Nisam povezan ni sa kakvim udrugama, političkim strankama, religijom, klubovima ili reketima, jer kao što je rekao Groucho: Nikada neću prihvatiti članstvo u klubu koji me priznaje kao člana.

Sreća i nesreća kucale su na moja vrata s jednakom ustrajnošću, prvo sam saznao kako je sve prolazno, a onda da nisam naučio živjeti bez ljubavi...

Tako između ostalog zbori Ernesto Mallo (1948.), argentinski pisac, novinar, kolumnist i esejist. Mallo dakle zna kako s riječima, a znao je bogme kako i s oružjem, budući da mu u životopisu važno mjesto zauzima i aktivno sudjelovanje u gerilskom pokretu Montoneros s kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Naime, Mallo se u vrijeme vojne strahovlade Jorgea Rafaela Vidala iskazao zavidnim revolucionarnim žarom pa ga je njegov izravni otpor diktaturi vojne hunte zamalo došao glave kao i tisuće drugih koji su bili žrtve masovnih ili pojedinačnih likvidacija u doba kad je postperonovskom Argentinom carevao državni terorizam nazvan još i Prljavi rat (Guerra Sucia), povijesno gledano najmračnije razdoblje te prekrasne latinoameričke zemlje čije rane nacija ni dandanas nije uspjela zaliječiti.

A o tom i takvom vremenu nasilja, nesigurnosti, odreda smrti, generala u foteljama vlasti i naroda na dnu hranidbenog (doslovce) lanca, pisao je i piše Ernesto Mallo.

Zasluga za otkrivanje hrvatskim čitateljima tog osebujnog autora pripada “Znanju” iz Zagreba, nakladniku koji je do sada objavio dva prijevoda Mallovih romana na hrvatski - “Zločin u židovskoj četvrti” (Crimen en el barrio del Once, 2006.) i “Argentinac” (Delincuente Argentino, 2007.), oba reprezentativna u sad već pozamašnom književnom opusu Ernesta Malloa.

U tim romanina (i trećem iz serijala koji su piscu donijeli svjetsku slavu!) glavni je lik inspektor Lascano - Venancio Ismael Lascano, u policijskim krugovima i kriminalnom podzemlju Buenos Airesa poznatiji kao “Pseto Lascano”. U prvijencu s tim nesvakidašnjim istražiteljem, “Zločinu u židovskoj četvrti”, upozajemo Lascana u jednom od najsumornijih razdoblja njegova inače sumornog života. U Buenos Airesu je 1979. godina, Videla čvrsto drži uzde vlasti, policija je odreda korumpirana, a odredi smrti siju strah po cijeloj Argentini. Lascano se na sve to odavno naviknuo i samo nastoji svoj policijski posao odraditi pošteno i profesionalno. Međutim, psihički ga uništava iznenadna smrt supruge pa u noćnim morama neprestano sanja njezin lik. Zato da bi sebi koliko-toliko olakšao muke, još se s većim žarom predaje poslu. I onda, dok istražuje neko “posve obično” ubojstvo u Židovskoj četvrti, u život mu se uplete mlada disidentica Eva i dodatno mu poremeti svakodnevicu. Eva je, naime, zapanjujuće slična njegovoj pokojnoj ženi...

U furioznom kraju prvog romana Lascano biva teško ranjen, a Eva bježi iz Buenos Airesa. Sve što se nakon toga zbiva, Mallo opisuje u nastavku, dakle u knjizi “Argentinac”, gdje usput pojašnjava i mnoge nedoumice koje je pred čitatelje postavio kroz dramatski zaplet “Zločina u židovskoj četvrti”. Uglavnom, Lascano se budi u bolnici, gdje ga posjeti Jorge Turcheli, komesar bojnik iz Federalne, koji s njim ima ambiciozne planove budući da je postavljen (Turcheli) na mjesto policije Buenos Airesa. Međutim, sva krene po zlo kad Turchelija prvog dana stupanja na novi posao nemilosrdno likividaju moćnici Apostolesa, skupine korumpiranih policajaca koji planiraju preuzeti trgovinu drogom u Buenos Airesu i time apsolutnu kontrolu na podzemljem, policijom i strukturama vlasti u gradu. Kad Lascano shvati da je on sljedeća meta, bježi iz bolnice i kreće pronaći sitnog kriminalca Mirandu (Krtica Miranda), koji je izišao iz zatvora, kamo ga je smjestio Lascano, kujući usput plan da pobjegne od svega i u nekoj seoskoj zabiti pronađe svoju ljubljenu Evu...

