Novosti
IVICA PETANJAK

U svijetu nije neobično da redovnici budu biskupi
Objavljeno 31. siječnja, 2015.
Mi redovnici smo vrlo pokretni, nismo vezani uz jedno mjesto i jednu biskupiju

Mnoge je iznenadilo Papino imenovanje gvardijana osječkog kapucinskog samostana, fra Ivice Petanjka, novim krčkim biskupom.

Rođen je 1963. godine u Đakovu. Djetinjstvo je proveo u Drenju, a srednju školu (EMŠC) pohađao je u Osijeku (1978. - 1982.). Potom je slijedio novicijat u Karlobagu, studij teologije u Zagrebu, doktorat iz crkvene povijesti na Gregoriani u Rimu te pastoralni rad u Varaždinu, Splitu, Zagrebu, Rijeci i Osijeku. Za krčkog biskupa bit će zaređen 22. ožujka na Krku.

Čitali smo u novinama špekulacije uoči Vašeg izbora. Jedna je procjena bila da bi mogao biti izabran franjevac jer Papa iznimno cijeni taj red, a i sam je, kao isusovac, pripadnik redovništva. Osječki kapucin - biskup na Krku. Zvuči kao mala senzacija!

- To je tek samo naizgled tako. I meni je bila senzacija kada su me izvijestili da me Sveti Otac imenovao biskupom u Krku. Ipak, treba znati da smo mi redovnici vrlo pokretni, nismo vezani uz jedno mjesto i jednu biskupiju. Mi kapucini imamo svoje samostane u Hrvatskoj, na moru i na kopnu. Uz samostan u Osijeku, nazočni smo i u Varaždinu, Zagrebu (dva samostana) i Topuskom. Na moru su naši samostani u Rijeci, Karlobagu, Splitu i Dubrovniku. Ja sam, kao mladomisnik, bio godinu dana u Varaždinu, nakon toga četiri godine u Splitu, u vrijeme rata. Potom sam otišao na postdiplomski studij u Rimu. Nakon toga sam bio poslan u Zagreb, bio sam prvo u jednom, pa potom u drugom našem samostanu. Nakon Zagreba bio sam u Rijeci, sve do prije četiri mjeseca. Tamo sam tri godine bio u župnik. Da sam ostao u Rijeci još četiri mjeseca, i da me tamo zateklo ovo imenovanje, onda ne bi bilo toliko čudo, s obzirom na to da od Rijeke do Krka ima samo pola sata vožnje. Sada, kada sam iz Osijeka, izgleda kao da dolazim s drugog kraja svijeta.

Vaše imenovanje dolazi u Godini posvećenog života, kako je proglasio Papa. Mnogi smatraju da nije slučajno što je redovnik postavljen na čelo jedne naše biskupije.

- Vjerujem da i to igra neku ulogu. Možda se htjelo i na taj način zahvaliti redovnicama i redovnicima u Hrvatskoj na njihovu životu i radu. To kod nas nije bio običaj, da baš redovnici budu biskupi. Ipak, imamo mons. Valentina Pozaića, pomoćnog biskupa zagrebačkog, on je isusovac. Jučer u Zagrebu vidio sam vijest koja je stigla iz Rima da je jedan od naših (kapucinskih) generalnih definitora, rodom iz Konga, imenovan biskupom. Ima u svijetu najmanje 50 ili 60 biskupa koji su kapucini. Naš bivši general, i onaj prije njega, zaređeni su za biskupe, u Veroni i u Kanadi. Bivši general Reda manje braće, franjevaca, tajnik je u (vatikanskoj) Kongregaciji za redovnike, nadbiskup je. U Ljubljani je nedavno za nadbiskupa zaređen bivši provincijal franjevački. Beogradski nadbiskup vam je Slovenac, salezijanac. Ljubljanski kardinal Franc Rodé je redovnik, lazarist. Vidite, tih primjera je puno. Kod nas to nije bio čest slučaj pa ispadam kao neka rijetka vrsta (smijeh, nap.a.).

Bili ste u novicijatu u Karlobagu, sve donedavno i župnik u Rijeci. Pretpostavljam da Vam dodijeljena biskupija nije potpuna nepoznanica.

- Ne mogu reći da sam do sada bio veliki poznavatelj Krčke biskupije. Ja sam bio na Krku, u Njivicama, u jednoj župi u korizmi 2014. propovijedao trodnevnicu, duhovnu obnovu, zatim bio sam na Košljunu (otočić i franjevački samostan u Puntarskoj dragi, na Krku, nap. a.), također 2014., u travnju ili svibnju, imao sam duhovne vježbe za mladomisnike Riječke metropolije. Poznajem pojedinačno neke ljude, ali ne mogu reći da nešto pretjerano poznajem Krk.

Što ste pomislili kada ste čuli za to imenovanje? Sigurno niste nikada planirali postati biskup.

- Svakako da je to bilo iznenađenje. Već duže vremena se piše i govori kako se očekuje imenovanje četiriju novih biskupa s obzirom na to da su sadašnji, zbog navršene dobi, morali ponuditi Papi svoje odreknuće. Nisam očekivao Krk ni u snu. No, kada je do imenovanja došlo, počeo sam se pitati zašto ja. I počeo slagati mozaik.

Draško CELING
TUŽNA SUDBINA ZAVIČAJNOG ZRINA

Vaša obitelj podrijetlom je iz Zrina i Vaši najbliži prošli su u Drugom svjetskom ratu pravu kalvariju, o kojoj se sve do 1990. godine moralo šutjeti.

- Ta tragedija dogodila se 9. rujna 1943. U to hrvatsko selo su, nakon mnogobrojnih pokušaja, upali partizani iz okolnih pravoslavnih mjesta. Zrin je opljačkan i zapaljen, a svi su muškarci, od 15 godina naviše, poubijani. Na kraju su žene i djeca protjerani i nisu se nikada više smjeli vratiti. Čak ni desetljećima nakon svršetka rata, pa ni danas, jer je zemlja konfiscirana. Ja u svojoj obitelji od muških predaka nisam imao nikoga. Oba djeda su mi tada ubijena, a mojoj baki ubijeno je petero braće. Bio je to strašan pokolj. Nakon 1945. najviše Zrinjana doselilo se u Slatinik i Drenje kod Đakova.

O REHABILITACIJI VLČ. SUDCA

Hoćete li rehabilitirati vlč. Zlatka Sudca?

- Ovih dana dobio sam mnoge čestike, pa i onu od velečasnog Sudca. Naprije čovjeka moram vidjeti. Ja sam o njemu slušao, gledao i čitao, ali se nismo nikada susreli u četiri oka. Razgovarat ćemo i vidjeti što ćemo moći učiniti.

Možda je mojim imenovanjem Papa htio zahvaliti redovnicama i redovnicima u Hrvatskoj za sve što čine

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike