Objavljeno 22. prosinca, 2014.
OSIJEK - Zlatka Kesera karakterizira individualizirana pozicija outsidera čiji je osebujni likovni govor s jedne strane preuranjen (osobito u odnosu na zbivanja u slikarstvu osamdesetih), a s druge uspostavlja poveznicu s predcivilizacijskim vremenima iz kojih baštini osobiti rječnik znakova. Ovim riječima Sandra Križić Roban u knjizi “Hrvatsko slikarstvo od 1945. do danas” čitatelja upoznaje sa specifičnošću umjetničke pozicije akademskoga slikara i akademika Zlatka Kesera.
Na izložbi otvorenoj 20. prosinca u osječkoj Galeriji Waldinger Keser se predstavlja s najnovijom serijom radova iz ciklusa “Teleportacija” koja je do sada bila izložena samo u Radničkoj galeriji u Zagrebu. Keser se i ovaj put pojavljuje s karakterističnim likovnim pristupom potvrđujući tezu Križić Roban da je riječ o umjetniku “bez evolucije”. Međutim, u Keserovu slučaju evolucija nije ni potrebna. Štoviše, ona je nenužna. Umjetnikov je vizualni svijet već od njegovih početaka dovoljno sadržajan da je prikladniji za variranje nego za klasični evolutivni razvoj. Osnovni je motiv ovaj put ljudsko lice koje je krajnje reducirano pa bi točnije bilo govoriti o glavi. Ta lica/glave ne odaju karakteristike portreta. Ne bi se moglo reći ni da je riječ o autoportretima. Keser zapravo i ovaj put motiv ne predstavlja kao likovnu materijalizaciju određenoga objekta iz svijeta koji vidi oko sebe, nego mu je važnije prikazati znak. Glave znakovi iz serije “Teleportacija” arhetipske su forme pomoću kojih Keser, što je karakteristično za njegov cjelokupan opus, iznosi osobnu mitologiju šireći i varirajući registar vlastitoga likovnog znakovlja.
U povodu zagrebačke izložbe Leila Mehulić je zapisala: “Umjetnik je opsjednut licima. Frenetično ih niže na papire malih formata u maniri automatizma. Keser otkriva tajnu: što je umjetnik bliži svojoj podsvijesti, njegovo je djelo vitalnije.” Uz sklonost motivskom i kolorističkom ogoljavanju prizora, u sve je izložene radove upisana izražena ekspresivnost. Vidljiva je ona u Keserovu radu s uljem i jajčanom temperom, kao i na brojnim crtežima okupljnima pod nazivom “S crtačkoga stola” rađenima u kombiniranoj tehnici. Unatoč slobodnom nanosu boje i nesputanome potezu, osobito kod oblikovanja glava u seriji “S crtačkoga stola”, umjetnik iza sebe ostavlja djela koja su koloristički i kompozicijski vrlo uravnotežena.
Na kraju je opravdano zaključiti kako Keser i ovom izložbom potvrđuje “bezevolutivni” karakter svoje umjetnosti u kojemu je zapravo sadržan njegov cjelokupan razvoj utemeljen na početnoj “epskoj” poziciji koju je u tekstu pisanom za osječku izložbu povjesničar umjetnosti Igor Loinjak sažeo u sintagmu “putovima vlastitih mitologema”. (D.Kć.)
Izložba je do sada, prije Osijeka, bila izložena samo u Zagrebu