Plodored je pravilna izmjenu usjeva, prostorna i vremenska, na proizvodnim površinama.

Ratarske i povrtlarske kulture ne bi se smjele neprestano uzgajati na istoj površini, jer se u zemlji nagomilavaju štetne tvari, uzročnici biljnih bolesti, štetočinje i korovi, a minerali iz tla se troše jednostrano i nepravilno. Zbog svega navedenog potrebno je sastaviti dobar plodored, odnosno isplanirati prostornu i vremensku izmjenu povrtlarskih kultura, uzimajući u obzir pripadnost pojedine vrste određenoj biljnoj porodici, jer se štetočinje i uzročnici biljnih bolesti mogu javljati na različitim biljnim vrstama.

Potrebno je uzeti u obzir i izmjenu kultura s različitom dubinom korijena te izmjenjivati kulture s različitim potrebama za vodom i mineralima. Sastaviti dobar plodored sa svim elementima kao što su plodosmjena i odmor zemljišta nije baš jednostavno, jer treba odabrati najpovoljniji način prihrane i obrade tla, kulture i sorte, vrijeme sjetve, sadnje i berbe, kao i načine njege usjeva. Ako se ista vrsta uzgaja često ili uzastopno na istoj površini, dolazi do smanjenja prinosa i kvalitete, do povećanja izvora zaraze bolestima i štetočinjama, do povećanja jednogodišnjih i višegodišnjih korova specifičnih za svaku kulturu. Kod čestog natapanja i orošavanja povrća narušava se mrvičasta struktura tla i ubrzava mineralizacija humusa pa se tako kulture koje troše puno vode, kao rajčica, paprika, krastavci i kupusnjače, u dobrom plodoredu izmjenjuju s korjenastim, lukovičastim biljem i mahunarkama, koje ne treba puno zalijevati.

U plodoredu je bitno poznavanje zahtjeva biljaka prema pojedinom hranivu. Organska gnojiva su neophodna zbog popravljanja strukture zemljišta. U povrćarstvu se mogu koristiti: zreli stajski gnoj, komposti i treset. Gnojidbu stajnjakom potrebno je uvrstiti u plodored ispred kultura koje dobro podnose neposrednu gnojidbu stajnjakom.

Kupusnjače i lisnato povrće dobro reagiraju na neposrednu gnojidbu stajnjakom.

Korjenasto povrće, rajčice i grah, dolaze u plodoredu tek drugu ili treću godinu nakon gnojidbe stajnjakom.

U intenzivnom povrtlarskom plodoredu razlikujemo također i pretkulturu (to je najčešće neka rana proljetna ili ozima vrsta kao što je salata, špinat, grašak, mladi luk); i glavnu kulturu, koja ima najdužu vegetaciju (paprika, kupus, luk), i naknadnu kulturu koja se uzgaja poslije glavne kulture (salata, špinat, mladi luk i dr.). Prema mogućnosti preporučuje se povremeno ubacivanje naknadnih usjeva za zelenu gnojidbu, čime bi se proširio plodored, a istovremeno i obogatilo zemljište organskom tvari. Kod intenzivne povrtlarske proizvodnje preporučuje se unaprijed napraviti plan, npr. četveropoljnog plodoreda gdje ćemo ukupne površine podijeliti na četiri dijela, a sve povrtne kulture svrstati u četiri grupe: A, B, C, D. U prvoj godini, poslije gnojidbe stajskim gnojem, na prvom polju uzgajamo povrće iz grupe A, na drugom polju iz grupe B, na trećem polju stavimo vrste iz grupe C, a na četvrtom grupe D.

Svake godine potrebno je grupe premjestiti po abecedi tako da se u četiri godine na svim poljima izmijene sve četiri grupe. Prema mogućnosti može se četvrte godine kad se skine usjev zaorati stajsko gnojivo. Ako budemo poštovali važnost plodoreda, uvjerit ćemo se u dugoročnu korist plodoreda i smanjiti negativne popratne pojave.(J.Kn.)