Ni nakon što je Vlada odlukom od 2. siječnja 2015. dodijelila 10 dozvola za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na Jadranu, ne stišavaju se reakcije u javnosti.

Oglasila se i Hrvatska zajednica županija, a gunđaju i ekološke udruge. U čemu je zapravo problem, i ima li ga uopće, pitali smo mag. Barbaru Dorić, predsjednicu uprave Agencije za ugljikovodike.

Hoće li doista bušenje (platforme) ugroziti Jadran i naštetiti turizmu?

- Ne bih se složila da postoji problem, ali sigurno postoji određeno nerazumijevanje koje se trudimo razjasniti. Što se tiče Zajednice županija, mi smo vrlo zadovoljni sastankom koji je održan prije desetak dana te mogućnošću razjašnjenja pojedinih nerazumijevanja. Iz konstruktivnog razgovora vođenog sa županima proistekla je inicijativa župana dalmatinskih gradova o održavanju savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u Dubrovniku, Zadru i Šibeniku. Mi smo se na tu inicijativu odazvali te je prije nešto manje od tjedan dana održano i prvo javno savjetovanje u Dubrovniku, a slijedi Zadar te dan nakon toga Šibenik.

Međutim, u javnosti se već neko vrijeme stvara percepcija da se netko jučer sjetio da bi sutra mogao bušiti u Jadranu. Mi u Jadranu bušimo već više od 40 godina, a jedina razlika je da je upravo ovaj novi regulatorni okvir podignuo standarde sigurnosti i zaštite okoliša s jedne strane, dok je s druge strane otvorio investicije u taj segment i omogućio daleko veće gospodarske koristi za Republiku Hrvatsku nego što je to proje bio slučaj. S obzirom na to da je upravo zbog interesa stranih naftnih kompanija ovaj cijeli postupak i došao pod veliki interes javnosti, važno je komunicirati što to znači i što nam to kao državi nosi, a posebno s aspekta nerazumijevanja i stvaranja krive percepcije da se ovo prvi put u Hrvatskoj radi. Stoga mi je iznimno zadovoljstvo što upravo ovaj cijeli projekt postavlja nove kriterije u transparentnom komuniciranju.

Ekološke udruge su tu kako bi preispitivale svaku moguću radnju koja potencijalno može naštetiti okolišu. I dobro je da su tu. Svaka država koja želi dugoročno održivi razvoj mora brinuti o ekologiji na najbolji mogući način, a suradnja, pa i ona kritička, prisiljava državu na maksimalan angažman u razvoju poštujući pri tome najviše standarde zaštite okoliša.

Agenciji za ugljikovodike, kojoj ste na čelu, kao i Vladi RH, odnosno resornom ministarstvu, spočitava se kršenje Zakona o zaštiti okoliša, čak i Ustava, premda ste javnosti prezentirali Stratešku studiju utjecaja na okoliš. Kako to komentirate?

- To je stvar osobnih interpretacija nekih pojedinaca u koja ne bih ulazila. Odgovorno tvrdim da je cijela procedura o pitanju istraživanja i eksploatacije ugljikovodika rađena u skladu s europskim i hrvatskim propisima i da se ni u jednom trenutku nije prekršila ni jedna zakonska odredba, a kamoli Ustav Republike Hrvatske. Cijeli projekt istraživanja i eksploatacije ugljikovodika pripremljen je na iznimno kvalitetan način, u skladu s najboljim svjetskim praksama, a poštujući pritom sve europske direktive, kao i hrvatske zakone. Ponavljam kako se istraživanje i eksploatacija ugljikovodika u Jadranu intenzivno radi već duže od 40 godina, ali nikada pod ovako strogim kriterijima kakvi su upravo sada postavljeni.

Koliko je istraživanje i eksploatacija nafte i plina na Jadranu, ali i na kopnu, najznačajniji, ali i najrizičniji, investicijski pothvat u novijoj povijesti Hrvatske? Ako se poslovi sklope, što to sve donosi Hrvatskoj?

- Svakako da je projekt istraživanja i eksploatacije ugljikovodika u Hrvatskoj jedan od najznačajnijih projekata koji su pokrenuti u posljednje vrijeme i koji ima potencijal omogućiti održivi gospodarski razvoj jedne nove industrije u Republici Hrvatskoj. Ako govorimo o rizicima, oni postoje u svakome projektu, ne samo u istraživanju i eksploataciji ugljikovodika. Rizika ima u svakom poslu. Vožnja automobilom je rizik ako pogledamo koliko se prometnih nesreća događa na dnevnoj razini, ipak svi svaki dan sudjelujemo u prometu. Umjesto da spekuliramo “što i ako”, na nama je da upravljamo rizikom na najbolji mogući način. Ono što stalno naglašavam je činjenica da smo pripremajući ovaj projekt predvidjeli sve moguće utjecaje i moguće rizike sveli na najmanju moguću razinu. Inzistirali smo na najvišim tehnološkim standardima, kao i standardima sigurnosti i zašite okoliša, a na tome ćemo inzistirati i u budućnosti.

Da ne ispadne da cijelo vrijeme generaliziram, navest ću i konkretan primjer. Da bi bilo tko sutra mogao početi raditi bilo kakve istražne aktivnosti, a kamoli eksploataciju, potrebno je osim samih dozvola i odobrenja kao što su, primjerice, ako pričamo o zaštiti okoliša, Ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu i Ocjena o potrebi procjene utjecaja na okoliš, izraditi i detaljnu procjenu rizika koji se mogu dogoditi za vrijeme određenih aktivnosti, kao i osigurati adekvatnu opremu i ljude za sanaciju istih ako do njih dođe te se ni sa jednom aktivnosti ne može krenuti dok se plan ne odobri od strane Agencije.

Kakva je situacija s kontinentalnim dijelom Hrvatske? Naime, Vlada je osim za Jadran provela i prvo javno nadmetanje za izdavanje dozvola za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na kopnu, a rok za ponude istječe 18. veljače. Što nam o tome možete kazati, ima li ponuda, koliko i čijih? Kad će se obznaniti ponude?

- Interes za kopno također je značajan. Ono što mogu u ovom trenutku reći je da je oko 20 kompanija bilo u Agenciji za ugljikovodike i pregledavalo geološke podatke za kopno. Javno nadmetanje zatvara se 18. veljače te ćemo vrlo brzo znati koliko je kompanija uistinu i iskazalo interes. Kao što je i običaj, ponude će doći zadnji dan te bi bilo neozbiljno s moje strane u ovome trenutku prejudicirati broj ponuda. Odmah po zatvaranju javnog nadmetanja objavit ćemo broj pristiglih ponuda.