Objavljeno 30. siječnja, 2015.
Poznata kao osoba koja stoji uz bok najvećim hrvatskim i regionalnim zvijezdama, Daria Hodnik, jedan od naših najpoznatijih pratećih vokala, prošle je godine započela svoju samostalnu karijeru. Nakon prvog singla “Iza tvojih riječi”, koji je predstavila prije nekoliko mjeseci, a koji je izazvao val pozitivnih komentara i reakcija, došlo je vrijeme za novu pjesmu. Pjevačica sjajnog glasa, vedra žena s pregršt glazbenog iskustva, otkrila nam je male tajne velikih pratećih vokala, ispričala zanimljivosti s koncerata, a doznali smo i više o njezinim planovima u samostalnoj karijeri.
Zašto se tek sada publici predstavljate kao pjevačica?
- Mislim da se u životu sve nekako posloži kako treba - obitelj, prijatelji, posao, pa tako i glazba. U glazbi sam cijeli svoj život i ovo je samo svojevrsni nastavak mog životno-umjetničkog putovanja. Još uvijek imam vremena mnogo toga napraviti i mnogo toga dati.
Glazbena obitelj
Kada ste uopće počeli pjevati?
- Pjevati sam počela jako rano, još sa sedam godina na Dječjim festivalima u Sarajevu i Zagrebu. To je bilo potpuno logično jer sam iz glazbene obitelji, tata mi je bio bubnjar, a mama pjevačica. Moj stric Zlatko Hodnik prvi je pjevač grupe Bijelo dugme, i malo tko zna da je baš on snimio originalnu verziju popularnog hita “Hop, cup, poskočit ću”. Klavir sviram od svoje šeste godine. Završila sam Muzičku akademiju u Zagrebu, odsjek muzikologije. Zanimljivo je da sam s devet godina pjevala na Malom šlageru u Sarajevu s Ivanom Husar, koja je tada bila članica Zvjezdica. Kad smo počele surađivati i viđati se po studijima, prisjetile smo se toga te uvidjele da je svijet doista mali. Baš je bilo slatko sjetiti se tih vremena.
A kako je počela vaša karijera pratećeg vokala?
- Sasvim slučajno. Išla sam u srednju glazbenu školu s mojom prijateljicom Janom, koja je čula da Crvena jabuka traži prateće pjevačice i tako smo otišle na audiciju. Sreća je bila da je glavni producent Jabuke bio Nikša Bratoš, koji je veliki prijatelj s mojim tatom. Tako se priča zavrtjela. Bila sam stidljiva i danas bih rekla poprilično loša jer nisam mislila da ću pjevati profesionalno, ali Nikša mi je pružio priliku da imam lijep hobi, koji je s vremenom prerastao u ozbiljan posao. Zanimljivo je da sam prvi koncert otpjevala s Jabukom u prepunom Domu sportova pred 15 tisuća ljudi. Od silnog uzbuđenja pala sam s bine već na drugoj pjesmi, ali to me nije omelo da koncert otpjevam do kraja. Gležanj je stradao, ali je srce bilo puno.
Pjevali ste s velikim glazbenicima, imate li neku zanimljivost s nastupa?
- Bilo je tu svega. Nezgode se događaju, to je prirodno i normalno. Ono što nas silno veseli je kasnije prisjećanje na sve, pa se dobro nasmijemo i zabavimo u društvu. Da počnem nabrajati, lista bi bila jako duga, ali ima tu svega - od kašnjenja i trčanja na koncert, pucanja štikli i čarapa, padanja s pozornice, kašnjenja na avion, obožavatelja koji nas razvesele svojim iskrenim i dobrim gestama... Ali, evo, sve nekako dobro prođe.
Na turneji s Gibbonijem
S kim vam je bilo posebno dobro nastupati?
- Na Gibonnijevoj turneji „Mirakul“ pozornicu smo dijelili sa svjetskim glazbenim imenima kao što su Manu Katche i Tony Levin. S Gibom je uvijek glazbeni doživljaj na svjetskom nivou. S Dinom Merlinom proputovala sam cijelu Europu, Australiju, Ameriku, a u njegovoj grupi su ljudi koji su mi osobito dragi. I toliko su zabavni i duhoviti da koncerte s njima jedva čekam. Dino je veliki umjetnik, produhovljen do razine koja me svaki put iznenađuje. Iskreno mu se divim u svemu što radi. Četiri puta nastupala sam na Eurosongu. To je velika manifestacija i događanje, koje je impresivno, kako tehnički tako i organizacijski.
