Sutra, 15. veljače, tri dana ranije nego što Ivi Josipoviću prestaja mandat, Kolinda Grabar Kitarović bit će na Markovom trgu inaugurirana kako prva žena predsjednica Republike Hrvatske.

Termin inauguracije pomaknut je zbog navodno vremenske prognoze, ali i zbog toga što je 18. veljače prvi dan korizme te što se tog dana u SAD-u održava NATO summit, što znači da će brojni državnici osvanuti u Washingtonu umjesto u Zagrebu. No, bez obzira tko od inozemnih uglednika nazočio inauguraciji u Zagrebu, Kolinda Grabar Kitarović u nedjelju u Zagrebu polaže svečanu prisegu.

Povod je to da se između ostalog pozabavimo i ženama predsjednicama (i premijerkama) drugih država. Tako bi nakon Kolinde i Poljska na izborima u svibnju mogla dobiti prvu ženu predsjednicu, čime bi se broj zaokružio na 12 svjetskih liderica koje obnašaju tu istaknutu funkciju u svojoj zemlji, bez obzira na to bila ona samo protokolarne ili vodeće državničke uloge, ovisno o naravi predsjedničkog, odnosno parlamentarnog sustava pojedine države.

Uglavnom, ono što je nekoliko desetljeća prije bilo u domeni teorije, sve više postaje praksa pa se u nekad strogo muškom državničkom (i političkom, dakako) poslu posljednjih godina dokazuju i žene izborivši se za predsjedničke fotelje u načelno i dalje jakom muškom okruženju.

S obzirom na takvo stanje stvari, mnogi će reći kako je konačno, koliko-toliko, urodila stoljetna borba za ravnopravnost spolova, iako činjenica da u svijetu funkciju predsjedica država obnaša tek 11 žena (12, ako Poljska izabere Magdalenu Ogorek, 35-godišnju kandidatkinju) ne daje pretjeranog razloga za trijumfalizam o tom pitanju. Bar ne u Europi, jer na Starom Kontinentu trenutačno samo Švicarska, Litva, Malta i Kosovo te odnedavno i Hrvatska imaju žene predsjednice, uz dobre izglede da se tom odabranom društvu pridruži i Poljska. Možda to i nije malo, ali nije ni posebno značajno, budući da glavne poluge moći u najvećim i gospodarski najjačim zemjama Europe (Europske unije) i dalje drže muškarci (premijeri i predsjednici), uz iznimku Angele Merkel, koja je kao njemačka premijerka (kancelarka) jača i moćnija od svih zajedno. Drugim riječima, Merkel je po mnogo čemu, a moći najviše, prava sljednica legendarne Britanke Margaret Thatcher, koja je kao premijerka Ujedinjenog kraljevstva oznakovila osamdesete godine prošlog stoljeća.

Inače, u Europi je najranije i najduže predsjednicu imala Finska, i to Tarju Halonen, koja je od 2000. godine bila na čelu države punih 12 godina. Rekord drži i Mary McAleese, predsjednica Irske (od 1997.) 14 godina u dva uzastopna mandata. Iz našeg susjedstva, treba spomenuti i Alenku Bratušek, predsjednicu slovenske Vlade...

Prosjek trenutačnih ženskih moći popravlja Južna Amerika, jer su predsjednice Argentine, Brazila i Čilea sve samo ne protokolarni “fikusi”, naprotiv, po ulozi koju imaju i ingerencijama kojima raspolažu, neosporno je da su Cristina Fernandez de Krirchner (Argentina), Dilma Russeff (Brazil) i Michelle Bachelet (Čile) ne samo u latinoameričkim nego i u svjetskim, globalnim razmjerima i te kako jake igračice koje ravnopravno pariraju u političkom i svakom drugom sučeljavanju s vodećim OMP tercetom - Obama, Merkel i Putin.

Ukupno uzevši, kad je riječ o ženama na najviših funkcijama u vlasti, bilo da je riječ o predsjednicama država ili premijerkama (predsjednicama vlada), dosad ih je, ako se broje i one koje više nisu na vlasti, bilo manje od 90. Taj se broj čini malim, no kad su prije više od stoljeća prve udružene sufražetkinje počele dugu borbu za politička prava žena, malo je tko uopće mogao pretpostaviti da će najmoćnija žena svijeta danas biti njemačka kancelarka Angela Merkel, a najmoćnija predsjednica neke države, Brazilka Dilma Russeff. Pritom naravno bode oči da SAD još nije dobio ženu predsjednicu, iako je upravo tamo, u Americi, početkom 20. stoljeća ojačao pokret za pravo glasa žena. Doduše, SAD ima crnog predsjednika, a šanse da se kao prva useli u Bijelu kuću ima Hillary Clinton ako se kandidira na predsjedničkim izborima 2016. godine.

Kako god bilo, novoizabrana predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović popravlja prosjek u inače po pitanje participiranja žena u politici deficitarnom stanju. Jer u Hrvatskoj i dalje, bez obzira na to tko je na vlasti, žene rijetko sjedaju i u ministarske fotelje, a sad smo, eto, nakon kratkotrajne vladavine premijerke Jadranke Kosor, dobili i prvu ženu predsjednicu države, što je u klasičnom patrijarhalnom društvu kakvo je još uvijek hrvatsko, svakako hvalevrijedan pomak u ravnopravnosti spolova, poslova i funkcija u vlasti.

- U međunarodnim odnosima činjenica da je na čelu države žena može značiti prednost jer puno govori o sredini koja se odlučila za predsjednicu. Interesantno je da Kolinda Grabar Kitarović ne dolazi iz socijalno-demokratske stranke, već je, kako sama kaže, umjereno konzervativna - ocjenjuje komunikologinja Smiljana Leinnart Novosel.

Oko izbora prve žene predsjednice RH oglasile su se i feministinje pa tako Rada Borić između ostalog kaže kako je taj izbor vrlo važan budući da je Hrvatska izrazito patrijarhalna zemlja te dodaje kako “vjeruje da će predsjednica pokazati zalaganje i za promicanje prava manjina i za promicanje ženskih ljudskih prava”.

Inače, u Hrvatskoj kao republici bivše zajedničke države Jugoslavije, žene su dobile pravo glasa 1945. godine. Bilo ih je relativno puno na odgovornim funkcijama, a od poznatijih treba spomenuti Savku Dabčević-Kučar, ali i njezinu “nasljednicu” Milku Planinc, koja je ostala zapamćena po redukcijama struje i vožnji par-nepar.

Što se tiče samostalne i neovisne RH od 1991. godine do danas svjedočili smo brojnim raspravama o položaju žena u političkim strankama, vladama i Saboru. Uglavnom se sve svodilo na konstataciju da je žena premalo, no na parlamentarnim izborima krajem godine, ako Sabor usvoji prijedlog, moglo bi biti 40 posto žena na listama. To dakako još uvijek ne jamči punu ravnopravnost, međutim, na krilima uspjeha Kolinde Grabar Kitarović možda se osim u teoriji broj žena poveća i u praksi, stranačkoj, saborskoj i ministarskoj, i to ne “ženama fikusima”, nego kompetentnim političarkama, stručnim i iskusnim osobama.