Osim Lascana i Mirande, u “Argentincu” se pojavljuju i drugi važni likovi preživjeli iz prethodnog romana (Horacio, Giribaldi, Maisabe, Marcelo...), a rasplet u Evinom selu, suočenje s istinom i neizbježnim fatalističkim krajem, nakon svega proživljenog svodi se na ulični susret Lascana i Mirande koji kao da je “preslikan” iz nekog noireovskog filma B produkcije:

“Kao da se drže prešutnog dogovora, Lascano i Miranda stanu hodati ulicom uzbrdo. Krtica gleda oktogonalne kocke, Pseto plažu.” Slijedi završni dijalog, više međusobno prepucavanje prožeto ironijom, dvaju slomljenih muškaraca, policajca i lopova, pred kojima su nove kušnje: “Onda, idemo?” pita Miranda. “Što ja znam, tako sam sluđen da ne znam da li da se umijem ili ubijem”, odgovara Lascano.

Naravno da je “Argentinac” (kao i “Zločin u židovskoj četvrti”) formom i sadržajem puno više i kompleksnije djelo, pa neka vam ovih nekoliko ilustrativnih trenutaka i osnovnih elementa posluži tek kao poticaj da krenete čitati obe Mallove knjige. Ako volite trilere, odnosno kriminalistički žanr, sigurno se nećete razočarati. Naprotiv. Ali ne očekujte klasične krimiće i policijske priče u tradicionalnom stilu jer Mallo nije ni Lee Child ni Dashiell Hammett, a ni James Elroy. Mallo je samo okvirno žanrovski pisac (sudeći oprema serijalu o inspektoru Lascanu), koji doduše u pripovijedanju koristi elementarne postavke žanra, no nadogradnja je kod njega mnogo važnija, zapravo presudna, kako bi i “Ubojstvo u židovskoj četvrti” i “Argentinac” u konačnici bili klasična latinoamerička književnost s prepoznatljivim hispano elementima u rasponu od magičnog realizma preko pripadajuće dokumentaristike do natruha čak i borgesovske simbolične višeslojnosti. Pritom je unikatni kohezivni faktor koji povezuje trilersku slikovitost radnje, likova i konteksta vremena, dijaloška forma kojom Mallo presijeca svoju “normalnu” pripovjednost, a koja se sastoji od u posebne (i tipom pisma) cjeline “ugurane” razgovore pojedinih likova koji zahtijevaju punu koncentraciju kako bi se shvatilo tko tu sad govori, komu i o čemu.

Takav tehnički pristup pisanju srećom nimao ne škodi tečnosti pripovijedanja, naprotiv, romane dodatno osnažuje i Malloa izdvaja u posebnu kategoriju suvremenih latinoameričkih (argentinskih) pisaca na razmeđu kriminalističke proze i složenijih literarnih ambicija. U kanačnici, kad se sve zbroji, Ernesto Mallo svojim romanima na efektan, sugestivan i slikovit način, oslikava i mračnu argentinsku prošlost. Ona je doduše ponešto svjetlijih tonova u 80-ima, no nimalo manje nije zlokobno vidjeti generale vojne hunte kako dolaskom demokracije bahato paradiraju po sudovima dok žene s trga Plaza de Mayo plaču za svojim otetima, nestalima i mrtvima. Ali to je već druga priča...