Prvi krug izbora za predsjednika RH je prošao. O rezultatima, kao i novoj utrci za Pantovčak između Josipovića i Kolinde Grabar Kitarović te očekivanjima u godini parlamentarnih izbora razgovarali smo s prof. dr. Slavenom Leticom, sociologom, publicistom i analitičarem.

Kakav je Vaš komentar prvog kruga izbora?

- Bilo mi je krajnje zanimljivo i zabavno, pa i smiješno do suza, promatrati i čitati napise ražalovanih propagandista, po prizivu “savjesti”, aktualnog predsjednika Republike dr. Ive Josipovića. U poznatoj hrvatskoj tradiciji traženja alibija za vlastitu nesposobnost, ratobornu pristranost, ali i spoznajnu jalovost, ti stavotvoritelji - čije je idealno utjelovljenje Davor Butković Bulence - za očiti podbačaj njihova miljenika, staroga Novog Pravednika i novoga proroka Pravoga Puta, pronalaze niz krhkih, lažnih i lako oborivih alibija:

Prvi lažni alibi: Josipović je podbacio jer mu je Kukuriku vlada navodno “teret” (tu je tvrdnju više puta u postizbornoj mrkloj noći ponovio i sam Zoran Milanović).

Drugi lažni alibi: “Ona” je bolje prošla jer joj je to omogućila, kao što piše Jelena Lovrić, “stranačka mašinerija HDZ-a” (da nije stranački pristrana i frustrirana, napisala bi: pomogla joj je dobra organizacija i motiviranost HDZ-a).

Treći lažni alibi: Naudio mu je navodni “anarhist” (Željka Antunović) i “šarena laža” (Milanka Opačić: “Sinčić je jedna šarena laža!”) Ivan Vilibor Sinčić koji je, kao kakav hrvatski Robin Hood ili Jovan “Jovo” Stanisavljević Čaruga, na pravdi boga (Željka Antunović: “Sinčić je nastupio više anarhistički i nije ponudio rješenja”) oteo glasove kandidatu koji nam je u prvih pet godina mandata donio “novu pravednost”, a do 2020. nas je kanio izvesti na “pravi put”.

Četvrti lažni alibi je meteorologijski: Josipovićeve je brojne glasače naprosto zameo snijeg pa nisu mogli na birališta na kojima će se, navodno, sigurno ukazati 11. siječnja 2015.

Prva i jedina istina je priprosta: prvi predsjednički mandat ne može biti pripravnički staž za drugi mandat. To znači da se nakon pet godina činovničke vladavine i plandovanja na zagrebačkom Čarobnom brijegu, Josipović ne može biračima “zapakirati” i prodati kao onaj koji će ih/nas tek sada s lažnom Drugom Republikom, gigantskom ustavnom reformom, izvesti na Pravi Put. Samo što nije ponovio Isusove riječi: “Ja sam Put i Istina i Život” (Ivan, 14.6).

Zašto tvrdite da predsjednik Josipović rezultatima prvoga nije zaslužio drugi mandat?

- Mogao bih vam naprosto odgovoriti citatom iz teksta najuglednijeg njemačkog i europskog tjednika Der Spiegel objavljenog dan nakon prvog izbornog kruga: Josipović je bivši komunist i nesposobni predsjednik koji bi, u slučaju ponovnog mandata, zemlju vodio u smjeru daljnjeg pada u ponor. Međutim, kako predsjednički izbori nisu mačji kašalj, navest ću sedam “smrtnih” državničkih grijeha koje je trenutni PR počinio tijekom “pripravničkog” mandata: 1. Lex-Perković sračunat na zaštitu zavjeta šutnje o komunističkom teroru i zločinima, ali i na zaštitu političkog i udbaškog podzemlja koje je “kohabitiralo” na Pantovčaku petnaestak godina; 2. Pokušaj podle prevare Njemačke i EU-a samo tri dana nakon priključenja EU-u; 3. Katastrofalni ekonomski i socijalni trendovi (povećanje javnog duga od 18 na 34 milijarde eura, pad BDP-a za 13 %, gubitak 150.000 radnih mjesta, porast nezaposlenih za 120.000 itd.); 4. Mimikrijsko apatridstvo (Slučaj Dejan Jović) koje je podsvjesno izbilo na površinu u postizbornoj noći kada nijedan aktivist ili simpatizer IJ-a nije vio hrvatski barjak; 5. Povijesni revizionizam; 6. Prakticiranje seksizma i prljave kampanje sračunatih na prikazivanje KGK kao “Barbike”, “Slike bez tona” i, na kraju, “Maskote HDZ-a”; 7. Kolektivizacija krivnje kroz eksplicitnu tezu o HDZ-u kao zločinačkoj i SDP-u kao “svetoj” stranci.

