Ivana Vekića mnogi će pamtiti kao ministra u najtežim danima Domovinskog rata, neki kao prijeratnog odvjetnika, a neki kao čovjeka koji se posljednjih godina intenzivno zauzimo za okupljanje stranaka na “desnici”.

Ono čime je fascinirao, bez obzira na to jeste li mu bili skloni ili ne, bilo je silno znanje koje je posjedovao. Uz politiku, bavio se i književnošću. Objavio je pet knjiga, neke kao koautor, primjerice, u objavi zbornika “Da se ne zaboravi - zbornik radova Drugog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa”, te knjige “Priče između četiri zida”. Napisao je i djelo “Koraci u povijest: sjećanja i događaji” te knjigu “Polje puno krizantema” iz 2012., koja je bila vrlo čitana. Posljednju knjigu “Peta zapovijed: roman o Domovinskom ratu”, promovirao je ove godine, posvetivši je onima kojih više nema, posebice HOS-ovcima i “hrvatskoj mladeži koja je ginula dok još nije ni počela živjeti”.

Bio je ratni ministar unutarnjih poslova, pravnik i jedan od osnivača HDZ-a 1989. godine, a za zasluge u obrani odlikovan je Redom Ante Starčevića. Vekić je preminuo u osječkoj bolnici, u 77. godini, ostavivši iza sebe bogatu pravnu i političku karijeru, o čemu svjedoče i naši sugovornici.

Njegov suborac i prvi suradnik posljednjih godina Vencel Čuljak vijest o Vekićevoj smrti čuo je na putu. Prvo što nam je rekao bilo je kako je umro čovjek koji je Hrvatsku volio više nego samoga sebe. “Mislim da je i umro upravo zato što je vidio kakva je danas Hrvatska, da to nije ona Hrvatska za koju je dao godine svog političkog rada. Ono što me se najviše dojmilo kod gospodina Vekića je ta jednostavnost, pažnja i razumijevanje koji su ga, bez obzira na kojoj god poziciji bio, uvijek odlikovali kod pristupa ljudima, bio to vojnik, general, političar ili običan čovjek. Bio je spreman pomoći, ponekad i na štetu samoga sebe. Znao sam mu reći da bi morao otvoriti ured za pomoć ljudima, koliko je mnogima s pravne strane pomagao jer je bio jedan od najboljih odvjetnika. Posvetio se političkom radu, a njegova jedina politika bila je Hrvatska”, ističe Čuljak. O težnji za sjedinjenjem desnih stranaka na kraju mu je, kaže, Vekić rekao: “Ta misija je nemoguća. Ujediniti te naše desne glave, te domoljubne snage, nemoguće je jer svatko vuče na svoju stranu.”

Povjesničar Josip Jurčević kaže kako je Vekića upoznao u ljeto 1990., neposredno nakon izbora. A imali su zajedničkih iskustava vezanih i uz Domovinski rat te niz drugih aktivnosti, praktički sve donedavno, dok se Vekić nije razbolio. “Upoznao sam velik broj ljudi u politici na istaknutim mjestima i mogu reći da Ivan Vekić pripada među dvojicu ili trojicu najpoštenijih, najdomoljubnijih i najpozitivnijih osoba među njima. Ostat će zapamćen po djelovanju u Saboru, kao ministar, i poslije, dosljedno zastupajući vrijednosti hrvatskog Domovinskog rata. Za njega zaista važi ona 'navik živi ki zgine pošteno'. Bio je jedan od najčestitijih hrvatskih 'muževa' koje sam upoznao”, zaključuje Jurčević.

Komemoracija Ivanu Vekiću održat će se danas (19. prosinca) u 12.30 sati u velikoj vijećnici Osječko-baranjske županije u Županijskoj 4 u Osijeku.