Pucketanje drva iz oronule peći i primamljiv miris tek kuhanoga ručka dočekao nas je u suterenskom gradskom stanu na Vijencu Ivana Meštrovića.

Ondje je baš objedovalo troje djece od šest, sedam i osam godina, a potom je sin zamolio oca da mu pomogne napisati domaću zadaću. Njega jedinog može i pitati, jer je njega i njegove sestrice majka napustila, pa danas 29-godišnjem Daliboru Ilešu prije godinu i pol nije preostalo ništa drugo nego prihvatiti se svakodnevnih kućanskih poslova i biti pravi umjetnik u raspodjeli 3000 kuna na mjesec dana.

- Primam 1700 kuna socijalne pomoći i 1396 kuna dječjeg doplatka. Grad mi plaća dio režija, no još šest mjeseci plaćam HEP-u dug od oko 9000 kuna. Ostane nam tako oko 2000 kuna koje pažljivo treba rasporediti, jer djeci ne smije ništa nedostajati. Mogu reći da sam sretnik, iako si s troje djece ne mogu priuštiti izlazak s društvom, ja to i ne želim. Svojoj sam djeci i otac i majka i, iako je to mnogima čudno, uživam u svojoj ulozi - ispričao nam je ovaj nezaposleni vodoinstalater koji bi, kaže, rado radio, a u šali kaže da se pri traženju posla osjeća kao trudnica.

- Čim čuju da sam samohrani otac, i to još troje djece, za mene posla nema. Rado bih ovu socijalnu pomoć koju primam mijenjao za pristojnu plaću, ali, nažalost, nisam u toj mogućnosti bar za sada. Ne smatram se manje vrijednim jer sam socijalni slučaj, no plaća je ipak plaća i volio bih je imati. Sad imam posao od 0 do 24, a odmora za sebe imam tek kad djeca zaspu, kad običavam glačati rublje i smišljam što ću sutra kuhati. Bar četiri dana u tjednu djeca moraju imati meso na jelovniku, a mjesečno popiju dva paketa mlijeka i svakodnevno pojedu dva kilograma kruha. No, kad primimo novac, odmah odemo u trgovinu i odlučimo što trebamo kupiti, a što ne - ispričao nam je Ileš koji je, kaže, jedan od rijetkih očeva koji dolazi na školske informacije, zasad sinu i starijoj kćeri, a od jeseni će i mlađa kći krenuti u školu. Kad je u pitanju podjela poslova, Ileš kaže da mu najstarija kći pomogne pripremiti odjeću sebi, sestri i bratu te ponekad usiše stan. Sve ostalo je očeva briga. U šali kaže da je sreća što od malih nogu zna kuhati, a vješt je i u muškim poslovima poput rada sa strujom, ličenja i drugo.

- Za dvije do tri godine bit će mi lakše. Sad je ovako kako je i ja se ne žalim - kaže Ileš u čijem je životu, priznaje, bilo turbulentnih situacija i trenutaka koje bi rado zaboravio, odnosno volio bi da je postupio drukčije. “Sudbina je htjela da svojoj djeci budem i otac i majka, ali ne bih se ni sa kim mijenjao.”