JESEN 2014./2015.
Mučna jesen: Nije slučajno da su "bijelo-plavi" već treću sezonu u istom problemu
Iako se u ovu sezonu ušlo s mnogo više optimizma negoli u prošlu, nogometaši Osijeka iza sebe su ostavili još jednu blijedu i neuvjerljivu polusezonu. Nisu uspjeli nastaviti put na kojem su stali proljetos, nego su se opet utopili u moru vlastitih manjkavosti.
S vremenom se pokazalo kako ljetos u Gradski vrt nisu stigla pojačanja, već prinove. Zapravo samo se Matej Jonjić pokazao kao pun pogodak, ali on je i proljetos igrao za Osijek, pa ga ne smatramo novim čovjekom. Ostali su bili tek prosječni ili ispodprosječni, što “bijelo-plavima” nije bilo dovoljno za željeni rezultatski uzlet.
Raspad u završnici jeseni
U početku to i nije izgledalo tako loše. Osijek je djelovao kompaktno, ali je patio od svojih poznatih nedostataka - loše realizacije i krhkog samopouzdanja. Gubili su “bijelo-plavi” utakmice u kojima uopće nisu bili u podređenom položaju. Dobro su se nosili i s najjačim hrvatskim momčadima, Dinamom i Rijekom, koji su se doslovce provukli kroz Gradski vrt. No onda je stigla pomrčina, koju su najvećim dijelom inicirale sudačke pogreške. U pet uzastopnih kola Osječani su ozbiljno oštećivani od arbitara i tu se dogodio potpuni raspad sustava. Uza sve to, ozlijedio se i kapetan Hrvoje Kurtović, što se poslije pokazalo kao nenadomjestiv gubitak. U završnici jeseni Osijek je imao odličnu priliku skočiti do sredine tablice i znatnije pobjeći od dna tablice, ali umjesto toga dogodio se - raspad. Momčad je djelovala poput razbijene vojske, iznenada je nestalo i onog pravog žara i borbenosti, zapravo, nestalo je svega dobrog i stigla je bodovna kataklizma. U tri domaće utakmice u posljednja četiri kola Osijek je osvojio samo jedan bod i opasno se približio dnu tablice. Nakon poraza od Lokomotive atmosfera je bila mučna. Malo tko je vjerovao da će trener Tomislav Rukavina ostati na klupi, ali Nadzorni odbor pružio mu je novu priliku. Danas se stalno susrećemo s pitanjem može li Osijek s tim trenerom napredovati.
Struka nije najveći problem
Valjda može, ali neke se stvari u stavu i svlačionici moraju mijenjati. Definitivno nije slučajno da su “bijelo-plavi” već treću sezonu u istom problemu. U tom razdoblju na klupi se izmijenjalo pet ljudi i nitko od njih nije uspio znatnije popraviti stanje. To govori o problemu igračkog kadra, koji očito ne zadovoljava potrebe osječkog prvoligaša do kraja. Drugi je problem mentalne naravi. U momčad se uvuklo nepovjerenje i minucionizam. Iskreno, kada Osijek ide u Pulu i serviraju se izjave tipa “dobar nam je i bod”, to nikako ne može biti dobro. Osijeku bod protiv nikoga ne bi smio biti dobar, osim eventualno protiv Dinama i Rijeke. No u Gradskom vrtu već odavno ne stanuje takav mentalitet. Godine teškog života kluba ostavile su duboke brazde i na karakteru svih koji su odrastali i radili u klubu. Upravo je to najveći problem osječkog prvoligaša i zato je iza njega još jedna olovna jesen. Mogli bismo pričati o neuravnoteženoj selekciji igrača, o nedovoljnoj kvaliteti, o neefikasnim napadačima, o svemu i svačemu, ali uvijek ćemo završiti na istom - koliko para, toliko muzike. I to je jedina istina. Osijek se sve ove godine ne bori samo za rezultatski opstanak, on se bori za goli život. Bio je na rubu bankrota i zato, dok se financije ne dovedu u red, nema smisla govoriti o bilo čemu drugom. Predstečajna nagodba bit će zaključena posljednjih dana ove godine i to bi trebalo donijeti stabilnost, a onda se može krenuti i po igračka pojačanja. Iako, nakon još jedne olovne jeseni povjerenje navijača na vrlo je niskoj razini i rijetki su oni koji na proljetni nastavak sezone gledaju s optimizmom. Kriza je velika, ali ne znači da je i nerješiva. No sada više u NK Osijek nitko nema pravo na pogrešnu prosudbu.
Dalibor KELER
NAJ, NAJ...