Kakva će biti kampanja Josipovića i Kolinde Grabar-Kitarović u drugom krugu, što se sve tu još može očekivati? Tko je u prednosti, Josipović ili Grabar Kitarović?

- Ne očekujem velike promjene, jer teme kampanje i način razgovora o njima nameću mediji, a ne kandidati. Kad Aleksandar Stanković ili Danijela Trbović od kandidata traže da s 'da' ili 'ne' odgovore, primjerice, na pitanja o pobačaju ili eutanaziji, onda je to kraj ozbiljne kampanje. Promjene ipak očekujem u tom smislu da, vjerojatno, voditelji na HTV-a više neće biti agresivno i primitivno na strani dr. Ive Josipovića, kao što su to bili u prvom krugu. Nadam se da će u drugom krugu biti više rasprave o stvarnim ustavnim ovlastima PR, a manje o “žutim” temama koje su predsjedničko sučeljavanje pretvorile u kviz ili inačicu Osmoga kata. Bitnu ulogu u drugom krugu mogao bi igrati i novac, jer je Ivo Josipović u prvom krugu svaki glas “platio” (za njega utrošio) DVA PUTA više od Kolinde Grabar Kitarović. Ona stoga u drugom krugu ima znatno više novca na raspolaganju, a i racionalnije ga troši. Novac koji je Josipović platio za jedan od najglupljih slogana i simbola u povijesti - “To je pravi put” i, nazvat ću ga tako, sablasni beskonačni bezizlazni krug - nije samo uludo utrošen, već mu je donio i štetu.

U godini koja slijedi čekaju nas i parlamentarni izbori. Milanović je već pozvao glasače da ne nasjedaju na obećanja HDZ-a, no loš rejting SDP-a i njega osobno nije baš zalog za uspjeh?

- Saborski su izbori na vrlo dugom štapu, iako vremenski nije daleko do njih. I ovi su predsjednički izbori pokazali kako protestni kandidati i birači “nadziru” oko 20 - 25 % biračkog tijela. Iako smo i na ranijim izborima, posebice onim saborskim i gradonačelničkim, imali mnoštvo neovisnih kandidata i stranaka-buntovnica-otpadnica koji su privlačili tzv. protestne birače koji su u načelu “nomadi” - jer ih stalno privlače novi buntovnički i otpadnički kandidati i stranke - u Ivanu Viliboru Sinčiću birači su, posebice oni mladi, dobili radikalnog buntovnika koji dovodi u pitanje svekoliku političku i stranačku tradiciju u posljednjih četvrt stoljeća. Taj radikalni buntovnički karakter IVS-a poput magneta je privukao na svoju stranu niz znanstvenika-revolucionara-mistika-čudaka starije generacije koji su naznačeni i kao njegovi strukovni savjetnici na različitim područjima: dr. Slavko Kulić (monetarni sustav i makroekonomska politika), dr. Davor Pavuna (umrežavanje dijaspore, iskorištavanje hrvatskog narodnog genija), dr. Ante Lauc (ustavni sustav i socijalna sinergija) i dr. Lidija Gajski (prava pacijenata, kritika zlouporabe lijekova, psihijatrije i medicine). Dakako, protestni potencijal IVS-a i “Živog zida” uvelike će utjecati na prenaglo poraslu popularnost Mirele Holy i njenog ORaH-a (kratica za Održivi razvoj Hrvatske). Naime, postotak je protestnih birača-nomada u Hrvatskoj, kao i svugdje drugdje, ograničen i pojava svakog novog protestnog pokreta ili stranke ugrožava birački potencijal ranijih “protestanata”. Tu činjenicu potvrđuje uspon i pad mnogih protestnih stranaka: HSP-a, Hrvatskih laburista, kerumovaca, bandićevaca itd. Upravo zato mogao bi biti sasvim u pravu jedan od vodećih hrvatskih političara-velmoža koji mi je s trunčicom zlurade ironije prošlog tjedna kazao: “Moglo bi se dogoditi da 'Živi zid' uskoro u anketama popularnosti počne gaziti ORaH.”

