Objavljeno 28. siječnja, 2015.
Statistički su među najugroženijima stanovnici Kneževa
KNEŽEVO/BELI MANASTIR - Gotovo nema dana da u belomanastirskom Glasovu dopisništvu ne zazvoni telefon ili u njega ne dođe netko od Baranjaca koji ne mogu spajati kraj s krajem. U ovom trenutku Centar za socijalnu skrb Beli Manastir isplaćuje zajamčenu minimalnu naknadu za 3250 korisnika s područja Baranje. Kada se njima doda približno 1500 korisnika ostalih oblika socijalne pomoći (pomoć za uzdržavanje djece, osobna invalidnina, razni doplatci i slično), rezultat je poprilično poražavajući. Mjesečno, naime, za sve navedene oblike socijalne pomoći Centar isplaćuje 2,5 milijuna kuna.
Samo Belomanastircima mjesečno šalju isplatnice na 405 adresa, bilo samaca bilo obitelji. Goruća je i Darda, gdje ih je mjesečno 304. Kada bi se gledalo statistički, sigurno bi među najugroženijima bili stanovnici Kneževa.
Jedna od kneževačkih obitelji koja ''kemija'' kako preživjeti od 1. do 1. je i šesteročlana obitelj Kobijak, Miroslav (42), Magdalena (34), Dijana (15), Adrijana (10), Adrian (8) i Lana (4). Žive od ''socijale'' i dječjeg doplatka, što ni približno nije dovoljno za plaćanje režija, normalan život i zadovoljavanje svih želja mlađih članova obitelji, koji, tvrdi majka Magdalena, žele samo dio onoga što imaju njihovi vršnjaci.
- Što da vam kažem... Suprug, inače branitelj iz Domovinskog rata, teško je obolio. Ugrađen mu je umjetni kuk i ne može nigdje raditi. Srednjoškolka Dijana svakodnevo odlazi u školu u Beli Manastir, dok su Adrijana i Adrian učenici kneževačke osnovne škole. Adrijana je učenica četvrtog, a Adrian drugog razreda - priča Magdalena, napominjući kako im ni uvjeti za život nisu baš na nekoj zavidnoj razini.
Stan u kneževačkoj Radničkoj ulici ''pušta'' na sve strane. Zidovi su vlažni, pod prepun rupa. Miš ili neki drugi glodavac pregrizao je instalacije, pa u kupaonici nema tople vode.
- Snalazimo se produžnim kabelima koji iz kuhinje vode u kupaonicu. Molim Boga da se nikom ništa ne dogodi - žali se, naglašavajući kako se poprilično često događa da nemaju ni za stanarinu.
Kućni budžet, tvrdi, pokušava popraviti radeći razne sezonske poslove, ali joj problemi s plućnom maramicom ne dopuštaju veći napor. Svjesna je da im preko noći neće procvjetati ruže, ali se nada boljem. Sramota ju je, naglašava, ići okolo i prositi, a svoju je tužnu životnu priču odlučila podijeliti kako bi sebi i svojima bar malo olakšala te od dobrih ljudi dobila nešto hrane, sredstava za higijenu i ogrjev...
Ivica GETTO
DUGA TRAŽI HRANU, ODJEĆU...
Sa sličnim se problemima svakodnevno susreću i u nedavno osnovanoj humanitarnoj udruzi Duga, čija predsjednica Vesna Deronjić ističe kako unatoč zalaganju članova udruge nemaju dovoljno toga što bi podijelili socijalno ugroženim osobama. ''Odjeće i obuće imamo dovoljno, ali bi nam hitno trebala hrana, poput mlijeka, šećera, brašna, tjestenine, konzervi, voća i povrća te neke higijenske potrepštine'', kaže Vesna Deronjić, naglašavajući kako je svakodnevno dostupna na telefon 098/9124398. ''Jučer smo posjetili dvije višečlane obitelji kojima je potrebna pomoć. Znamo da je danas svima teško, ali malom donacijom svi mogu izmamiti osmijehe na puno dječjih lica'', naglašava.
Centar za socijalnu skrb isplaćuje zajamčenu minimalnu naknadu za
3250
korisnika s područja Baranje te razne oblike pomoći za još približno
1500
korisnika. Mjesečna su davanja
2,5
milijuna kuna za “socijalu” u Baranji