Nasilje ostavlja brojne posljedice, a iako su one fizičke uvijek u prvome planu, psihičke su mnogo opasnije, jer se teže otkrivaju, dijagnosticiraju i liječe.

Najčešće psihološke posljedice i promjene u ponašanju zbog nasilja su napetost, nemir, osjećaj slabosti, osjećaj straha za sebe, svoj život, život dragih osoba, osjećaj srama i krivnje, samozanemarivanje i gubitak samopouzdanja... No, iako su već i ovi psihički problemi breme s kojim je teško živjeti, kao posebno opasne psihičke posljedice proživljenog nasilja ističu se depresija, napadaji panike te poremećaji spavanja i prehrane.

Stresni događaji, poput proživljenog fizičkog nasilja, mogu biti povod za depresiju, a na nju treba posumnjati posebice kada se osoba konstantno osjeća žalosno svakog dana u razdoblju od dva tjedna ili duže, i kada je više ništa ne može razveseliti. Depresija se također manifestira ravnodušnošću, bezidejnošću, apatijom, gubitkom životne radosti, ali i u nekim slučajevima pojačanom napetošću, nemirom i razdražljivošću. Ona žrtvi nasilja može ometati osnovne tjelesne funkcije te se manifestirati poremećajem sna, smanjenjem ili pojačanjem apetita, tromošću, nemirom, slabošću, iscrpljenošću, gubitkom koncentracije i zaboravljivošću. Liječenje se može provoditi lijekovima, psihoterapijom, psihoedukacijom i metodama samopomoći. Osnovu u liječenju ovih poremećaja predstavljaju lijekovi - antidepresivi, iako ne treba zaboraviti da najbolji rezultat daje kombinacija farmakoterapijskih i psihoterapijskih mjera.

Napadaj panike vrlo je ozbiljni poremećaj i mora se primjereno liječiti. Kod žrtva nasilja smatra se da su uzroci mješavina biološke ranjivosti određene osobe i sociopsihološkog utjecaja. Napadaj panike manifestira se kroz treperenje ili jako udaranje srca, bol u prsima, mučninu, vrtoglavicu, probleme s disanjem, trncima ili otupljenje u prstima, valunzima ili oblijevanjem hladnog znoja, drhtavicom, osjećaj kao da će se svaki trenutak dogoditi nešto strašno... Iako dužina napadaja panike može varirati, najčešće traje duže od deset minuta pa zbog simptoma koji ga prate može nalikovati na srčani udar. Za napadaje panike postoje različiti tretmani, od onih lijekovima, do psihoterapije, a najčešće kombinacija jednog i drugog daje vrlo dobre rezultate.

Mnoge žrtve nasilja pate od nesanice čiji su simptomi pospanost, umor, poremećaj koncentracije i pažnje, bolovi u mišićima i stanje pretjerane osjetljivosti poput osjećaja napetosti, zabrinutosti ili nervoze. Često se događa da ne mogu navečer zaspati, a s druge strane san ih uhvati ispred televizora, za vrijeme gledanja filma, čitanja pa čak i za vrijeme vožnje automobila. Nesanica se liječi na dva načina: primjenom lijekova ili biheviorističkih strategija za uspavljivanje. U medikamentozno liječenje ide uzimanje hipnotika koji ne pripadaju u grupu benzodiazepina, koji brzo djeluju, ne izazivaju poremećaj strukture sna ili njegove kvalitete te ne izazivaju ovisnost. Biheviorističke strategije uključuju ograničavanje spavanja, odnosno mjesta na kojem se spava. Osnovna ideja je da se spava isključivo u krevetu, te da krevet služi samo za spavanje. Nije dobro satima ležati budan u krevetu. Ako se ne zaspi u roku od otprilike 25 minuta, bilo bi dobro ustati i raditi nešto što smiruje, poput čitanja knjige. Na žalost, kako su poremećaji spavanja kod žrtve nasilja vezni uz ponovno proživljavanje doživljene traume u snu, mnogim je žrtvama neposredno nakon nemilih događaja bez hipnotika teško pomoći.

Poremećaji u uzimanju hrane opasni su poremećaji u ponašanju koji su kod žrtva nasilja rezultat međusobnog djelovanja niza faktora koji se međusobno razlikuju ovisno o tome je li riječ o odbijanju hrane ili prejedanju. No, oba su oblika iznimno opasna jer izravno izazivaju i fizičku štetu organizmu. Kod gubitka želje za hranom ili odbijanja hrane zbog osjećaja manje vrijednosti karakterističnog za žrtve zlostavljanja od strane bračnog ili izvanbračnog partnera, postoji prijetnja od poremećaja menstrualnih ciklusa, osteoporoze, anemije, oštećenja živaca, poremećenog razmišljanja i gubitka osjeta. S druge strane prejedanje, kao metoda postizanja osjećaja utjehe, vodi k naglom rastu tjelesne težine, a time riziku od dijabetesa, visokog krvnog tlaka, zdravstvenih problemi s jetrom, zglobovima i kostima, apnejom, osipima i gljivične infekcije kože. Kada je u pitanju liječenje kod žrtava nasilja ono uporište ima prije svega u psihoterapiji, a potom i u kvalitetnom planu prehrane koji se provodi pod liječničkim nadzorom.