Najveći niz bez poraza: tri utakmice, od 5. do 8. kola
Najveći niz bez pobjede: pet utakmica od 15. kola, još traje
Najuvjerljivija pobjeda: Zadar 4:1 - 11. kolo
Najuvjerljiviji poraz: Dinamo 5:0 - 13. kolo
Najveći posjet u Gradskom vrtu: Hajduk, 6. kolo - 5000 gledatelja
Najveći posjet u gostima: Istra 1961, 7. kolo - 2000
Najviše puta zamijenjen:Jasmin Mešanović - 11 puta
Najviše puta ulazili s klupe: Ivan Baraban i Marin Glavaš - po sedam puta
Najviše puta pričuva: Slavko Bralić - 10 puta
Statistike
Osječani su jesen završili s 15 osvojenih bodva od mogućih 57, što čini prosjek od samo 26 posto osvojenih bodova. “Bijelo-plavi” su neuvjerljivi bili i pred svojim navijačima, jer su od mogućih 30 bodova osvojili tek 11, što je prosjek od niskih 36 posto. Učinak na gostovanjima još je tanji. “Bijelo-plavi” su iz gostiju donijeli samo četiri boda od mogućih 27 ili nešto manje od 15 posto. Osijek je opet imao grdnih problema s realizacijom. Zabio je samo 18 pogodaka i taj ga učinak svrstava među najgore momčadi u HNL-u. Po tome ispada da Osječani pogodak zabijaju tek svakih 95 minuta ili manje od jednog po utakmici. Iz toga izviru svi problemi s lošim rezulatima. Priča ništa nije bolja ni kada je obrana u pitanju. “Bijelo-plavi” su primili 34 gola, što je 1,7 po utakmici, a to govori da Osječani iz svoje mreže loptu prosječno vade svakih 50 minuta.
4
pogotka postigao je u ovoj polusezoni Matej Jonjić, što ga je učinilo najboljim klupskim strijelcem. Iza njega su ostali napadači Jasmin Mešanović i Josip Barišić, koji su pogađali po triput.
6
žutih kartona skupio je kapetan Hrvoje Kurtović u ovoj polusezoni. Nakon njega najopominjaniji bili su Škorić, Špehar i Jojnjić, koji su zaradili po pet javnih opomena.
4
crvena kartona dobili su nogometaši Osijeka u 18 jesenskih kola. Prije kraja utakmice u svlačionicu su morali Slavko Bralić, Josip Mišić, Mile Škorić i Antonio Perošević.
ASISTENTI
Najbolji asistent jeseni “bijelo-plavih”bio je Nikola Matas, koji je svojim siugračima pripremio tri pogotka. Iza njega je skupina od osam igrača koji su upisali po jednu asistenciju.
GLEDATELJI
Kada je riječ o gledanosti, ovo je definitivno bila najlošija sezona za NK Osijek otkako je HNL-a, a možda i u cijeloj povijesti. Naime, utakmice “bijelo-plavih” ove je jeseni ukupno gledalo samo 29.600 gledatelja ili prosječno 1550 po utakmici. Tako lošim brojkama pridonio je i jedan susret (Hajduk, Split) koji su “bijelo-plavi” morali odigrati bez gledatelja. U Gradskom vrtu na deset utakmica okupilo se 19.100 gledatelja ili 1900 po susretu, a na devet gostujućih utakmica bilo je gotovo upola manje ljudi, 10.500 ili 1160 po utakmici.
Zvonimir Mikulić
Mirna polusezona za njega. Niti je posebno iskakao, niti je posebno griješio. Konstantan.
Filip Lončarić
Nije branio puno, ali kada je dobio priliku, posao je odradio vrlo dobro.
Nikola Matas
Bek, a prvi asistent. To samo govori o potencijalu koji on nosi, ali ima česte stanke zbog problema sa stopalima (upalni procesi), nikako ne može uhvatiti pravi kontinuitet. Šteta, jer on je jedna od važnijih karika u momčadi.
Davor Špehar
Nije ostavio dojam da je njegov dolazak u Gradski vrt dobar potez.
Matej Jonjić
Apsolutno prvo ime “bijelo-plavih” ove jeseni. Borac bez mane, a uz to i prvi klupski strijelac. On bi trebao biti primjer svim suigračima kako se bori za boje svoga kluba.
Teška jesen za njega. Griješio je dosta, a kada se to dogodi stoperima, onda se to vidi. Izborio se, pa izgubio mjesto među početnom jedanaestoricom.
Slavko Bralić
Igrao je jako malo, a obilježio ga je crveni karton u prvom kolu, protiv Lokomotive, i nepotrebno skrivljeni kazneni udarac (igranje rukom) protiv Dinama. Stagnirao u odnosu prema proljeću.
Jurica Pranjić
Strpljivo je čekao i dočekao svoju priliku. Solidan, ali pogriješio je u najgorem trenutku, kada je protiv Slaven Belupa nepotrebno skrivio kazneni udarac.
Antonio Pavić
Zabrinjavajuće je što se događa s njim. Bio je veliki potencijal, a danas je u debeloj hladovini. On bi trebao raščistiti glavu ili napustiti Gradski vrt, jer zbog trenutačnog stanja svi gube.
