Novi album vrsnog i višestruko nagrađivanog glazbenika Tomislava Golubana u prosincu je ugledao svjetlo dana, što je bio odličan povod za jedan intervju. Ovaj zagorski blues-glazbenik, pjevač, skladatelj i svirač usne harmonike jedinstven je u svojem glazbenom izričaju, u kojem na zanimljiv način spaja blues s hrvatskom tradicionalnom glazbom. Strast prema onome što radi, smisao za humor i privlačan nastup Golubanovi su aduti koji vas neće ostaviti ravnodušnima. Glazbenik koji publici uvijek želi priuštiti originalnu i nesvakidašnju priredbu uvlači vas u vlastiti glazbeni svijet u kojem ćete se osjećati kao kod kuće.

Kako biste opisali svoj novi studijski album?

- Povratak blues-korijenima je krilatica koju smo koristili u press materijalima. Svaki moj album ima neku priču. Bilo je tu akustičnog bluesa, solističkih snimki, ali sam nekako prepoznatljiv kao predstavnik bluesa sa zagorskih brega. Ovaj album potpuno je drukčiji od svega navedenog. Otpjevan je na engleskom jeziku i prvi put sam se okušao kao tekstopisac. Glazbeno je čvrst i moćan, kombinacija rock i blues-glazbe. Sadrži šesnaest pjesama, a samo je jedna obrada blues klasika. Ostalo su autorske pjesme, kombinacija instrumentala i vokalnih tema. Objavile su ga diskografske kuće 'Menart' i 'Spona'.

Kako je teklo snimanje pjesama, s kim ste surađivali?

- Proces nastajanja pjesama otegnuo se na nekoliko godina dok je uvježbavanje i snimanje teklo vrlo brzo. Sve smo riješili u nekoliko mjeseci: probe, snimanje, miksanje i produkciju. U tome su mi pomogli članovi mog pratećeg sastava koji su sa mnom nešto više od tri godine. To su Igor Vugrek (bubnjevi), Aleksandar Vešić (bas) i Lovro Šicel (gitare i prateći vokali). Album je odsviran isključivo na način kako nas možete čuti uživo kad sviramo u kvartet varijanti, dakle bez gostiju i bez dodatnih instrumenata. Ovo je prvi put u mojoj diskografiji da se nisam petljao u miksanje pjesama. Kompletnu produkciju prepustio sam Dragutinu Smokroviću Smokvi i vrlo sam zadovoljan načinom rada i dobivenim rezultatom.

Tko je osmislio naslovnicu na kojoj se pojavljuje Playboyeva zečica Kristina Matijašić? Kako je došlo do suradnje s njom?

- Naslovnicu albuma imao sam u glavi puno prije albuma. Iako je moja ideja bila malo drugačija, rezultat koji smo dobili je mnogo bolji. Živim u istom gradu gdje i dizajner Playboya Igor Vranješ pa je suradnja bila neizbježna. Svidjela mu se moja ideja i krenuo je u potragu za modelom. Ispostavilo se da je Kristina Matijašić (Playboyeva zečica iz ožujka 2014.) sklona rock-zvucima pa smo se vrlo brzo složili. Moj dugogodišnji fotosuradnik Martin Turk “upucao“ je fantastične slike, a Matija Prajo i Vladimir Imprić su nam pomogli. Fotografije za album je, pak, između mnogih, odabrao moj dugogodišnji izdavač Siniša Bizović.

Poznati američki časopis “Blues Festival Guide” prvi je poslušao i ocijenio “Blow Junkie“. Kakvi su vaši dojmovi na osvrt?

- Tijekom svoje glazbene karijere jednostavno sam 'jeo' informacije koje je servirao BFG, divio se glazbenicima koji su sadržajno bili zastupljeni i puno učio. Budući da je 'Blow Junkie' direktno naslonjen na blues tradiciju, bojao sam se kako će biti prihvaćen u domovini bluesa. Dvosjekli mač, rekli bi neki. Slična situacija kao da stranci pokušavaju pjevati na kajkavskom narječju. Ja bih odmah prepoznao falš. (smijeh) Uglavnom, ako se svidjelo stručnjacima BFG-a, kvaliteta snimljenog materijala je neupitna. Pitanje osobnih simpatija i glazbenog ukusa prepuštam vama, potencijalnim konzumentima moje glazbe.

Kakvi su vam planovi za promociju novih materijala?

- Budući da je album snimljen na engleskom jeziku, potrudit ću se oko promocije u inozemstvu koliko god to bude moguće. Tijekom godina stekao sam poznanstva u različitim zemljama svijeta te me jako zanima kako će poznavatelji mog dosadašnjeg opusa reagirati. Promocija u Hrvatskoj tek počinje, prije nekoliko dana smo objavili prvi videospot za pjesmu 'Gambler's Blues'. Koncertni dio promocije je u pripremi i bilo bi mi jako drago kad bismo album uživo uspjeli predstaviti i u Slavoniji.

Jeste li zadovoljni količinom nastupa u Hrvatskoj i inozemstvu?

- Trenutačna situacija nije zahvalna i mislim da živimo u teškim vremenima. Dok ljude deložiraju, drugi otplaćuju bezobrazne kamate bankama, treći štrajkaju, ja nemam obraza žaliti se i plakati. Kulturna razina nacije je na vrlo niskim granama i nema institucije, plana ni strategije koja bi to promijenila. Teško je i pamtim mnogo bolja vremena. Ali to je dio blues priče na koju sam naviknut, pa je meni, bar naizgled, lakše nego drugima.

Dobitnik ste brojnih nagrada, između ostalih i Porina za prošli album “Med bregi“. Koliko su vam one važne kao priznanje za rad?

- Nagrade nisu cilj umjetničkog djelovanja, ali su dobrodošle. Priznanje za minuli rad stimulira i potiče. Utoliko mi je žao što je od ove godine ukinuta Blues kategorija na Porinu. Ako pogledamo što se događalo s hrvatskom blues-diskografijom u posljednje tri-četiri godine, vrlo se lako može zaključiti da su nagrade, čak i za ove granične kategorije, vrlo poticajne za rad i stvaralaštvo. Čini mi se jako loše da glazbeni smjer koji godišnje proizvede deset albuma nema više svoje mjesto u Porinu, dok se forsiraju neke druge kategorije koje godišnje ne mogu skupiti ni pet albuma, što je minimum za kategoriju.

Kada se rodila ljubav prema usnoj harmonici? Jeste li oduvijek znali da ćete se baviti glazbom?

- Tek sam na fakultetu spoznao zvuke usne harmonike. Bila je to ljubav na prvi pogled. Počeo sam proučavati blues-glazbu i puno sam vježbao. Upoznao sam Joea Filiska iz Chicaga koji mi je otvorio vidike. Kad sam diplomirao na Ekonomskom fakultetu, toliko sam duboko ušao u preblematiku usne harmonike da mi je bilo jasno da se želim baviti samo glazbom. Tako je blues postao moja struka.

Koji su vaši životni užitci osim glazbe? Kako uživate u slobodnim trenucima?

- Boravak u garaži među alatom i rad na zemlji dobro djeluju na rješavanje stresa. Pod tim mislim na uređivanje okućnice, obrezivanje živice, košnju i slične poslove. Kad nađem vremena, odem trčati ili trenirati savate boks. Godine idu i sve je teže ostati u dobroj formi. (smijeh)