Kako će se nastaviti vaša karijera?
- Iskreno se nadam da će se pjesma svidjeti ljudima i da će uživati u njoj, kao što smo i mi uživali dok smo je stvarali. Pratećeg vokala se nikad neću i ne mogu odreći, jer to je moja prva i velika ljubav i karta koja me uvela u svijet zabavne glazbe. Bit ću presretna ako se ljudima svidi moje solističko predstavljanje i ako zadovoljim glazbene ukuse, jer to je znak da ćemo se družiti i u drugim prilikama. U mom pjevanju je sva moja ljubav prema glazbi, srce i duša, to svima darujem iskreno i vjerno.
Što je vaša velika želja u solo karijeri?
- Moja želja je da ostanem i djelujem u glazbi. Studijski, koncertno, pedagoški, sve me to veseli. Naravno da mi je silna želja otpjevati još mnogo dobrih pjesama, koje ćemo, nadam se, sjediniti na mom albumu. Okružena sam dobrim glazbenicima i prijateljima koji se jednako vesele našim novim izazovima, a beskrajno sam sretna da nas je izdavačka kuća Aquarius records podržala i dala nam vjetar u leđa. Puno toga nas još čeka. Nadam se da ćemo se svi zajedno tome veseliti, a osobito da će i slušatelji pronaći dio sebe u mom radu i pjesmama. To je prvenstveno namijenjeno njima.
TEKST: Scena.hr
MIKROFONI, KAVE I SMIJEH DO JUTRA
Kako je nastala pjesma „Nevidljive stope“?
- “Nevidljive stope“ je pjesma koju je moj dragi prijatelj i kolega Dragan Brnas Fudo već dugo imao „u ladici“ i mislio je da je to pjesma za muškog izvođača. Kad mi ju je prvi put odsvirao uz gitaru, oduševila sam se zaraznom energijom i snažnom melodijom koju ima. Polagano smo počeli raditi na skladbi, aranžmanu i ponajviše tekstu, koji smo htjeli napraviti jednostavno a ipak efektno, s porukom koja će doista biti bliska i jasna svima. Predrag Martinjak P'eggy u tome nam je svesrdno pomogao i zaista sam mu beskrajno zahvalna. Zanimljivo je da smo radeći ovu pjesmu, s P'eggyjem napravili još jednu odličnu pjesmu koja nas čeka i polagano je počinjemo pripremati u studiju.
Glazbenici koji su surađivali na ovoj pjesmi su doista vrhunski, i svakako najveća zahvala odlazi mom suprugu, bubnjaru Daliboru Marinkoviću, koji je okupio ekipu vrhunskih glazbenika – Miroslav Lesić (gitara), Goran Delač (bas gitara) i Dragan Brnas (akustična gitara i klavijature). Vrlo smo predano i s jednim mladenačkim zanosom radili na stvaranju pjesme i aranžmana, i posebno su me veselile probe, koje su nas vratile u garažu - pojačala, mikrofoni, duge kave i smijeh do jutra, sve to nas je veselilo danima koje smo proveli u studiju i dodavali oblike i boje našoj mezimici, našoj pjesmi.
Mislim da se na kraju osjeti to naše zajedništvo i prijateljstvo, koje mi je na neki način dalo privilegij da pjevam prekrasnu pjesmu, zajedno s vrhunskim glazbenicima. Igor Ivanović sjajno je odradio miks i mastering, tako da smo dobili pjesmu na koju smo doista ponosni. Redatelj spota također je naš dugogodišnji prijatelj i glazbenik Goran Kovačić, što smatram neizmjerno važnim. Unaprijed se veselim ako će netko prepoznati ovu pjesmu kao dobru i vrijednu pažnje, jer mi smo joj dali dušu i srce i prepuštamo je u sigurne ruke dragih slušatelja. (A. ANDREJEK)