Poznato je kako Katar privlači brojne investitore, ulagače u nekretnine, građevinare, arhitekte, osobe koje rade u informatičkom sektoru.

Katar je naravno privlačan i brojnim sportašima, kako onima koji su ovamo došli privremeno zbog unosnog angažmana ili kako bi pred kraj karijere “podebljali račun”, tako i onih koji nisu odbili nemoralnu ponudu i uzeli katarsko državljanstvo. Katar je postao multinacionalna sredina u kojoj je tek nešto više od deset posto autohtonog stanovništva. Dolaskom ljudi sa svih strana svijeta Doha je postala zanimljiva i osobama iz umjetničkih krugova. Prije četiri godine Osječanka Dominika Božić (djevojački Dorešić, nap.a) zajedno sa suprugom Davorom doselila se u glavni grad Katara.

Razlog dolaska bio je prije svega izazovan posao supruga, koji i danas radi u stranoj informatičkoj tvrki. Osječanka Dominika, koja je inače u Zagrebu završila Tekstilno-tehnološki dizajn odjeće i tekstila u Dohi je tek započela svoju pravu karijeru.

- Dok sam živjela u Hrvatskoj, nisam izravno radila u području za što sam bila školovana, ali uvijek je to bilo nešto kreativno, poput uređenja interijera, marketinškog dizajna, a i prije sam slikala. U početku, kada sam stigla u Katar, bila sam više fokusirana stvoriti si ugodno okruženje, no kako sam počela ići na umjetničke sajmove i izložbe, počela sam upoznavati ljude koji također nešto slično rade. Skupila sam tada njihove radove i organizirala grupu, svojevrsnu zajednicu ljudi koja izrađuje rukotvorine - kaže Dominika, koja je danas voditeljica u Zajednici koja izrađuje rukotvorine, a aktivna je u još dvije grupe. Povremeno izlaže radove i u sklopu Qatar Fine Arts Society te International Artists Doha, gdje je zadužena za komunikaciju sa zainteresiranima na društvenim mrežama.

- Uglavnom izrađujem slike, oslikavam jastuke, dječju odjeću i igračkice. Drugi u Zajednici izrađuju nakit, namještaj, odjeću, dekore, a u grupi imamo i one koji se primjerice bave digitalnom animacijom. Ima nas iz 30 različitih zemalja svijeta, već smo prilično poznati jer dva puta mjesečno organiziramo izložbe, a dobili smo i svoj prostor - kaže Dominika i dodaje kako je u početku pri pokretanju umjetničkih zajednica najteže bilo doći do informacije.

- Nisam, primjerice, znala gdje kupiti materijale za slikanje. Sada je to puno lakše, posebice kako su se razvile društvene mreže. Mogu reći kako sam ponosna što sam uspjela ovdje nešto pokrenuti - ispričala je Retfalčanka u kafiću u blizini svog stana u elitnom naselju Qatar-Pearl sagrađenog na umjetnom otoku.

Biti žena u Kataru očito nije nedostatak zbog kojeg se ne bi moglo uspjeti?

- Okružena sam u umjetničkom društvu gdje su svi malo otvoreniji i nemam loših iskustava. U mojim zajednicama ima dosta domaćih ljudi. Čak u Katarskom umjetničkom društvu većina su Katarci i više je muškaraca, ali oni su svi prilično otvoreni. Mislim kako je to i do osobe. Kada si ti otvoreniji, i oni su onda takvi prema tebi. No, teško se upoznavaju sa strancima, što mi je prilično razumljivo. I ja da živim u Hrvatskoj, teško bih u svoje društvo, u svoj krug ljudi, prihvaćala nekoga tko je došao sa strane, i to možda privremeno. Ali, kada se jednom sprijateljiš, onda pokažu kako su prilično druželjubivi - priča Dominika, koja o Kataru nije puno znala kada je dolazila, a kaže da i danas ljudi u Hrvatskoj vrlo malo znaju o toj zemlji.

- Katar ljudi ili vole ili mrze. Mi smo došli zbog avanture i nečega novoga. Ja sam do tada živjela samo u Hrvatskoj, ali nisam si ni tada mogla zamisliti da ću cijeli život biti na jednom mjestu. Ni danas ne razmišljam na način da ću u Kataru živjeti cijeli život, no nismo niti ramišljali da ćemo se zadržati u Dohi četiri godine. Bit ćemo ovdje dok nam je dobro. A zasada smo zadovoljni. Ima li što ljepše negoli da te svaki dan probudi sunce. Odmah je čovjek bolje raspoložen - pričala je Osječanka u Kataru, koja se upravo pripremala za zajedničku izložbu svoje grupe u Kulturnom selu u dijelu grada Dohe koji se zove Katara. Svojevrsnoj kombinaciji newyorških Greenwich Villagea i Broadwaya gdje se nalaze brojne umjetničke kolonije, društva za fotografiju i film, ali i primjerice katarska filharmonija.