Objavljeno 20. prosinca, 2014.
Svjetska banka Hrvatskoj opet dijeli lekcije, no i bez njih jasno nam je da se drama već pretvorila u tragediju...
Nije nam lako biti u Europskoj uniji. Doduše, nije nam bilo bajno ni kad smo bili izvan EU-a, jer su nam i onda, posebno tijekom mukotrpnih pregovora oko ulaska u tzv. europsku obitelj, svako malo iz Bruxellesa i Strasbourgha, ali i MMF-a, Svjetske banke i drugih centara moći dijelili lekcije po principu batine i mrkve, ili puno žestokih kritika, a malo pohvala, tek da nas se motivira da nastavimo sa započetim putom.
S takvom praksom nastavlja se i danas, kad smo već godinu i pol ravnopravna (je li?) članica EU-a. Naravno da poučena primjerom Grčke, Europska unija, odnosno njezin predvodnik Njemačka, ima pravo tražiti provođenje drastičnih reformi u pojedinim zemljama članicama kako bi su EU sustav zajedništva održao, a na to pravo pozivaju se i Svjetska banka i MMF, jer o njihovu novcu ovisi stabilnost ili put prema bankrotu mnogih europskih država. Međutim, neprestano inzistiranje na rezovima, na uštedama, na održivom budžetu, na provođenju (ne)mogućih reformi, na prijetnjama da nam nema spasa ako ne poslušamo one koji nam žele pomoći, poprima već apokaliptičke razmjere u kojima i logika zdravog razuma prestaje vrijediti. Eto, ovotjedno izvješće Svjetske banke još je jedan prilog takvom stanju stvari. Iz te je svemoćne financijske institucije stiglo novo upozorenje Hrvatskoj, napose aktualnoj hrvatskoj vladi. Nimalo uvijeno i grubim rječnikom preporučuje se žurna provedba niza mjera kako bi zemlja što prije izišla iz krize. Na udaru je opet javni sektor za koji se traže drastični rezovi, uz opasku kako nam tzv. uhljebi izvlače čak 12 posto BDP-a, traži se promjena porezne politike, reformiranje socijalnih davanja, racionalizacija subvencija (RH je šampion u subvencioniranju!) i još koješta drugo, jer, kažu u Svjetskoj banci, ako se to ne učini, uz dramatično udvostručen javni dug države od 2008. do danas i nezaposlenost od 17 posto, crno nam se piše u 2015. godini. Međutim, nije problem u tome što nam po tko zna koji put packe dijeli Svjetska banka, premda nam one već svima idu na živce, problem je u nama, pardon u vlasti, odnosno u aktualnoj vladi, koja je dopustila da tonemo i potonemo i nije na pravi način reagirala kad je to trebalo i kad su se reforme bez većih trauma mogle provesti. Zato smo sad u gabuli, pa kad čujemo takva izvješće i vidimo što rade (odnosno ne rade) premijer i njegovi ministri, jasno nam je da se drama već pretvorila u tragediju. Sve naime podsjeća na glavinjanje kroz slijepu ulicu. Pritom se reagiranje s jednog našeg portala čini vrlo znakovitim: “Lako je srezati, ali kud s tim ljudima, ako su socijala, opet država mora u blagajnu. Imati 500 tisuća nezaposlenih ovu bi državu odvuklo u rat... svaki dan bi mase krstarile ulicama, neka ih, neka rade, sporo i za naš novac, imamo mir...”
Piše: Darko JERKOVIĆ