Objavljeno 31. siječnja, 2015.
To su ulice Katarine Zrinske, Hedvige Deker i Savke Dabčević-Kučar
ĐAKOVO – Samo tri đakovačke ulice nose imena znamenitih žena – velikašice iz obitelji Zrinski Katarine Zrinske u centru grada, prve ravnateljice Muzeja Đakovštine Hedvige Deker (Đakovo, 1925.-1963.) na samoj đakovačkoj periferiji i prve ruže hrvatskog proljeća Savke Dabčević-Kučar, u naselju Sjever 2. Ostale ulice i trgovi imenovani su po muškarcima – Papi, hrvatskim kraljevima, knezovima, banovima, političarima, književnicima, pjesnicima, biskupima, ali i gradovima, rijekama, otocima, dio nosi imena lokalnog karaktera, događaja iz daleke i novije povijesti kao što je Domovinski rat. Na djelu je, dakako nenamjerna, 'ulična neravnopravnost spolova’ pa Odboru za imenovanja ulica i trgova Grada Đakova preporuka da povede računa o tome.
– Trenutno novih ulica u izgradnji nema, no nemam ništa protiv da prva iduća dobije ime po nekoj ženi - kaže gradonačelnik Zoran Vinković.
A zaslužnih žena iz đakovačke prošlosti je čitav niz. Podsjeća na njih i dogradonačelnik, književnik i ravnatelj SSŠ A. Horvata Mirko Ćurić.
– Žene su to čiji pedigre seže i izvan Đakova poput Vjere Biller - avagardne slikarice židovskog podrijetla, rođene u Đakovu 1903., a umrla je u konclogoru u Njemačkoj. Izlagala je u Budimpešti, Beogradu, galeriji Der Sturm u Berlinu, djela joj se nalaze u MOMI u New Yorku - kaže Ćurić. Podsjeća i na Zoru Vuksan Barlović, prvu hrvatsku kazališnu redateljicu, dramsku glumicu i redateljicu, rođenu u Đakovu 1887. Među znamenitima je i dr. Milena Papratović iz ugledne đakovačke obitelji čija je obiteljska grobnica na ulazu u groblje. Prva je to hrvatska doktorica etnologije, rođena u Osijeku 1906. jer je njen otac, poznati odvjetnik i političar Franjo Papratović, 1905. ondje otvorio odvjetnički ured.
- Otac je želio da studira farmaciju, a ona je bila sklonija humanističkim znanostima, pa u Zagrebu upisuje studij etnografije 1930. Prema sjećanjima kćeri Vere Dürrigl upisala je taj fakultet zbog ljubavi prema hrvatskom narodu i okruženju u kojem je poniknula. Diplomirala je 1935. pa se vratila u Osijek i živjela od prevođenja i pisanja novinskih članaka za Hrvatski list. Godine 1937. dobiva mjesto profesorice geografije i povijesti na Državnoj trgovačkoj akademiji, a 1939. prijavljuje doktorsku disertaciju Narodne pripovijetke iz okolice Đakova s komentarima i poredbenim pregledom. Doktorira 1939. i postaje prvom doktoricom filozofije, grana etnologija, u Hrvatskoj - kaže Ćurić.
O zaslužnim Đakovčankama pisao je u „Đakovačkim portretima“ iz 2011. i pok. Zvonko Benašić. Navodi i đakovačku društvenu i kulturnu djelatnicu, spikericu i voditeljicu Nadu Varšavu, rođenu 1934. u L. Varoši i umrlu u Đakovu 2011. gdje je i pokopana. Benašić podsjeća i na slikaricu Nevenku Lovrić-Baruk, rođ. 1925. u Đakovu, Jelicu Lovrić-Vlajki, kazališnu i filmsku glumicu, rođ. 1919., koja je glumila i u hit-serijama Naše malo misto, Kuda idu divlje svinje...
U Đakovu je 20 godina živio i djelovao šogor velikog Mozarta, Johann P. J. Haibel, glazbenik i skladatelj. Početkom 1807. u Đakovu se oženio pjevačicom i glumicom Sofijom Weber, čija je sestra Konstanca tada već Mozartova udovica.
– Baš ste me sada zaintrigirali za ovu temu. Svakako treba poraditi na tome da više zaslužnih žena dobije svoju ulicu u gradu. Kao gradska vijećnica dat ću si to u zadatak pri davanju prijedloga imena ulica - odgovara Željka Begić Šimnundić na naš upit je li primijetila da su žene u manjini kada je o imenovanju ulica u Đakovu riječ.
Suzana ŽUPAN
ulicu ‘čeka’ i pravednica među narodima
Bez ikakve sumnje, ulicu u Đakovu zaslužila je i časna sestra Amadea Pavlović, koja je posthumno 2009. počašćena nagradom 'Pravednik među narodima', najvećeg odlikovanja Izraela ljudima koji su za vrijeme holokausta spašavali Židove. S. Amadea bila je redovnica iz đakovačkog Samostana milosrdnih sestara Svetog Križa koja je krajem II. svj. rata bila njegova provincijska poglavarica. Tada je od smrti spasila desetogodišnju djevojčicu Zdenku Grunbaum iz Osijeka čija je cijela obitelj ubijena u Đakovu. Preživjela Zdenka u trenutku nagrađivanja s. Amadee imala je 75 godina i živjela u Americi s djecom, a sama je bila pokrenula inicijativu da se 'Pravednicom među narodima' proglasi i sestru Amadeu za koju je izjavila da joj je, u četiri godine skrivanja, bila kao majka iako ju je to moglo stajati života. Po s. Amadei nazvan je i centar Udruga za psiho-socijalne potrebe.