Sigurni smo da ste se često požalili zbog toga što se na domaćim televizijama nema ništa dobrog za pogledati kad su u pitanju TV serije. Kad napokon uspijete pronaći nešto što nije milijun puta izreprizirano, onda su to ili sapunice ili serije proceduralnog formata koje ne zadovoljavaju vaše apetite. Ipak, moramo priznati da se u posljednje vrijeme na nacionalnim televizijama zna naći podosta sjajnih televizijskih ostvarenja, samo što su, nažalost, emitirani u nezahvalnim terminima. No, zadovoljni moraju biti pretplatnici na kabelske kanale, ili prvu regionalnu internetsku televiziju koji su prikazali, odnosno dodali u svoju ponudu veliku većinu serija s liste. Uzevši u obzir činjenicu da je unatrag nekoliko godina naštancano gotovo nebrojeno mnogo odličnih ili bar vrlo dobrih serija, i ove godine bilo nam je užasno teško odabrati najbolje od najboljih. Jasno nam je da se jedan dio čitateljstva neće složiti s našim izborom i pitat će se zašto smo izostavili njihovu omiljenu seriju, a razloga su dva - i zapravo su vrlo jednostavni. Prvo i najvažnije, lista je u potpunosti subjektivna, a treća strana (pri čemu prije svega mislimo na kolege iz drugih, domaćih ili stranih medija), nije imala nikakvog utjecaja na istu. Iz ovoga proizlazi i drugi razlog - ako se neka dobra serija nije našla na našoj listi, možda je ne smatramo lošom, nego je jednostavno nismo uspjeli pogledati. Važno je napomenuti i to da smo željeli osvježiti listu u odnosu na prethodne godine, posebice glavni dio (top 10) pa smo ubacili nove serije na štetu onih popularnijih i razvikanijih koje nisu nužno lošije. Eto, sada kad smo sve objasnili u ovom uvodu, prepuštamo vas velikoj top-listi na kojoj se nalazi čak pedeset televizijskih serija podijeljenih u pet kategorija - u glavnoj kategoriji je deset najboljih serija po našem izboru, a u podkategorijama navedene su najbolje dramske i humoristične serije s američkih nacionalnih i kabelskih televizijskih mreža (također po deset serija u svakoj). Preporučujemo ih apsolutno sve, stoga nećete pogriješiti koju god odabrali. Vjerujemo da ćete pronaći nešto za sebe.

Koliko vam se puta dogodilo da je vaš prijatelj ili radni kolega inzistirao da morate pogledati to remek-djelo (ovdje umetnite naziv kritički hvaljene serije), a vi ste samo slegnuli ramenima nakon što vam je opisao o čemu je riječ. “Pravi detektiv“, iako na papiru zvuči kao još jedan krimprocedural obogaćen poznatim glumačkim facama, nudi sve ono što je HBO-ov marketing najavljivao - prekrasno, stilizirano i mračno istraživanje najgorih dijelova ljudske psihe. Ima nekoliko impresivnih atributa – scenarij, dijalozi, lokacije snimanja... No, glumci su zaista nevjerojatni. Radnja spretno seli iz 1995., kad su detektivi Martin Hart (Woody Harrelson) i Rust Cohle (Matthew McConaughey) počeli raditi na slučaju, do 2012. kad obojicu - odvojeno - ispituju dva istražitelja koja rade na novom slučaju, a koji ima velike sličnosti sa starim. Fizičke transformacije glumaca pritom su zadivljujuće. Podsjećamo, u siječnju prošle godine predvidili smo da će se “Pravi detektiv“ naći u samom vrhu naše godišnje top-liste kao jedna od najatraktivnijih i najprovokativnijih serija koje ste ikad gledali.

Radnja se vrti oko Lestera (Martin Freeman), agenta osiguranja u gradiću Bemidji. Ima čangrizavu ženu koja mu neprestano prigovara, a zadirkuju ga na svakom koraku. Pošto ga pretuče zlostavljač iz djetinjstva, Lesterov život promijeni se kad upozna Lornea (Billy Bob Thornton), opasnog skitnicu, ubojicu i čovjeka koji uživa poigravati se s ljudima. Lester ubrzo prihvaća Lorneov savjet i zauzima se za sebe, a ubrzo postaje šokiran svojom sposobnošću. Uzimajući u obzir zamke u koje je serija mogla upasti, “Fargo“ je ispao izuzetno dojmljiv koncept s iznenađujućom snagom vrhunske producentske i glumačke ekipe. No, ne očekujte običnu detektivsku priču, nego proučavanje umjetnosti pripovijedanja o mračnim stvarima koje ljudi rade, dok im je svaki drugi korak na tom putovanju urnebesan ili bar urnebesno uvrnut. Braća Coen koriste male životne užitke kao svojevrstan štit protiv izopačenosti čovjeka, pričajući krvavu i mračnu priču protkanu suhim humorom, a Noah Hawley je mudro zadržao tu tradiciju u svojoj seriji.

