U drugome dijelu razgovora koji je Glas Slavonije vodio s četvero kandidata za predsjednika Republike Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović, Ivo Josipović, Milan Kujundžić i Ivan Vilibor Sinčić odgovorili su nam na još četiri pitanja.

Ta su se pitanja, ista za svih četvero, odnosila na borbu protiv korupcije, viziju pravednog društva, prioritete hrvatske vanjske politike te njihova razmišljanja o protukandidatima. Cjelokupnim predstavljanjem kandidata za predsjednika Glas Slavonije je želio dati doprinos što boljem informiranju slavonsko-baranjske i druge javnosti o njihovim razmišljanjima tjedan dana prije datuma održavanja još jednih predsjedničkih izbora. Pitanja koja smo im postavljali najvećim su se dijelom odnosila na ovlasti predsjednika - ono čime će se najuspješniji među njima, onaj koji će dobiti najviše glasova birača, baviti sljedećih pet godina, ali i na njihove stavove i razmišljanja o nekim drugim aktualnim temama. Kandidate smo u njihovim odgovorima na postavljena pitanja poredali prema abecednom redu.

Kakav je vaš stav u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala?

KOLINDA GRABAR KITAROVIĆ

- Apsolutno nulta stopa tolerancije na korupciju, ali uvijek i svuda, ne samo u predizborno doba. I nikako borbu protiv korupcije ne koristiti za političke obračune, niti u predizborne svrhe kako bi se politički manipuliralo rezultatima izbora, odnosno provodio izborni inženjering. Borbu protiv organiziranog kriminala treba proširiti i osnažiti kroz suradnju sa susjednim i drugim državama. Događat će se i druge ugroze. Vidimo što se događa u ime tzv. Islamske države, koja je na neki način vezana uz organizirani kiminal što se tiče financiranja, ali i povratka pojedinaca koji se vraćaju s bojišta. I onda se dogodi stravičan napad na nedužne građane, poput ovoga u Sydneyju prethodnih dana.

IVO JOSIPOVIĆ

- Svoj sam stav pokazao time što sam inicirao, a Hrvatski je sabor to 2010. godine i prihvatio, da se Ustavom ukine zastara za ratno profiterstvo i pretvorbeni kriminal. Bez toga ne bi bilo mnogih velikih sudskih postupaka protiv brojnih državnih dužnosnika, pa tako i protiv bivšeg premijera. Borba protiv korupcije i organiziranog kriminala uvijek će biti prioritet, ne samo hrvatskog nego svakog demokratskog društva. Jednako važna je i promjena svijesti u našem društvu o štetnosti i neprihvatljivosti korupcije i kriminala. Zato danas nitko, bez obzira na kojoj je dužnosti, je li predsjednik, premijer, ministar, zastupnik, župan, gradonačelnik ili službenik, ne može mirno spavati ako se bavi korupcijom i kriminalom.

MILAN KUJUNDŽIĆ

- Razgovaram s mnogim stranim poslovnim ljudima, koji mi govore: Riješite se korupcije i suvišne administracije i Hrvatska će se u roku od dvije godine morati braniti od investicija. Treba hitno, preko noći, ukinuti sve nepotrebne zakone i suglasnosti, kao i sve druge stepenice koje nas država danas prisiljava da ih preskačemo kako bismo mogli poslovati i živjeti, a svaka od njih predstavlja novu priliku za rađanje korupcije. Predsjednik također raspolaže i obavještajnim aparatom koji mora u svakom trenutku biti sposoban uočiti kad kriminal zahvati čak i vrh države, a Stipe Mesić i Ivo Josipović to su propustili učiniti. Treba ih pitati zašto.

IVAN VILIBOR SINČIĆ

- Naše institucije nisu u stanju boriti se protiv korupcije kad su i same korumpirane. Kao predsjednik borit ću se za lustraciju korumpiranog kadra u DORH-u, sudstvu, Državnom uredu za reviziju... Jedino kada pročistimo institucije i zaposlimo mlade nekorumpirane ljude, možemo očekivati pomake na tom planu.

Što bi prema vama bilo pravedno društvo?

KOLINDA GRABAR KITAROVIĆ

- Društvo u kojemu svaki čovjek živi životom dostojnim čovjeka. Držim da svatko može živjeti od svog rada, i osobe s invaliditetom, i mnogi nezaposleni, kao i oni koji, nažalost, kopaju po kantama za smeće. Da se vrati dostojanstvo i umirovljenicima koji su zabrinuti hoće li im mirovine biti dovoljne za golu egzistenciju i dostojanstven život. Oni koji rade, pitanje je primaju li plaću, a oni koji je primaju, pitanje je je li im dovoljna za egzistenciju, mogu li djeci platiti obrok u školi, knjige i odjeću. Odlaze nam mladi koje treba zadržati. Pravedno društvo znači i da se tim mladim ljudima omogući zapošljavanje. Mnogi pak neće zaposliti mlade žene jer se boje trudnoće. I treba omogućiti uvjete mladima za lakše zasnivanje obitelji, da se rađa više djece, jer nam društvo demografski stari i 'umire'.