Borna Barišić
Njegov je napredak evidentan. Od trećeligaškog igrača brzo je došao do jedne od najvažnijih karika momčadi. Njegov izostanak itekako se osjetio u završnici jeseni.
Hrvoje Kurtović
Kapetanova ozljeda bila je početak kraja za Osijek ove jeseni. Pokazalo se nenadoknadivim gubitkom što je bio prisiljen apstinirati. Otkako on ne igra (nakon susreta sa Zagrebom u Gradskom vrtu, nap.a.), njegovi su suigrači u pet kola osvojili samo jedan jedini bod. To jasno govori koliko je kapetan važan.
Peter Ugarković
Igrao je malo i u toj minutaži nije mogao ostaviti ništa posebno iza sebe.
Tomislav Šorša
Polusezona posve atipična za njega. Bez pogotka i bez asistencije. On može i mora imati opipljiviji učinak jer je jedan od iskusnijih igrača u momčadi.
Marin Glavaš
Za njega bi najbolja vijest bila da se uvijek igra protiv Hajduka. Oba pogotka zabio je Splićanima, a ostalo što je igrao, obilježile su oscilacije.
Josip Mišić
Ni njegova statistika nije ni približno onakva kakva bi mogla biti. I on je puno oscilirao. Znao je oduševiti potezima, ali ponekad i zabrinuti nezalaganjem. Sve su to valjda normalne faze u razvoju i dobro je što se drži Gradskog vrta, jer teško da bi negdje dalje bio cijenjen kao ovdje.
Frane Vitaić
Njegova se karijera očito polako gasi. Malo je igrao pa je i dojam takav - slab.
Mile Škorić
Ispao je Katica za sve. Igrao je na puno pozicija - lijevom krilu, u veznom redu i na oba boka. Najbolji kada igra u sredini, jer to je njegova prirodna pozicija.
Benedik Mioč
Iako ga je hvalio, Rukavina mu nije dao previše prostora za dokazivanje.
Ivan Baraban
Ispao je kao promašaj iako je u maloj minutaži dvaput zabio i jednom asistirao. Sezonu je počeo kao starter, a završio gotovo kao gledatelj. Nećemo se iznenaditi ako već ove zime dođe do razlaza.
Nermin Jamak
Neupitni španer. Veznjak koji je uvijek spreman preuzeti odgovornost, ali i zaboraviti se kada je u pitanju defenzivna igra. Ipak, može i zna igri dati drukčiju, bolju dimenziju.
Antonio Perošević
Povratak nakon ozljede nije bio uspješan. Baš kad mu je Rukavina odlučio dati priliku, dobio je crveni karton i morao pauzirati tri kola. Možda proljeće bude njegovo.
Marko Dugandžić
Trebao je dobiti više prilika. U onom što je igrao bio je solidan, ali kada napadač nema nikakvog učinka, onda se ne može reći da je to dobro.
Jasmin Mešanović
Tri pogotka i valjda trostruko toliko promašenih zicera. Potencijal postoji, ali tek treba izrasti u pravog golgetera.
Josip Barišić
Prošlogodišnji “spasitelj” brzo je dospio u svoj klasični nedefinirani status. Zabio je samo jednom iz igre, a to je daleko i od dovoljnog za neprijeporni status prvog napadača.
SUCI KROJILI SUDBINU
Osječani su često ove jeseni prozivali suce. Na kraju polusezone čak su i sudački eksperti priznali kako je Osijek najoštećivanija momčad u prvoligaškom društvu. Pogreške arbitara olakšale su bodovni kon to bijelo-plavih za najmanje če tiri-pet bodova. Nadrastičnije po greške dogodile su se u Zadru (nepriznat regurlaran pogodak), te protiv Zagreba i Splita (do suđeni kazneni udarci iako su prekršaji bili izvan kaznenog pro stora). (D.Kl.)
BRZI KRAJ U HRVATSKOM KUPU
Osječani su kratko trajali i u hrvatskom kupu. Zaustavljeni su već u osmini finala, iako treba priznati kako nisu imali ni sreće u ždrijebu. Nakon što su u 1/16 finala izbacili vukovarsku Vuteks Slogu (3:0), ždrijeb ih je odveo na teško gostovanje u Park mladeži, k Splitu, gdje su poraženi sa 2:0.
IMPULSIVNI SLOBODAN TOLJ
Predsjednik Uprave NK Osijek Slobodan Tolj bio je nerijetko u elementu u prvom dijelu sezone. Nije se ustručavao napasti sve za koje je mislio kako štete njegovu projektu osnaživanja NK Osijek. Najviše su na meti bili suci, ali nerijetko i igrači, zbog čije je blijede partije protiv Slaven Belupa čak želio podnijeti i ostavku. Ipak, ostao je na čelu i to je dobra vijest jer Osijeku treba agilan i sposoban predsjednik, što Tolj jest. (D.Kl.)