Upotreba kista počela je u Kini oko 300 pr. Kr. Smatra se da je izumu značajno pridonio Meng Tian, general dinastije Qin, koji je navodno jednom skinuo ukrasne rese sa svog mača, močio ih u tintu i tako pisao izvještaj caru.

Donedavno se vjerovalo kako su Europljani otkrili uljane boje. Međutim, u afganistanskim špiljama otkrivene su do sada najstarije slike rađene uljanim bojama, koje datiraju iz 5. - 9. stoljeća.

Narančasti pigment dobiven iz prirodnog minerala realgara zbog svog otrovnog djelovanja, jer sadržava arsen, koristio se kao otrov na vrhovima otrovnih strjelica.

Za proizvodnju 1,5 grama čiste purpurnoljubičaste boje bilo je potrebno oko 12.000 školjki. To je jedva bilo dovoljno za jednu rimsku togu pa nije čudno što se ljubičasta koristila isključivo za odjeću careva.

Marco Polo (13. st.) prvi je donio vijest o proizvodnji indigo-boje u Indiji. Od srednjeg vijeka indigo se vrlo često koristio u europskom slikarstvu.

Smatra se kako je Napoleonova smrt u progonstvu na Sv. Heleni ubrzana zbog otrovnog arsena iz smaragdnozelenog pigmenta zidnih tapeta. Također, smatra se kako je korištenje tog pigmenta uzrok Van Goghove i Monetove neurološke smetnje, a u Moneta i sljepila.

Godine 1940. Kanađanin Norman Breakey izumio je valjak za bojenje, međutim kako ga nije patentirao, nikada nije profitirao od toga. Prvi ga je patentirao Amerikanac Richard Croxton Adams.

Sustav računalnog miješanja boja uvela je američka tvrtka Benjamin Moore, 1982.

Dandanas nisu poznati sastojci narančastog laka kojim se koristio talijanski proizvođač gudačkih instrumenata Antonio Stradivari. Zbog misterioznog laka vjeruje se kako je upravo on ono što Stradivarijevoj violini daje fin zvuk.

Primjenom kobaltnozelenog pigmenta iz 18. stoljeća u proizvodnji spintronic čipova u budućnosti bismo trebali dobiti efikasnija i brža računala.(najboje.hr)