Dobili smo prvu ženu predsjednicu Republike Hrvatske. No, s odmakom od nekoliko dana, kakav zaključak treba izvući iz rezultata i što će se dalje zbivati u odnosima s Milanovićem, pitali smo uvaženog splitskog sociologa Zorana Malenicu.

Stoji li i u kojoj mjeri često puta ponavljana teza kako je Josipović izgubio zbog Milanovića?

- Nije postojao samo jedan uzrok Josipovićeva poraza na netom održanim predsjedničkim izborima. Naravno da je loš rad Milanovićeve vlade jedan od najznačajnijih uzroka, ali još više njegove dvije izjave koje je dao između dva kruga izbora. Jedna se odnosila na kritiku nekoliko nadbiskupa i biskupa zbog njihovih politički problematičnih izjava, a druga na kritiku HDZ-a kao “kriminalne zadruge”. Iako i u jednoj i u drugoj izjavi ima zrnce istine, nije politički uputno tako oštre kritike izricati pred (predsjedničke) izbore. Drugi razlog izbornog uspjeha Kolinde Grabar Kitarović jest dobra priprema HDZ-a i njegovih partnera za predizbornu kampanju. Prema mome mišljenju, te pripreme su započele još u jesen 2013. formiranjem Stožera za obranu dostojanstva Vukovara i protestnim okupljanjem branitelja ispred Ministarstva branitelja u Savskoj ulici koje je započelo krajem listopada prošle godine. Ta zbivanja utjecala su na pad ugleda predsjednika Ive Josipovića među braniteljima. U većem dijelu svog predsjedničkog mandata Josipović je uspostavio dobru suradnju s većinom braniteljskih udruga, odlazio na komemoriranje značajnih događaja iz Domovinskog rata, polagao vijence na spomenike poginulih branitelja itd. Čini se da je ta njegova aktivnost u predizborno vrijeme bila brzo zaboravljena. Treći razlog izbornog neuspjeha Ive Josipovića posljedica je izrazito prljave kampanje koja je vođena kroz predizbornu aktivnost dijela članstva i simpatizera HDZ-a, kroz pisanje desničarskih novina (7 dnevno, Hrvatski tjednik, Hrvatsko slovo...), internet-portala i televizijskih emisija (ovdje je prednjačio Velimir Bujanec u svojoj Bujici). U svim tim aktivnostima, baratujući s neistinitim ili poluistinitim informacijama i konstrukcijama, na svaki način nastojala se stvoriti negativna slika o Josipoviću.

S druge strane, SDP i čak 17 drugih stranaka i strančica koje su podržale Josipovićevu kandidaturu daleko su manje bili aktivni u motiviranju birača da iziđu na izbore i glasuju za Ivu Josipovića. Na kraju treba reći i to da teme o kojima je Josipović govorio kroz sučeljavanja i kroz druge istupe očito nisu uspjele uvjeriti značajan dio birača u to da Josipović zaslužuje i drugi predsjednički mandat.

Je li uopće moguć “suživot” između premijera i nove predsjednice? Drugim riječima, hoće li se i koliko mirna kohabitacija u teroriji pretvoriti i nemilosrdni rat u praksi između Milanovića i Kolinde Grabar Kitarović?

- Ako je suditi prema prvim potezima Zorana Milanovića nakon izbora i imajući u vidu njegovu dosadašnju političku narav, može se naslutiti da će kohabitacija između njega i nove predsjednice biti u najmanju ruku otežana. To što Milanović nije čestitao Kolindi Grabar Kitarović na pobjedi može imati negativnog odraza na njihovu međuljudsku komunikaciju. Osim toga, inzistiranje nove predsjednice na održavanju posebne sjednice Vlade kojoj bi ona prisustvovala i tražila “podnošenje računa” o njenom dosadašnjem radu, vjerojatno će naići na otpor Zorana Milanovića kao i cijele Vlade.

Iz prvih izjava Kolinde Grabar Kitarović o vanjskoj politici da se razabrati da će biti problema i na tome planu. Prije nekoliko dana ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić izjavila je da Hrvatska ima jasno definiranu vanjsku politiku. Iz krugova bliskih HDZ-u tvrdi se sasvim suprotno, naime, da sadašnja vlada i predsjednik Josipović nisu vodili koherentnu vanjsku politiku. Gospođa Pusić je također izjavila da je zbog predsjedničkih izbora odgođeno imenovanje desetak hrvatskih veleposlanika. Navodno predsjednik Josipović nije želio da se to imenovanje obavi pri kraju njegova mandata. To je politički korektna odluka, ali će imenovanje veleposlanika u situaciji kohabitacije biti daleko teže nego da je to učinjeno ranije.

Zaključno se može reći da će odnosi između nove predsjednice i Zorana Milanovića biti napetiji i kompliciraniji nego što su bili između njega i Josipovića. No, ne vjerujem da će se ti odnosi pretvoriti u “nemilosrdni rat” i da će štetiti državnim i nacionalnim interesima. Ako bi se to dogodilo već u nekoliko sljedećih mjeseci, onda bi održavanje prijevremenih parlamentarnih izbora bilo dobro rješenje.

Vidite dakle i mogućnost da Milanović ipak popusti i pristane na prijevremene parlamentarne izbore?

- U ovome trenutku teško je procijeniti što će se događati u sljedećih nekoliko mjeseci. Najprije treba pričekati na to kako će reagirati Zoran Milanović, odnosno vodstvo SDP-a. Vjerojatno je nerealno očekivati da Zoran Milanović ponudi ostavku kako na funkciju premijera, tako i predsjednika SDP-a, iako je to praksa u razvijemim demokracijama. Ako Milanović ne ponudi ostavku, vodstvo SDP-a može se odlučiti na njegovu smjenu i izabrati novog lidera koji bi onda predložio i novu vladu. Takav scenarij dogodio se u Italiji prošle godine i u Australiji 2010. godine. Ako se ne ostvari spomenuti scenarij, onda se može očekivati politički pritisak nove predsjednice i HDZ-a da se “iznude” prijevremeni parlamentarni izbori. Gospođa Kolinda Grabar Kitarović nema ustavne ovlasti da smijeni premijera i Vladu. Dok aktualna vlada ima većinsku podršku u Saboru nije ju moguće smijeniti. To znači da su prijevremeni parlamentarni izbori mogući uz pristanak samog premijera i političkih stranaka koje čine vladajuću koaliciju. Ako bi se u sljedećih nekoliko mjeseci politički život koncentrirao oko pitanja održavanja ili neodržavanja prijevremenih parlamentarnih izbora, onda bi bilo politički oportuno da se oni što prije održe. U protivnom, u drugi plan će doći provođenje bitnih reformi da bi se što prije izašlo iz duboke krize u kojoj se hrvatsko društvo nalazi. (D.J.)