Poznati za Božić uz obitelj, mirise kolača, polnoćku te osjećaj mira i zajedništva
Volim i davati i primati poklone za blagdane. Ne bih izdvajala ni jedan poklon, ali mogu reći da su svi pokloni uvijek našli mjesto na mojoj polici, ili su pojedeni, pročitani ili poslušani.
U tradicionalnoj božićnoj anketi TV Obzora ove godine zamolili smo poznate TV voditelje da podijele s našim čitateljima kako će proslaviti Božić, što im znači taj blagdan te kakva su im sjećanja iz djetinjstva, koji su im omiljeni pokloni... Riječ imaju omiljena televizijska lica Iva Šulentić, Ivan Vukušić, Ana Stunić i Igor Mešin.
Kako slavite Božić i što vam znači taj blagdan? Kako ga tradicionalno provodite, koji su vam običaji, planovi za nadolazeći?
IVA: Božić mi puno znači, a to je tako jer ga vežem uz obitelj. Oduvijek je u mome domu u božićno vrijeme bilo toplo, mirisalo je na kolače koje je moja mama neumorno pekla, na Badnjak smo zajedno kitili bor i stavljali poklone pod njega, a u ponoć bi se odlazilo na misu. I ovoga ću Božića biti kod svojih. Sada već, naravno, mogu pomoći mami pri pripremi božićnoga ručka, stol sam postavljala i kao mala, a sada tome poklanjam posebnu pažnju. Za Božić doista nema alternative – tada sam doma, sa svojima, u toplome domu u kojemu sam odrasla, s onima kojima dugujem život i zbog kojih sam to što jesam. Stavit ću, kriomice, poklone pod bor i veseliti se trenutku kad ih otvore. Fino ćemo jesti, prepričavati dogodovštine, razgovarati o planovima, puno se smijati i slušati božićne pjesme. Jedva čekam ovo vrijeme, svake godine!
U društvu najdražih
IVAN: U društvu svojih najdražih najčešće slavim Božić. Na Badnjak se malo konkretnije čisti kuća i još uvijek najviše guštam u pripremi bora i kićenju. Ponekad iza ponoći odem s društvom do grada na piće proveseliti se jer je atmosfera u gradu tada posebno vesela. Slično ću provesti i ovaj nadolazeći.
ANA: Božić za mene u ovom brzom vremenu znači vrijeme s obitelji. Skupimo se svi već na Badnjak, objedujemo, polnoćka s nećakinjama, a onda i malo izlazak po gradu. Grad tada nekako diše i živi kao jedno, u tim trenucima svi zaboravimo ono negativno i veselimo se. Volim taj veseli duh Božića. Veselim se pečenju kolača i kolačića uz božićnu glazbu.
IGOR: Kad je riječ o Božiću, tu smo dosta tradicionalni. Badnjak kod punice i punca na bakalaru, a Božić kod mame i tate na purici. To su nam običaji i od toga ne odustajemo.
Kićenje božićnog drvca
Koji Božić i po čemu najviše pamtite? Kakva su vam sjećanja iz djetinjstva vezana uz taj blagdan?
IVA: Božićno je jutro uvijek krenulo s nas četvero za stolom, cijeli smo se dan družili, a navečer bismo se našli s familijom, obišli katedralu, pogledali jaslice, te večer završili kod bake i djeda, gdje je dolazio Djed Božićnjak i gdje su se jeli bakini kolači. U ovo se vrijeme uvijek osjećam kao dijete. Mamina i tatina kćerka, starija sestra, poslušna unuka. I uživam u tome!
IVAN: Pamtim mnoge Božiće uglavnom po maminoj nervozi oko puknutih kora za mađaricu i čarobnoj atmosferi upaljenih lampica na boru koje uopće ne idu uz mamino raspoloženje. Zapravo, najbolje je tek na sam Božić kad sve pripreme završe i ostane nam samo da guštamo i odmaramo se od silnog žvakanja.
ANA: Sjećam se većine Božića, obitelji, mirisa kolača, polnoćke i nekako generalno osjećaja mira i zajedništva.
IGOR: Nema nekog posebnog Božića za pamćenje. Svi su dragi, lijepi i svaki donese nešto novo. A iz djetinjstva ću se uvijek sjećati onog uzbuđenja kupovanja i kićenja božićnog drvca.
Zdravi, sretni i nasmijani
Koji božićni poklon pamtite kao najdraži? Nešto što su vam, u određenom razdoblju vašeg života, darovali najmiliji i posebno vam je priraslo srcu?
IVA: Iskreno, ne pamtim najdraži poklon, svi su mi dragi, makar to bila i čestitka koju je netko sam izradio i uložio u nju vremena, truda i ljubavi. Sjećam se samo da sam jedne godine 'zeznula' i pronašla božićne poklone u ormaru, gdje ih je moja majka sakrila da ih ne nađemo, a ja 'slučajno naletjela' na njih. I onda, umjesto da šutim, sve kažem mami! Ufff... U svakom slučaju, ionako više volim darivati i gledati reakcije nego primati darove, iako je lijepo kad te se netko sjeti... Ove bih godine samo htjela, najiskrenije, da su svi zdravi. I sretni i nasmijani. Eto, to bi mi bio najmiliji poklon do sada!
IVAN: Dobio sam od obitelji na poklon svoje prve kožne Sony slušalice prije puno godina i to me doslovce oborilo s nogu. Slušao sam puno glazbe u tom razdoblju i discman mi je stalno bio na podu pokraj kreveta. I sad ih imam, čuvam, mazim i pazim. Proveli smo skupa puno glasnih noći. To je definitivno jedan od posebnijih poklona.
ANA: Volim i davati i primati poklone za blagdane. Ne bih izdvajala ni jedan poklon, ali mogu reći da su svi pokloni uvijek našli mjesto na mojoj polici, ili su pojedeni, pročitani ili poslušani.
IGOR: Bilo je već toliko Božića i toliko poklona da čovjek teško to pamti. Ne vežu me pokloni za Božić, najdraže mi je to da smo tada, napokon, svi kod kuće.
Razgovarao: Adrian ANDREJEK