“Preostali“ se temelje na istoimenoj knjizi Toma Perrotte iz 2011., a fokusiraju se na zbivanja tri godine poslije neobjašnjivog događaja koji je prouzročio nestanak dva posto svjetskog stanovništva. U jednom trenutku bili su ondje, a u sljedećem su nestali. Nestanci se ne mogu objasniti religijom - iako mnoge grupe to pripisuju Božjoj volji, ostali vjeruju da je riječ o uznesenju na nebo. Ni znanstvenici ne mogu objasniti, osim što kažu da je to slučajni događaj koji nema nikakve veze s Bogom. Možete zamisliti u kakvom stanju to ostavlja preživjele. Osjećaju krivnju. Tu su samoubojstva, depresija, poricanje, alkoholizam. Vjerovali ili ne, jedan od najboljih elemenata Perrottine ideje je taj što - nema odgovora. Mi, kao ljudi, želimo sve razjasniti i definirati. Većina nas ne voli neodređenost i neizvjesnost. Pojam slučajnosti nam je uznemirujući. U “Preostalima” to pojačava dramu, jer čini ljude i njihove reakcije nepredvidivima. Međutim, svi koji očekuju niz šokatnih preokreta kao u “Izgubljenima”, ostat će razočarani.

Oscarom nagrađeni režiser Steven Soderbergh servirao nam je krvavu povijesnu liječničku dramu o kirurzima koji se ne boje izigravati Boga. Radnja se odvija 1900. godine u New Yorku. Vozači hitne pomoći dobiju bakšiš za svaku bolesnu osobu koju dovezu u bolnicu. Bolnički administratori prodaju leševe za dodatni novac, a kirurzi se ne zamaraju navlačenjem rukavica za vrijeme operacije. No rukavice nisu toliki problem, budući da većina pacijenata na operaciji iskrvari do smrti dok kirurzi odgonetnu postupke. To nije bilo dobro vrijeme za razboljeti se. Međutim, ovo je dobro vrijeme za TV dramu o zdravstvenoj skrbi, a “Kirurg” u potpunosti iskorištava sve mogućnosti. Jer moderna medicina morala je negdje početi. Unatoč svojoj volatilnosti i grubim teksturama, “Kirurg” vas nakon nekoliko epizoda privlači u sebi svojstvenim ritmovima. Kao i medicinska zajednica koju prikazuje, serija određuje vlastita pravila i odlučno napreduje, čak i kad postupak nije najbolji. Ako imate slabo srce ili osjetljiv želudac, nemojte ni pomišljati na gledanje. Budete li se ipak odlučili baciti oko, moderno zdravstvo odjednom bi vam se moglo učiniti prilično dobrim.

Slušajući Franka Underwooda (Kevin Spacey) u seriji “Kuća od karata“ osjećate se kao da slušate samog vraga u njegovoj najzavodljivijoj i najmudrijoj reinkarnaciji. Kad novoizabrani predsjednik, kojeg Underwood podupire, ne održi svoje obećanje da ga izabere za državnog tajnika, Underwooda izdaja ne slomi, nego počinje s lukavom i mirnom odmazdom. Planira se udružiti sa svojom suprugom te potkopati i uništiti tog lažljivog gada, jer tko može biti bjesniji od omalovaženog američkog kongresnika? Frances Underwood pregazit će ili iskoristiti svakog tko mu se nađe na putu uspona, njegova ambicija nema granica, a metode su mu okrutne dok migolji političkom scenom na putu prema Bijeloj kući. U drugoj sezoni, koja se radnjom direktno nastavlja na završetak prethodne, serija je jednostavno impresivna. Intenzivnija i nepredvidljivija od prve. Scenarijem i tempom koji ostavlja bez daha stoji dobrano iznad većine svojih televizijskih rođaka. Kreatori su uspjeli stvoriti vrlo dobru i iznimno zanimljivu seriju sa sočnim zapletima i obratima.

