Matijević je dao i primjer za koji smatra da pokazuje kršenje temeljnih ljudskih prava u postupku dokazivanja u slučaju koji se kolokvijalno naziva “garaža”. “Sud je odbio naš prijedlog da se provede očevid, a njime bi se vidjelo da krunski svjedok tvrdi stvari koje su fizički nemoguće. Svjedok tvrdi da je s dva hica pogodio oštećenog, a prvi hitac ga je pogodio iza zabatnog zida garaža, što se vidi po tragovima krvi. No, s mjesta s kojeg svjedok tvrdi da ga je pogodio prvim hicem uopće ga nije mogao vidjeti, a drugi hitac ga je pogodio kada se svjedok nalazio na mjestu gdje je između njih zgrada prekršajnog suda. No, sud kaže da taj dokaz nije važan i mi ne možemo dokazati istinu”, kazao je Matijević.

Branimir Glavaš na svojoj je Facebook stranici objavio kako je počeo koristiti mogućnost izvanzatvorskih pogodnosti. Tako na stranici stoji da je prije nekoliko dana, zajedno s još desetak osječkih i mostarskih prijatelja, proveo vrijeme u petosatnom druženju u konobi udaljenoj 15-ak kilometara od Mostara. “S današnjim danom Glavaš je nakon 'odležane' 3/5 zatvorske kazne, u koju se ne uračunava pritvor iz Hrvatske, stekao pravo na korištenje izvanzatvorskih pogodnosti koje se sastoje u slobodnom jednomjesečnom petosatnom izlasku u grad, te korištenju vikenda u trajanju (svakog tjedna po jedan dan), odnosno ukupno četiri dana mjesečno”, navodi se na stranici. Glavašu 18. ožujka 2015. godine istječu dvije trećine zatvorske kazne s uračunatih i deset mjeseci pritvora u Hrvatskoj. Prema zakonu direktor KPZ-a Mostar, gdje Glavaš služi zatvorsku kaznu, dužan je najkasnije 30 dana prije isteka toga roka, po službenoj dužnosti, podnijeti prijedlog Komisiji za uvjetni otpust ako smatra da Glavaš ispunjava zakonom predviđene uvjete.

PISMO ODVJETNIKA MATIJEVIĆA PRENOSIMO U CIJELOSTI

Poštovani Ustavni sude Republike Hrvatske, na pisanje ovog otvorenog pisma odlučio sam se nakon što su propali moji pokušaji da Vas potaknem na donošenje odluke o ustavnoj tužbi gospodina B.G. koju sam podnio u ranu jesen davne 2010. godine. Molio sam Vas da ubrzate provedbu postupka i donošenje odluke. Pri tomu sam Vas oprezno, skromno i uljudno upozoravao na činjenicu da je odavno prošao zakonom određeni jednogodišnji rok za donošenja odluke, a da o razumnom roku i ne govorim. Nakon što sam se uvjerio da svojom strpljivošću, svojom uljudbom i svojim pridržavanjem običajnih pravila samo štetim pravima i zakonitim zahtjevima moje stranke, ali time ujedno i uopće štetim zaštiti temeljnih ljudskih prava i sloboda u Republici Hrvatskoj, posegnuo sam za pisanjem ovog otvorenog pisma. Nadam se i vjerujem da ću time potaknuti javnost u Republici Hrvatskoj da Vam postavi pitanje kakvu to zaštitu svojih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske mogu građani od Vas očekivati, a također se nadam da ću istovremeno potaknuti i Vas da konačno obavite svoju dužnost.

Prije četiri dana navršilo se četiri godine i četiri mjeseca od kako sam Vam dostavio tužbu podnesenu u ime moje stranke gospodina B.G. temeljem odredaba čl. 62 st. 1 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Podnesenom tužbom zatražio sam i zahtijevao zaštitu temeljnih ljudskih prava moje stranke zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske – prava na suđenje pred neovisnim sudom, prava na suđenje na temelju zakonitih dokaza i prava na suđenje u kojem obrani optuženika moraju biti osigurane jednake mogućnosti dokazivanja kakve su osigurane optužbi. Istovremeno sam zahtijevo i zaštitu prava na primjenu odredaba sadržanih i u hrvatskim i međunarodnim izvorima prava koji zajedno čine pravni sustav Republike Hrvatske. Posebno sam upozorio da je temeljem nezakonite i protuustavne presude mojoj stranci uskraćeno i oduzeto drugo po važnosti temeljno ljudsko pravo – pravo na slobodu, od kojega je važnije samo pravo na život.