IVO JOSIPOVIĆ

- Kad sam prvi put išao na izbore, govorio sam o potrebi da Hrvatska bude pravednije društvo i ponudio sam građanima program 'Nova pravednost'. Danas Hrvatska jest pravednija zemlja. Više nema zaštićenih pred zakonom. Ponosan sam što sam tome pridonio inicijativom da se u Ustav ugrade odredbe o nezastarijevanju ratnog profiterstva i pretvorbenog kriminala. No, pravednost nije jednomandatni projekt. Pravednost se ne iscrpljuje u odnosu samo prema kriminalu nego se mora se širiti i na socijalnu pravednost. Ona, prije svega, znači mogućnost za svakoga da radi i pristojno živi od svog rada. U ovo doba krize moramo puno toga učiniti da bismo bili bliže idealu pravde. U prijedlogu Ustava jačaju se socijalna prava građana i njihova zaštita, te se uvode nova prava, prava više generacija.

MILAN KUJUNDŽIĆ

- Nema tog društva danas koje ne bi imalo koristi od pravednije preraspodjele. No, to ne znači 'uravnilovku'. Svatko dobiva prema svojoj ulozi na tržištu rada, no rasponi se moraju smanjivati, a onima koji su u nekom trenutku na dnu društvene ljestvice mora biti osiguran socijalni, komunalni i energetski minimum kao garancija ljudskog dostojanstva u trenucima kad ne vlastitom krivnjom ostanu bez posla. Sva djeca trebaju biti zaštićena od začeća do završetka školovanja, kako bismo osigurali i demografsku obnovu i stvaranje kritične mase dobro obrazovanog stanovništva sposobnog odoljeti izazovima 21. stoljeća.

IVAN VILIBOR SINČIĆ

- Vjerujem u istinsko pravedno društvo, a ne koristim se ispraznicama i demagogijom. Pravedno društvo je kad imaš posao i od njega možeš živjeti, kad imaš kredit koji možeš plaćati, a koji te ne može uništiti, kad imaš slobodno vrijeme za stvari koje voliš i kad se razvijaš kao osoba. Pravedno društvo je ono u kojem je navedeno normalno, a ne kuriozitet. Pravedno društvo je ostvarivo kad se vrati oteto i kad se onemogući dužničko ropstvo zbog divljanja banaka.

U vašoj viziji vanjske politike koje su zemlje prioriteti hrvatske vanjske politike?

KOLINDA GRABAR KITAROVIĆ

- Prioritet jest okruženje kojem pripadamo, vrijednosni sustav za koji smo se opredijelili, a to je EU i NATO. Moramo obnoviti i osnažiti strateška partnerstva, koja su s nekim državama narušena, primjerice s Njemačkom, kao i surađivati s drugima u svijetu. Što se susjedstva tiče, vanjska politika mora biti dobrosusjedska. Želim podržati naše susjede na putu u EU i NATO, pod istim uvjetima koje smo i mi morali ispuniti. Preduvjet je rješavanje otvorenih pitanja koja se više ne smiju mesti pod tepih. Predugo se ne razgovara o tome i postoji neka slika o idiličnim odnosima sa susjednim državama, no ona se uglavnom svodi na retoričku i protokolarnu razinu. A nama su otvorena pitanja od Slovenije do granice s BiH i položaja hrvatskog naroda tamo. Naša je ustavna obveza i posljedica Daytonskog ugovora brinuti se za Hrvate u BiH. Nitko se ne želi miješati u unutarnja pitanja BiH, ali je vrijeme da se Hrvatska snažnije zauzme za hrvatski narod u BiH i samu BiH, da funkcionira kao politički emancipirana država. Preduvjet je puna konstitutivna, intitucionalna i svaka druga jednakopravnost Hrvata u BiH. Bila sam na Prevlaci na koju je država zaboravila, a privremeni režim traje duže od deset godina. Dakle, treba riješiti pitanje granice s Crnom Gorom. Tu je i granica sa Srbijom, džepovi na Dunavu, pitanja arhiva, a ponajprije nestalih osoba, što najbolje znaju ljudi u ovom dijelu RH. Toliko obitelji čeka da se to pitanje konačno zatvori. Mislim da bi bilo dobro za odnose Hrvatske i Srbije da se podvuče crta, zatvore ta pitanja i okrenemo se budućnosti, na temelju dobrosusjedskih odnosa, međunarodnog prava i Povelje UN-a, ali i politike čistih računa.

