Ustavni sud srušio je Obiteljski zakon, dakle obustavlja se njegova primjena, odnosno izvršenje svih pojedinačnih akata i radnji koje se poduzimaju na osnovi toga zakona, donesenog u lipnju 2014. godine.

Milanka Opačić, potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih, najavljuje kako Vlada užurbano konzultira pravne stručnjake kako bi pronašla najbolje moguće rješenje za nastalu situaciju te da će se novi, dorađeni Obiteljski zakon, poslati u Sabor u hitnu proceduru.

Odgovore na taj problem potražili smo kod doc. dr. sc. Mate Palića, profesora s Katedre Ustavnih i političkih znanosti Pravnog fakulteta u Osijeku.

Kako komentirate odluku Ustavnog suda?

- Ustavni sud pokrenuo je postupak ocjene ustavnosti Obiteljskog zakona i, osim onoga što je navedeno u pitanju, odredio da se, do donošenja konačne odluke, primjenjuje Obiteljski zakon iz 2003., s kasnijim izmjenama i dopunama. Ova odluka izazvala je veliku pozornost jer se Obiteljski zakon po svom karakteru tiče svih građana u Republici Hrvatskoj. Ustavni sud uvijek suspendira cijeli zakon ako je neustavnost rezultat neke pogreške u proceduri donošenja. Ova odluka specifična je jer je suspenzija rezultat moguće sadržajne neusklađenosti zakona s Ustavnom Republike Hrvatske. Upravo taj njezin dio, ali i činjenica da je Ustavni sud odredio primjenu starog zakona koji od stupanja na snagu novoga više nije u primjeni, razlozi su zbog kojih su neki ocijenili da je Ustavni sud preuzeo ulogu zakonodavca. Postavlje se pitanje može li Ustavni sud svojom odlukom odrediti da ponovo važi neki zakon koji više nije na snazi ili je to isključivo u nadležnosti zakonodavca? Ustavni sud morao je odrediti ponovnu primjenu starog zakona ako je suspendirao cijeli zakon. Ustavni sud ocijenio je da preventivno treba suspendirati cijeli zakon, a ne samo one odredbe o čijoj će ustavnosti odlučivati jer je teško u primjeni odvojiti jedne od drugih.

Gdje je zapravo problem s Obiteljskim zakonom? Naime, na protivnosti Obiteljskog zakona s Ustavom RH upozoravala je i struka i nevladine udruge, a ocjenu ustavnosti zatražilo je 18 različitih predlagatelja, među kojima i Udruga “U ime obitelji”. Koji su to dakle argumenti bili da ih je Ustavni sud uvažio u tako brzom roku?

- Predlagatelji su osporili većinu odredbi Obiteljskog zakona. Prigovori se odnose na brak, izvanbračnu zajednicu, odnose roditelja i djece, mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, uzdržavanje, skrbništvo, posvojenje, obvezno savjetovanje i obiteljsku medijaciju i postupke u vezi s obiteljskim odnosima i skrbništvom - dakle sve odnose koji se uređuju takvom vrstom zakona. Iz Odluke Ustavnog suda proistječe kako pregled sadržaja podnesenih prigovora ukazuje na ozbiljne strukturalne nedostatke zakona. Ako Ustavni sud utvrdi da je Obiteljski zakon u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske, to će se odnositi na odredbe Ustava koje se odnose na jednakost pred zakonom, vladavinu prava, nepovredivost doma, jamstvo i zaštitu obiteljskog i osobnog života, zaštitu materinstva, djece i mladeži, dužnosti roditelja da odgajaju, uzdržavaju i školuju djecu i niz drugih. Proistječe kako je u pitanju usklađenost vrlo velikog broja odredbi Obiteljskog zakona s ukupno 11 članaka Ustava Republike Hrvatske. Iz sadržaja Odluke Ustavnog suda jasno je kako je vrlo velika vjerojatnost da će čitav niz odredbi Obiteljskog zakona biti proglašen neustavnim.

Slučaj s Obiteljskim zakonom nije jedini. Ustavni sud je i prije rušio neke druge zakone, primjerice, sredinom prošle godine nije prošao ni tzv. Linićev zakon, kad je Ustavni sud ukinuo sporne članke Zakona o porezu na dohodak koji se odnose na retroaktivno oporezivanje dividende i udjela u dobiti. Zašto zapravo dolazi do takvih slučajeva intervencije Ustavnog suda, je li u pitanju nesposobnost onih koji donose i izglasavaju zakone (Vlada, Sabor) ili je problem u Ustavnom sudu koji, prema nekima, preuzima na sebe odveć ingerencija...?

- Primarna funkcija Ustavnog suda je kontrola ustavnosti zakona. Točno je da se više puta dogodilo ukidanje cijelog zakona ili pojedinih njegovih odredbi. Ustavni sud reagira u dva slučaja. Prvo, ako postoji neka proceduralna pogreška koja rezultira ukidanjem cijelog zakona i, drugo, ako je jedna ili više odredbi zakona sadržajno u suprotnosti s nekom odredbom Ustava RH pa se onda te konkretne odredbe ukidaju. Proistječe kako je za obje vrste neustavnosti zakona uvijek odgovoran donositelj. Ne smatram kako su odluke Ustavnog suda dvojbene unatoč činjenici što ih je u zadnjih nekoliko godina bilo više i što su neke od njih naišle na kritike. Mislim da je za donošenje kvalitetnih zakona koji su u stanju proći provjeru ustavnosti na Ustavnom sudu Republike Hrvatske nužno u njihovu izradu uključiti ljude koji imaju odgovarajuća stručna znanja i koji nisu uključeni u taj proces isključivo zbog činjenice da su kao članovi političkih stranaka izabrani za zastupnike u Hrvatski sabor. Primjerice, Ustavni sud ukinuo je jedan podzakonski akt koji je donesen na temelju odredbe propisa koji nije na snazi. Takva se pogreška jednostavno ne smije događati.

Hrvatski sabor ima mogućnost angažirati najbolje pravnike u zakonodavnom postupku i to treba činiti. Naravno, hoće li to zaista učiniti ili ne stvar je političke odluke. Jedan od razloga zašto je dosta toga što u našem pravnom sustavu treba poboljšavati upravo činjenica da se u postupku izrade teksta različtih pravnih propisa ne pristupa dovoljno ozbiljno i odgovorno. Nema savršenih zakona, ali sigurno da se mogu donositi bolji. Od svih onih koji se u Hrvatskoj znanstveno bave obiteljskim pravom, u proces donošenje ovoga zakona bila je uključena samo jedna osoba! Zašto nisu bili uključeni i ostali pravo je pitanje za zakonodavca.