OSIJEK - U osječkoj je Galeriji Kazamat otvorena izložba “Krajolici svijesti” kustosice Anite Zlomislić. Izložba je oblikovana kao konkretan kustoski koncept godišnjega programa zagrebačke Galerije Vladimir Bužančić, a predstavljeni su radovi Damira Babića, Jasenke Bulj, Ivone Jurić i Igora Zirojevića. Autori čije se radove ovom prilikom može vidjeti, u 2014. godini su održali samostalne izložbe u Galeriji Vladimir Bužančić, pa osječka izložba - koja je već gostovala u Puli, a nakon Osijeka putuje u Pečuh - predstavlja presjek godišnjega programa ove galerije zaokružen u problemsko-tematsku cjelinu.

Kustosica Zlomislić ističe kako razlog zajedničkoga izlaganja četvero navedenih autora vidi “u interesu tih umjetnika za istraživanjem čovjekove percepcije, u odnosu između vanjskog i unutrašnjeg, fizičkog i mentalnog prostora”. I doista, prikazani su radovi utemeljeni na specifičnosti i osobitosti umjetničkoga gledanja određenoga prostora. Prikazujući stvarnost oko sebe, najčešće urbanizirani okoliš u kojemu se direktno osjeća čovjekov utjecaj i trag njegova djelovanja, ni jedan od umjetnika ne zapada u melankolično naricanje o negativnim smjernicama naše civilizacije. Na taj se način potvrđuje objektivnost njihova umjetničkoga pogleda koji ne odlazi u klišeizaciju teme današnjega urbanog pejzaža.

Babić, Bulj, Jurić i Zirojević ne kritiziraju, njihov pogled samo dokumentira odustajući od upisivanja pozitivnog ili negativnog značenja u zahvaćene prizore. Naznačena objektivnost umjetničkoga pogleda samo je krinka za jedan duboko subjektivan pristup. To najbolje potvrđuju Babićevi radovi na kojima uvođenjem ljudskoga lika u šumski pejzaž umjetnik stvara nadrealnu atmosferu. S toga su aspekta zanimljive i fotografije Igora Zirojevića iz ciklusa “Entropijski pejzaži” u kojem tematizira upletenost čovjeka u prirodni okoliš. Jasenka Bulj u svome radu najčešće prikazuje prostore koje subjektivno osjeća na vlastitoj koži i u koje je sama upletena. U ciklusu Etape otvorenoga kruga prikazuje se pak prostor koji je autorici stran i u koji nisu upisana njezina sjećanja. Upravo ta distanciranost omogućuje umjetnici bijeg od naracije i koncentriranost na zabilježeni trenutak. Ivona Jurić izbacujući s prizora ljudske figure naglasak stavlja na motiv također odustajući od naracije. Izbor prikazanih motiva, radilo se o akvarelima ili slikama na platnu, još jednom potvrđuje kako njezin pogled ne izvire samo iz fizičkoga oka, nego je rezultat subjektivnoga zrenja svijeta oko sebe.

Sumirajući umjetničke strategije predstavljene na ovoj izložbi i izvedene u različitim medijima (fotografiji, slikarstvu, videu), Anita Zlomislić zaključuje: “Umom neuznemirene slike postale su natprizori koji reflektiraju krajolike svijesti.” I.Loinjak