Prvi put u gotovo 60-godišnjoj povijesti izbora najboljih sportaša na istoku Hrvatske jedna se dobitnica javila videolinkom. Morat ćemo se na to naviknuti jer Donna Vekić tek sada ulazi u godine kada od nje očekujemo rezultate kojima će nedvojbeno zaslužiti biti najbolja u svome gradu i županiji. Lidija Vekić, baka već sada najbolje osječke tenisačice svih vremena, ponosno se popela na pozornicu primiti umjesto unuke trofej za najbolju sportašicu Grada i Županije u 2014. godini s majicom “ponosna baka”.

- Kada Donna vidi, ubit će me - pričala je poslije legendarna nastavnica tjelesnog na Vijencu Ivana Meštrovića, koja je mogla na majici napisati i “ponosna nastavnica”, obzirom na to da je Robert Seligman, najbolji sportaš Osijeka i Osječko-baranjske županije u 2014. godini, bio Lidijin učenik.

I to je samo jedna od brojnih poveznica koje su pale na pamet tijekom ovogodišnje svečanosti. Primjerice Katica Ileš, legendarna rukometašica, dodijelila je posebno priznanje legendarnom rukometnom treneru i sportskom djelatniku Ljubomiru Miloševiću, a prije toga i posebno priznanje predsjednici Judo kluba Mladost Vlasti Dragušici. Dan ranije predsjednica 50-godišnjeg osječkog judo kluba primila je priznanje HOO-a “Matija Ljubek”.

Prije “mladostaša” posljednja osoba koja je u Osijeku dobila statuu legendarnog Belišćanina bila je upravo Kaja Ileš! Lijepo je bilo vidjeti na jednom mjestu bivše i sadašnje kao i one osječke sportaše od kojih tek očekujemo velike rezultatske dosege. Pohvale zaslužuju svi oni koji uveličaju svečanost, čime pokazuju pripadnost osječkoj sportskoj obitelji. Uvijek u “najjačem” sastavu stignu odbojkaši Murse-Osijek, gimnastička oba kluba, “iktusovci”... Naravno, ima onih koji se ne udostoje doći do HNK. Nećemo ih imenovati, ali ne služi im na čast. Lijepo je bilo vidjeti ugodan razgovor Roberta Seligmana i Davida Šaina, ovogodišnjeg i prošlogodišnjeg dobitnika. Imaju zajedničkih tema, obojica u 2015. sanjaju norme za Rio. Pokoji vrijedan savjet mogla im je dati i Kaja Ileš, koja je uvijek na dispoziciji mladim uspješnim sportašima. Za razliku od prošlih godina, možda je u foyeru HNK nedostajao zvuk tamburice. No, ni to nije zasmetalo “senatorima” osječkog sporta da nastave svoje druženje. Zauzeli su stol u “ćošku” kafića osječkog HNK i razglabali. Prisjetili se nekih ranijih izbora. I koliko ih još zajedničkih očekuju! K.Lacković