ŽUPANJA – Kada se prije dva tjedna kućanica Jasna Arapović iz Bošnjaka, majka sedmero djece, uputila u Italiju, trbuhom za kruhom, nije mogla ni pomisliti da će biti žrtva prevarantice iz Rijeke.

- Suprug mi je nezaposlen, financijska situacija je iz dana u dan sve teža, nepodnošljiva, djeca traže svoje i ne razumiju što znači nemati. Imam iskustva kao njegovateljica i odlučila sam pronaći posao i otići van, nekoliko mjeseci stisnuti zube i izdržati zbog svoje djece, a makar ću znati za što radim - ispričala nam je Jasna. Javila se početkom veljače na oglas u Plavom oglasniku, gdje se tražila žena za pomoć u kući na relaciji Pula - Trst.

- Na telefon mi se javila gospođa i predstavila kao Elena iz agencije iz Udina, bila je puna priče o tome kako su oni uspješni posrednici u zapošljavanju i kako su do sada pronašli posao brojnim ženama. Bila je vrlo ljubazna i profesionalna, a kada sam joj rekla da sam majka sedmero djece, odlučila me angažirati kao njegovateljicu dotične bake Laure od 90-ak godina u selu pokraj Trsta za mjesečnu plaću od 1800 eura, što sam, naravno, odmah prihvatila. Dogovorili smo sve pojedinosti i susret na autobusnom kolodvoru na Žabici - prisjeća se naša sugovornica. Dodaje da joj je Elena napomenula da će agenciji morati platiti proviziju u iznosu od 1700 kuna čim s obitelji kod koje ću biti angažirana potpiše ugovor.

- Pitala sam ju zbog čega se isplata ne obavi nakon što dobijem prvu plaću, ali ona je pojasnila da su pravila agencije takva jer je bilo slučajeva da su neke žene dobile plaću i otišle. S obzirom na to da novac nisam imala, zadužila sam se u štedno-kreditnoj zadruzi i krenula u Rijeku - kazala je. Besprijekorno dotjerana Elena Jasnu je dočekala na kolodvoru, ondje je bila i Zorica iz Bosanske Gradiške, koja se također javila na oglas za posao u Trstu.

- S navodnom Elenom je bio i taksist. Opravdavala se time da je vozač agencije bolestan, pa je angažirala taksista u Rijeci koji će nas odvesti na autobusni kolodvor u Trst, gdje će nas čekati Angela. Rekla je da joj moramo odmah isplatiti po 1700 kuna provizije. Bilo mi je čudno, nećkala sam se, ali ona nas je uvjeravala da se nemamo čega plašiti, da nas obitelji u Trstu čekaju i da je sve dogovoreno. Zorica je pristala, pa sam joj i ja dala novac, a 500 kuna od toga Elena je platila taksistu i krenuli smo put Trsta - prisjeća se. I vozaču je, kada su mu žene sve potanko ispričale, sve to bilo čudno i sumnjivo. A kada ih na tršćanskom kolodvoru nije dočekala nikakva Angela, shvatile su da su prevarene. Panično su počele nazivati Elenu, ali oba su mobitela bila isključena. A za njezin osobni broj, koji im je na odlasku dala uz primjedbu da je na njega kontaktiraju samo u slučaju krajnje nužde, Jasna je naknadno utvrdila da je službeni broj HEP-a. Osjećaj nemoći, straha, šoka i nevjerice koji ju je tada obuzeo, kaže, nikada neće zaboraviti.

- Uhvatila sam se za glavu i počela vrištati, svijet mi se srušio. Srećom pa je taksist bio s nama. Nemam riječi kojima bih mu zahvalila. Čovjek je, kada smo stigli na tršćanski kolodovor, sumnjajući u ishod cijele priče, ipak odlučio malo pričekati. Ne znam što bi bilo da smo u Trstu ostale same samcate, bez prebijenog novčića - očajna je Jasna. Nesretne je žene vratio u Rijeku, odmah ih je odvezao na policiju, gdje su skupa prijavile cijeli slučaj.

- Osjećala sam se tako jadno, nisam imala novca ni da se vratim kući, ali zahvaljujući dobrim ljudima, uspjela sam doći do Zagreba, potom vozilom Hitne pomoći stići do Županje, a potom i u Bošnjake, svojoj dječici - prisjeća se avanture koju ni najgorem neprijatelju ne bi poželjela. Odlučila je, kaže, cijelu priču iznijeti u javnost jer je dobila informacije o tome da je nekoliko žena iz Iloka koje su krenule u Italiju također prevareno na isti način.