin dečko postao ministar poljoprivrede u Vladi Zorana Milanovića. Unatoč neregularnostima u natječajima i žalbi ostalih djelatnika, SDP-ov ministar Tihomir Jakovina nije zaboravio kumu i prijateljicu svoje supruge europarlamentarke Sandre Petrović Jakovina. Kuma Zeko je prvo zaposlena kao tajnica u Upravi za vodno gospodarstvo Ministarstva poljoprivrede. Zatim ju je ministar Jakovina smjestio u svoj kabinet. Bila je honorarna tajnica njegovoj zamjenici Snježani Španjol. Nakon gotovo godinu dana u kabinetu, kuma Maja Zeko ipak se stalno zaposlila u Hrvatskom centru za poljoprivredu, selo i hranu. Za Centar šira javnost manje zna, ali oni se bave istraživanjem u poljoprivredi i, kako kažu, “stvaraju podloge za njen razvoj”.

Kuma, unatoč navodne ozbiljnosti posla i potrebom za kadrovima, i dalje još stigne pjevati kako u zemlji tako i inozemstvu, pa zna često izbivati s posla.

- Možda je Maji pomoglo kumstvo s bračnim parom Jakovina, ali razumio bih da je ona iznimka. Znamo da su silne agencije i ministarstva pretrpani kadrovima koji su imali sreću da imaju neku vezu. Isto se može preslikati i na niže razine. Naravno da to osuđujem - izjavio je za medije jedan od upućenijih sugovornika.

Ministarstvo poljoprivrede prvo je u medijima pokušalo opravdati zapošljavanja i nisu htjeli komentirati kumske veze. No kad su im poslana konkretna pitanja o zapošljavanju, unatoč prvotnom obećanju, nikakav odgovor nije dobiven. A i zašto bi? Jer uhljebljivanje je dobro poznata i stara tradicija koju sve hrvatske vladajuće garniture efikasno (sebi u korist, naravno) primjenjuju na svim razinama, od stvaranja raznih nepotrebnih agencija, do mjesta članova uprava, savjetnika i članova nadzornih odbora u javnim i državnim tvrtkama.

Za uhljebljenje u redu stoje stranački aduti, od “bitnih” članova izvršnih odbora i šefova regionalnih ogranaka do minornih lokalnih pijuna. Poznati su mnogi slučajevi takvih uhljebljivanja. Prvo je u tome prednjačio HDZ, naslijedio ga je SDP pa HNS, koji se, iako slabog rejtinga među glasačima, u tome također jako dobro snalazi, a da se ne govori primjerice o IDS-u, i tako dalje... Iz doba HDZ-ove vlade ponajviše se ističe slučaj Rade Buljubašića, koji je HEP, u kojem je bio zaposlen, zaobilazio u širokom luku, pa još razni slučajevi iz HAC-a, od kojih je dosta završilo sa sudskim epilogom.

Kukuriku koalicija od početka predizborne kampanje čvrsto je izražavala svoje stavove o visokom moralu, nepotkupljivosti i požrtvovnom radu u interesu Hrvatske i na tim obećanjima je dobila izbore. Mađutim, uskoro su uslijedile razne afere s uhljebljivanjima - nepravomoćno osuđeni Srećko Ferenčak predložen je u neki nadzorni odbor, dogodila se ostavka ministrice Mirele Holy zbog intervencije mailom u interesu neke tajnice u HŽ-u, i mnogi slični slučajevi.

Kukuriku vlast tako nije ispunila jedno od svojih bitnih obećanja, kao uostalom ni golemu većinu drugih, da bi smanjila nezaposlenost. No to se odnosi samo na obične građane. Rodbina, prijatelji i članovi SDP-a i HNS-a nisu imali u zadnje tri godine problema s pronalaženjem radnog mjesta. Procedura je uvijek bila pri tome zadovoljena, raspisivani su javni natječaji, a na njima je, eto, uvijek bio najbolji bratić premijera, sestra zamjenice ministra, kći pomoćnika ministra, suprug ministrice, pa čak sam ministar!

Ovih je dan zapažen i vrlo kreativan trenutak za uhljebizam, a kojega je precizno secirao publicist i novinar Oleg Maštruko. Kako je primjećeno, prvo je ministar zaštite okoliša Mihael Zmajlović najavio da će svaka tvrtka koja ima više od 50 zaposlenih morati imati povjerenika za otpad! Javnost je odmah predvidjela gdje ovo novo kompliciranje vodi: “Slijedi sad udruga povjerenika za otpad, pa sindikat..., a onda će se stvoriti i tvrtke specijalizirane (i od države ovjerene) za provedbu edukacije i izdavanje certifikata, baš kao što već postoji za zaštitu na radu, ili ono atestiranje protupožarnih aparata...”.

Proglašeno je to genijalnom idejom kojom se otvara mogućnost zapošljavanja bar još 200-300 stranačkih poslušnika na državnu sisu, direktno u nekakvu agenciju ili ured, i još tko zna koliko na nižim razinama, na terenu i u županijama, jer sav taj aparat "povjerenika" treba nadgledati, regulirati... Pa kako smo samo živjeli bez povjerenika za otpad, pita se Maštruko.

Dok se još nismo oporavili od udivljenja Magu iz Jaske, Zmajlovićevu kreativnost u uhljebizmu istog je dana nadmašio ministar turizma Darko Lorencin. Doznali smo tako da se sprema klasifikacija hrvatskih plaža u čak 14 tematskih skupina, pa koliko će tu tek trebati ogranizacijskih, kontrolnih i nekih drugih službi?

I na kraju, u zemlji dramatične nezaposlenosti, naročito mladih, dobiti posao prava je lutrija. Pa makar i doslovno, jer i Hrvatska lutrija donijela je mnogo sreće SDP-ovcima, njihovim prijateljima i rodbini koji su se, otkako je Kukuriku koalicija osvojila vlast, zaposlili u toj državnoj tvrtki kojoj je osnovna djelatnost priređivanje igara na sreću. I to je priča o političko-prijateljsko-rodbinskim uhljebljenjima u Hrvatskoj.

Piše: Damir GREGOROVIĆ