Činjenice na kojima sam utemeljio podnesenu tužbu bile su jasne i lako vidljive. Bilo je jednostavno i dovoljno provjeriti navode tužbe čitanjem pravomoćne presude i pregledom isprava na koje sam se pozvao, a nalaze se u spisu. Ako bi takvom jednostavnom provjerom bilo utvrđeno da navodi u mojoj tužbi nisu točni ni istiniti tužbu je valjalo odbiti. Naprotiv, ako bi bilo utvrđeno da su navodi u mojoj tužbi točni i istiniti tužbu je valjalo bez oklijevanja prihvatiti i ukinuti i drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu. To je bilo nužno učiniti bez oklijevanja i odugovlačenja upravo zato što je mojoj stranci bilo oduzeto pravo na slobodu, a što samo po sebi nalaže najbrže moguće postupanje i donošenje odluke.

Želim Vas podsjetiti na odredbu čl. 25 st. 2. Ustava RH u kojoj piše: „Svatko tko je pritvoren i optužen zbog kaznenog djela, ima pravo u najkraćem roku, određenom zakonom, biti izveden pred sud i u zakonskom roku oslobođen ili osuđen.“

Znam da ćete mi na ovo odgovoriti da Ustavni sud nije dio sudbene vlasti i nije sud trećeg stupnja, a ustavna odredba na koju se pozivam namijenjena je sudbenoj vlasti. Na takav pretpostavljeni prigovor odgovorit ću da se ono isto načelo, koje je Ustav RH propisao i na čije je poštivanje obvezao sudbenu vlast, još više odnosi i na ustavno-sudsku vlast. Vi ste kao Ustavni sud ovlašteni, ali i dužni i obvezni štititi najvažnije uljudbene vrijednosti zajamčene Ustavom RH pa Vas već sama ta činjenica obvezuje da još dosljednije i još učinkovitije postupate po načelima po kojima su dužni postupati redovni sudovi. Takvo postupanje nalaže Vam odredba čl. 34 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH koja glasi:

„Ako ovim Ustavnim zakonom nije propisano drukčije Ustavni sud u postupku podredno smisleno primjenjuje odredbe odgovarajućih postupovnih zakona Republike Hrvatske.“

Odgovarajući postupovni zakon u predmetnom postupku jest Zakon o kaznenom postupku jer se radi o tužbi podnesenoj protiv presude donesene u kaznenom postupku. Kako i na koji način mora postupati redovni sud u kaznenom postupku, a osobito u takvom pri kojem je okrivljeniku makar i privremeno oduzeto temeljno ljudsko pravo – pravo na slobodu – propisano je odredbama čl. 11 st. 1 i 2 Zakona o kaznenom postupku, koje glase:

„Okrivljenik ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku odluči o optužbi u skladu sa zakonom. Postupak se mora provesti bez odugovlačenja, a u postupcima u kojima je okrivljeniku privremeno oduzeta sloboda sud i državna tijela postupat će osobito žurno.“

Nema nikakve sumnje da ste postupajući prema odredbi čl. 34 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske bili obvezani podredno smisleno primijeniti odredbu čl. 11 st. 1 Zakona o kaznenom postupku što znači da ste odluku o ustavnoj tužbi bili dužni donijeti u razumnom roku, kako Vas to navedena odredba obvezuje. Što se ima smatrati razumnim rokom u postupku pred Ustavnim sudom propisano je izrijekom u odredbi čl. 33 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske u kojoj stoji:

„Ustavni sud donijet će odluku o zahtjevu, prihvaćenom prijedlogu i ustavnoj tužbi u roku od najviše godine dana.“

Istovremeno Vas odredba čl. 11 st. 2 Zakona o kaznenom postupku obvezuje da u ovakvom predmetu u kojem je okrivljeniku oduzeta sloboda postupate osobito žurno. Iako je od podnošenja tužbe, koju sam podnio kao punomoćnik gospodina B. G. , proteklo četiri godine i četiri mjeseca Vi do danas niste proveli postupak pokrenut tom tužbom i niste donijeli odluku. Takvim (ne)postupanjem višestruko ste povrijedli odredbe Ustavnog Zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske i niste obavili dužnost koja je smisao Vašeg postojanja, a to je zaštita temeljnih ljudskih prava svakog građanina Republike Hrvatske zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske. Zato Vas ovim otvorenim pismom javno pozivam da odluku o ustavnoj tužbi moje stranke gospodina B. G. donesete, dostavite i javno objavite bez ikakvog daljnjeg odlaganja.

mr. Dražen Matijević, odvjetnik u Osijeku