Vratimo se na gospodarsko i ukupno uzevši ekonomsko stanje u Hrvatskoj jer ono ne ulijeva optimizam ni za 2015. Kakva su očekivanja?

- U 2015. nije moguće očekivati bitnu promjenu recesijskih i depresijskih trendova koji traju već 75 mjeseci. Bilo bi psihološki dobro da “pretvorba” predsjednika u predsjednicu Republike Hrvatske bude barem mali poticaj rađanju novog optimizma bez kojeg nije moguće očekivati ni investiranje, ni rast, ni novo zapošljavanje.

Situacija s mladim, školovanim stručnjacima u RH također nije bajna, odlazaka u inozemstvo sve je više. Zašto se o tome kod nas premalo vodi računa?

- Nezaposlenost mladih ljudi jedan je od temeljnih problema cijele sredozemne Europe, pa i Hrvatske koja je po stopi nezaposlenosti mladih na trećem mjestu u EU-u. Odlazak u potrazi za poslom opći je trend u južnoj Europi, rezultat je nužde, a, nažalost, postaje i “guba”, tako da mi i ne znamo zapravo koliko se ljudi iseljava, a mogli bismo i trebali znati. Dakako, bez gospodarskog rasta i investicija nema novih radnih mjesta, osim činovničkih, proračunskih. “Vođenje računa” nije baš pravi izraz za to, jer cijela birokracija EU-a o tome “vodi računa”, ali sve više se govori o izgubljenim naraštajima. Štoviše, radi se o svjetskom problemu.

S obzirom na ukupno stanje u državi, jesu li Hrvati odveć pesimistička nacija?

- Rezultati posebnog anketnog istraživanja Eurobarometra Europske komisije “Budućnost Europe” provedenog u siječnju 2014., pokazali su, za divno čudo, da smo mi Hrvati početkom 2014. bili znatno optimističniji od spomenutog EU prosjeka, štoviše, da smo bili na trećem mjestu po EU optimizmu: udio je optimista bio 41%, pesimista 28%, upola manje od EU prosjeka, a ni optimista, ni pesimista 27%. Dakako, za znanstveno ozbiljne zaključke trebalo bi uzeti u obzir i rezultate brojnih drugih istraživanja iz serije Eurobarometar, primjerice ona o duševnom i fizičkom zdravlju, koja su nam također na raspolaganju, ali i bez toga, postavljam ključnu tezu mog izlaganja: hrvatski nacionalni pesimizam nije još uvijek masovno-psihološki fenomen ukorijenjen u narodu, već je privid koji stvaraju pesimizmom zaražene hrvatske “elite” i mediji koji su odnedavno, otkad su sami dospjeli u tešku ekonomsku krizu, postali neprijateljima svake nade. Pesimizam, nesnošljivost, verbalna agresija i beznađe postali su nekom vrstom masovne zaraze bolesti hrvatskih “elita”: političke i medijske prije svega, ali i poduzetničke, sindikalne, pa i poslovne, znanstvene, profesionalne, liječničke, pa čak i vjerske, crkvene.