Dok se trener Tomislav Rukavina u Novigradu bavi alkemijom pokušavajući od istog materijala stvoriti nešto bolji konačni proizvod, u Osijeku traje kampanja u kojoj se pokušavaju nabaviti pojačanja za momčad.

Predsjednik Uprave Slobodan Tolj u punom je pogonu jer je i sam svjestan da bi ulazak u nastavak sezone s tako tankim igračkim kadrom bio čisto kockanje. Glavni prioritet svakako je angažman jednog iskusnijeg stopera. Pojavila se priča oko mogućeg povratka Tomislava Mikulića. On je trenutačno u poljskom prvoligašu Cracoviji, a iza njega je nešto duža stanka zbog ozljede. Inače, Mikulić je Gradski vrt napustio prije točno deset godina, a danas je 33-godišnjak. Iskustvo je njegov glavni adut i nema dvojbe da bi bio pojačanje za “bijelo-plave”. Pitanje je samo koliko je njegov povratak objektivan. Osim njega “na lageru” je još nekoliko stopera iz BiH-a.

- U kontaktu smo s Mikulićem, ali zasad nema konkretnih novosti. Radimo na sve strane, otvoreno je desetak raznih pregovora, pa će valjda nešto od toga biti i konretizirano. Svakodnevno nam se nude igrači i nije lako izabrati baš one koji će nam biti pojačanja. Uglavnom, nećemo ostati s ovim igračkim kadrom - kaže Tolj.

Zanimljivo, Osijek se gotovo posve okrenuo tržištima igrača u okruženju. Uglavnom je u fokusu BiH.

- Tražimo mi i u Sloveniji. U Hrvatskoj je ponuda igrača trenutačno slaba, pa se zato moramo okrenuti susjedstvu - kaže Tolj.

NK Osijek je u situaciji kada mu je vrijeme najveći neprijatelj. Početak drugog dijela sezone sasvim je blizu, ostalo je još dva tjedna, a “bijelo-plavi” još nemaju definiran igrački kadar. Osim toga, ako se sad nekoga i angažira, teško da će taj zaigrati odmah na startu u Zadru, a taj je susret Osijeku od ogromne važnosti.

Stoper je najveći prioritet, a napadač-strijelac i dalje najveća glavobolja. Kratko je aktualna bila priča o još jednom povratku Gorana Ljubojevića, ali ona se sad gotovo ugasila, jer Ljubojeviću je prioritet još jedan odlazak u inozemstvo. Željeli su Osječani angažirati Marka Bencuna iz Hajduka, ali on je otišao prema Rumunjskoj.

Nekako nam se čini da se u Gradskom vrtu nisu baš najbolje pripremili za ovaj prijelazni rok ili su previše polagali na suradnju s Rijekom, koja se iznenada izjalovila. U biti, da je Rijeka u Gradski vrt poslala ono što je bilo zamišljeno i dogovoreno prije neočekivanih problema na Kantridi (bijeg Jajala, odlazak Kvržića, teška ozljeda Moisesa), danas bi Rukavina bio puno mirniji čovjek. Dobio bi Damira Zlomislića i još dva igrača. Ovako, nakon što je naglo otišao i Matej Jonjić, Rukavina ima puno pravo biti nespokojan. Iako nije pravio nekakvu dramu od svega toga. Upozorio je na problem i vratio se alkemiji. Što li će od nje ispasti?