Prva sezona ove serije usmjerena je na Daniela Holdena (Aden Young), muškarca koji je u dobi od osamnaest godina, osuđen zbog silovanja i ubojstva svoje djevojke te pušten na slobodu nakon devetnaest godina kad su se pojavili DNK dokazi koji dovode u pitanje njegovo sudjelovanje u stravičnom zločinu. U tih šest epizoda, serija nam je približavala kako bi to izgledalo kad bismo se ponovno vratili u društvo nakon gotovo dva desetljeća izbivanja. Ali, u ovogodišnjoj drugoj sezoni, autor serije i njegov tim proširili su fokus u svim smjerovima, produbivši likove koji su u prvoj sezoni bili pomalo stereotipni, istodobno prigrlivši čudnovato, umjetničko pripovijedanje priče koja kao da je smještena u nekakav polusan. Serija je odjednom postala više kohezivna i manje koherentna, kombinacija koja je dokazano - savršena.

Teško je okarakterizirati ovu seriju kao komediju, jer zapravo i nije komedija. To je serija o životu i pogledu na svijet kroz oči sredovječnog muškarca u New Yorku. Uvijek me brinulo da će Louis C.K. iznenada ostati bez ideja, ili da će mu FX otkazati seriju, ali četvrta sezona možda je i najbolja do sada. U jednom trenutku smiješna, u drugom srceparajuća, ali uvijek inovativna i provokativna. Nakon što je ovaj fenomenalni stand-up komičar 2013. godine uzeo pauzu od napornog procesa stvaranja serije čiji je autor (scenarist), producent, redatelj i glavna zvijezda, Louis se ove godine vratio na male ekrane s rundom od četrnaest novih epizoda ispunjenih naizgled rizičnim eksperimentima koji su rezultirali brojnim nezaboravnim scenama. S prijateljicom i kolegicom Pamelom Adlon, koja mu svako toliko uskoči u pomoć pri razvoju epizode, Louie ima izvrsnu kemiju, pa se nadamo da će se još češće pojavljivati u epizodnoj ulozi.

Već i vrapci na grani znaju da su “Momci s Madisona”, iako u svojoj sedmoj sezoni, jedna od rijetkih besprijekornih serija na televiziji. Dok su mnoge serije na svom dugačkom putu ostavile kreativni vrhunac iza sebe, “Momci“ još nisu 'oboljeli' od erozije. Koja nam druga serija svakom novom epizodom daje toliko isprepletenih tema za razmišljanje? Don Draper (Jon Hamm) proveo je prvi dio sezone polagano, a zatim žestoko se boreći za povratak u “Sterling Cooper & Partners”, njegov pravi dom. Dok se šezdesete približavaju kraju, gubitak postaje glavni čimbenik: Don gubi svoju drugu ženu, Roger svoju kćer, a Ginsberg gubi vlastiti um. Računala prijete da će preuzeti svijet, čovjek slijeće na mjesec, a Bert Cooper zauvijek napušta ovaj svijet u sceni koja oduzima dah: “Najbolje stvari u životu su besplatne.” Jedva čekamo drugi dio sezone i očekujemo dostojan oproštaj od ekipe s Madisona.

Što to znači biti supružnik? Što to znači biti roditelj? Što to znači odati se na vjernost i odanost svojoj zemlji? Prva sezona ove špijunske drame bila je solidna, ali ni na koji način nije nas mogla pripremiti za ono što slijedi u fantastičnoj drugoj sezoni. Ove godine “Amerikanci” su svoje glavne likove - dvoje KGB-ovih špijuna koji 1982. godine žive u predgrađu Washingtona, u braku iz interesa koji postaje iznenađujuće stvaran - odveli toliko daleko koliko se rijetko koja serija usudi ići. Dok je njihov brak sa sigurnošću očvrsnuo i konačno postao stvaran, Elizabeth (Keri Russell) i Phillip Jennings (Matthew Rhys) počinju shvaćati da su odjednom mnogo lošiji u svom poslu te da imaju slabe točke koje bi mogle biti iskorištene.

Nakon prve sezone zapanjujuće ekranizacije romana o Hannibalu Lecteru, činilo se da je showrunneru Bryanu Fulleru samo nebo granica za pripovijedanje novih priča o tom liku. No, čak i najveći vjernici u budućnost ove inače vrlo podcijenjene serije nisu mogli zamisliti kakva će tek biti sljedeća sezona. Nakon slanja kriminalnog profilera Willa Grahama (Hugh Dancy) na zatvorsku kaznu zbog zločina počinjenih od strane njegova prijatelja i mentora Hannibala (Mads Mikkelsen), Fuller i njegovi scenaristi raspetljali su čvrstu vezu između ovih muškaraca, a zatim ih još čvršće svezali u čvor. Do trijumfalnog zaključenja sezone, krv je prolivena, odnosi su uzdrmani, i došlo je do najtežeg televizijskog 'prekida' između dvojice muškaraca koji nisu u romantičnoj vezi. Ovo je mračna, barokna vizija onoga što zli ljudi mogu učiniti jedni drugima - i ljubavi koja vreba nadomak toj tami.