IVO JOSIPOVIĆ

- Pozicija Hrvatske kao članice Europske unije određuje i hrvatsku vanjsku politiku. Hrvatska regionalna politika, naprimjer, istodobno je i politika EU prema prostoru zapadnog Balkana. Zadaća je Hrvatske da bude predvodnica europske politike i integracijskih procesa kojima je cilj stabilnost i mir. Vanjskopolitička pozicija RH danas je obilježena našim članstvo u EU i NATO savezu, što znači da imamo velike mogućnosti naš interes i vanjskopolitičke ciljeve jačati u EU i u regijama kojima pripadamo. Tu mislim na jadransko-jonsku inicijativu, na Uniju za Mediteran kojoj pripadamo, srednjoeuropski prostor, dunavsku regiju, naravno i jugoistok Europe. Ta pozicija omogućava nam da, posebno gospodarske interese, ostvarujemo i diljem svijeta, posebno u zemljama čija tržišta imaju potrebu za robama i uslugama iz RH. Posebno važan aspekt naše nove pozicije u promijenjenim geopolitičkim odnosima je naša energetska politika koja Hrvatskoj otvara neslućene mogućnosti gospodarskog razvoja. Pozicioniranje Hrvatske kao energetskih vrata Europe bilo je moguće i zbog inicijativa koje sam imao prema SAD-u, sastancima s potpredsjednikom Bidenom i predsjednikom Obamom, i zbog europskih i regionalnih inicijativa. Podsjećam na sastanak Brdo Brijuni i inicijative u Dubrovniku na kojemu su, uz sudjelovanje kancelarke Merkel i lidera iz regije, postavljeni temelji za nekoliko iznimno važnih gospodarskih i strateških inicijativa. Izgradnja LNG terminala, koji je EU već sad financijski podupro, Jadransko-jonska autocesta i novi željeznički koridori, sve su to projekti koji govore o važnosti naših vanjskopolitičkih inicijativa.

MILAN KUJUNDŽIĆ

Ispred svih je BiH, koja je domovina hrvatskog naroda, a zatim zemlje koje su najveći gospodarski partneri, poput Njemačke i Italije te one koje su tradicionalni ili priželjkivani politički partneri, poput SAD-a, Turske i Izraela. Posebnu pozornost predsjednik mora obraćati na snaženje gospodarske diplomacije, a to znači i pokušaj snažnijeg ulaska na tržište novih industrijskih sila u nastajanju (zemlje BRIC-a) te tržišnih niša u mnogim drugim zemljama koje se ubrzano razvijaju.

IVAN VILIBOR SINČIĆ

- Prioriteti hrvatske vanjske politike osim susjednih zemalja trebaju se odmaknuti od Europske unije i SAD-a i više okrenuti zemljama u razvoju, zemljama BRICS-a, odnosno onima koji uzimaju vodeću ulogu u svijetu. Upravo na tim novim tržištima Hrvatska će naći i više nego dovoljno poslova te dodatno ojačati svoj ugled i utjecaj pretvarajući se iz jedne poltronske zemlje u realni subjekt vanjske politike.

Koja je najbolja, a koja najgora osobina vaših protukandidata?

KOLINDA GRABAR KITAROVIĆ

Kao svog protukandidata vidim predsjednika Josipovića, za kojega držim da nije učinio ništa u svojem mandatu. Duboko je podijelio ovo društvo zajedno s Vladom, koja u posljednje tri godine stavlja naglasak na ideološka pitanja. Odmaknuli su se od naroda i ne shvaćaju lokalnu situaciju i kako se doista živi. A predsjednik Josipović je šutio, očito se brinući da se ne zamjeri Milanoviću, a i inače ima tendenciju da se ne želi zamjerati. Pa onda ne pamtim nijedan njegov stav o ičemu bitnom, osim referenduma o obitelji, kada je bio protiv. Riječ je o nerazumijevanju situacije u Hrvatskoj, koja se ne može riješiti ustavnim promjenama nego korjenitim reformama i poticanjem gospodarstva. Devedeset posto ljudi u Hrvatskoj kaže da idemo u krivom smjeru, a on kaže: To je pravi put. Njegov fokus je potpuno kriv. Ustavnim primjenama ne može se riješiti duboka gospodarska i socijalna kriza u Hrvatskoj.

IVO JOSIPOVIĆ

- O mojim protukandidatima sve najbolje. Vjerujem da svi želimo dobro Hrvatskoj i pozivam da se u kampanji sučeljavamo programima. Ja građanima nudim cjelovite ustavne promjene jer smatram da je to pravi put za Hrvatsku.

MILAN KUJUNDŽIĆ

- Imaju diplomatskog iskustva, no to je ono što u ovom trenutku na Pantovčaku može biti i teret. Gospođa Kitarović pri tome je nedovoljno ambiciozna, a svoj program dala je na usvajanje vrhu svoje stranke, u prijevodu gospodinu Karamarku, koji očito ne želi jaku osobu na Pantovčaku. Ivi Josipoviću zamjeram dvoličnost i činjenicu da je pet godina i 200-tinjak milijuna kuna potrošio isključivo na pokušaj kupnje drugog mandata, ulazeći u savezništva sa svakim koji mu je pritom mogao pomoći, a Zorana Milanovića je dijelom poticao, a dijelom podržao u njegovim siledžijskim postupcima i pokušaju da zakonodavnu, izvršnu i pravosudnu vlast podvrgne dnevnopolitičkim potrebama njih i njihove stranke.

IVAN VILIBOR SINČIĆ

- Moji protukandidati su igrači postojećeg sustava i glasanjem za bilo koga od njih daje se glas za još veće siromaštvo, veće rezove svih prava i deložacije. Upravo ta potrošenost i nevjerodostojnost im je najgora osobina. Najbolja osobina im je relativno mnogo nakupljenog iskustva u prezentaciji ideja.