Novinarsko lice poznato brojnim Osječanima, 30-godišnji Saša Drinić, smatra da je mjera zapošljavanja invalida pozitivna, no, prema njegovu mišljenju, to treba biti samo u smislu da invalide stavlja u konkurenciju, ništa više.

- Ni jednom poslodavcu nitko ne može jamčiti da će invalid ili osoba koja to nije biti dobar radnik. Invaliditet ne određuje čovjekovu osobnost, ni njegovu spremnost za prilagodbu. Na nama je invalidima da budemo ti koji ćemo razbiti bilo kakve predrasude. Osobno, želim vjerovati da su svi poslodavci koje sam do sada imao i još ih imam mene promatrali kao profesionalca, bez obzira na to što sjedim u kolicima - kaže taj profesor hrvatskog jezika, književnosti i knjižničarstva, honorarni suradnik na Osječkoj televiziji i u tjedniku Nacional.

Invalidnost, kaže nadalje Saša Drinić, ne određuje djelatnika dobrim ili lošim pa svi poslodavci osobu s invaliditetom koju žele zaposliti trebaju promatrati u okviru posla, odnosno radnoga mjesta za koje mu je potreban, kao i u vizuri svoje poslovne politike. Drinić ističe primjer iz Siska, prijatelja s distrofijom mišića.

- Lovro može micati samo jednu šaku, no to ga nije spriječilo da upiše Metalurski fakultet u Sisku, gdje je najbolji student - kaže Drinić.

Kako je on ponosan na svojeg prijatelja, kaže, tako bi svaki poslodavac trebao biti ponosan na dobrog radnika bez obzira na to je li on osoba s invaliditetom.

- Radim posao koji volim i sretan sam. No, kad se priča o poslu, najviše volim da se govori o mojem radu, neovisno o tome jesam li invalid ili ne. Osobno me invaliditet ne sputava i ne legitimira me kao takvog. To je dio mene, nešto što ne mogu niti želim skriti, ali me ne ograničava ni u čemu - poručuje Drinić. Dodaje kako bi svaka osoba s invaliditetom trebala pronaći način da bude korisna u društvu. M. Mihelić